Svjetski indeks medijskih sloboda: Šta možemo naučiti?

Svjetski indeks medijskih sloboda Reportera bez granica (RSF) za 2024. je pokazao globalni pad podrške vlasti medijskim slobodama i povećanje političkih pritisaka – i to u rekordnoj godini po broju izbora u svijetu. Vlade koje bi trebale štititi medije i obezbijediti okruženje u kojem će novinari raditi slobodno, naročito tokom izbora, u velikom broju zemalja sputavaju medijske slobode i vrše pritiske kako bi mediji izvještavali na način koji njima odgovora.

Najlošije ocijenjene zemlje zatvaraju novinare i potpuno kontrolišu protok informacija, dok druge guše kritike kroz represivna zakonska rješenja, upotrebnom umjetne inteligencije (artificial intelligence AI) za manipulaciju javnim mnijenjem, političkim pritiscima na javne servise i označavanjem novinara kao stranih izdajnika.

Stanje medijskih sloboda u jednoj zemlji oslikava stanje demokratije i odnosa vlasti prema ljudskim pravima. Samo rijetke zemlje svoju vladavinu jačaju podsticanjem medijskog pluralizma i kreiranjem okruženja u kojem će mediji slobodno raditi svoj posao.

Svjetski indeks medijskih sloboda se ocjenjuje na osnovu pet indikatora – političkog, pravnog, ekonomskog, socio-kulturološkog i bezbjednosnog. Iako nužno ne predstavlja svu kompleksnost medijskog sistema u jednoj zemlji, indeks je značajna referenca za vlasti, međunarodne organizacije i medije. Zemlje se rangiraju od najbolje do najlošije, a koristi se pet klasifikacija: dobra, zadovoljavajuća, problematična, teška i veomo ozbiljna. U indeksu se nalazi 180 zemalja svijeta.

Bosna i Hercegovina (BiH) je ove godine među problematičnim zemljama i nalazi se na 81. mjestu. Skoro sve zemlje Zapadnog Balkana, osim Sjeverne Makedonije, nazadovale su ove godine, a BiH najviše, za čak 17 mjesta. Nazadovanje BiH je prvenstveno odraz otežavajućeg političkog okruženja i tu zemlja prati globalni trend.

Da se stanje medijskih sloboda u zemlji pogoršava, vidljivo je na osnovu pregleda pozicija koje je BiH imala prethodnih decenija. U prvoj godini indeksa, 2002. godine, BiH je bila na 42. mjestu, a prije dvadeset godina je čak zauzela 21. mjesto od 180 zemalja svijeta. Prije petnaest godina BiH je nazadovala na 39. mjesto, a prije deset godina na 66. Ovako stanje je pokazatelj vlastima da je potrebno djelovati u suprotnom pravcu u odnosu na onaj kojim su sada krenule.

Skandinavske zemlje – oaze medijskih sloboda

Prve države na ljestvici medijskih sloboda ove kao i prethodnih godina su skandinavske – Norveška, Švedska i Danska. Ono što ih karakteriše su dobre zakonske osnove koje garantuju slobodu izražavanja, transparentno medijsko vlasništvo, nemiješanje vlasti u uređivačke politike, ugled novinarske profesije i poštivanje rada medija, te jaki i nezavisni javni servisi. Nezavisnost, popularnost i ugled javnih servisa pokazatelji su i stanja medijskih sloboda u jednoj zemlji.

Agencija za medije u Norveškoj – Norwegian Media Authority – prikuplja, klasifikuje i objavljuje informacije o vlasništvu nad medijima, a informativni sadržaji su oslobođeni poreza. U Danskoj mediji uživaju veliko povjerenje građana i naročito su popularni javni mediji poput Denmarsk Radio i TV2.

Skandinavski mediji se također suočavaju sa izazovima. U Švedskoj, naprimjer, novinari su meta online uznemiravanja, a danski zakon za pristup informacijama kritiziran je zbog ograničenja koji otežavaju novinarski rad.

Nedavna analiza medijskih sloboda organizacije Liberties pokazala je nazadovanje medijskih sloboda u Evropskoj uniji (EU) zbog koncentracije medijskog vlasništva, nedovoljne transparentnosti medijskog vlasništva, te uticaja na javne servise.

Desničarske vlade u zemljama EU pokušavaju smanjiti prostor za nezavisan rad medija, prvenstveno mađarski premijer Viktor Orban i slovački premijer Robert Fico. Tri najgore rangirane zemlje u EU su Mađarska (67), Malta (73) i Grčka (88), a nazadovala je i Italija (46), u kojoj vlada Giorgije Meloni pokušava da stavi javni servis te zemlje pod kontrolu. U ovim zemljama stanje medijskih sloboda je označeno kao problematično.

Sve zemlje u kojima je stanje medijskih sloboda ocijenjeno kao dobro na Svjetskom indeksu medijskih sloboda ipak se nalaze u Evropi i to prvenstveno u EU. Evropska unija je ove godine usvojila značajne zakone koji bi trebalo da osiguraju medijske slobode i zaštite novinare: Evropski akt o slobodi medija i Direktiva protiv SLAPP tužbi. Osiguranje medijskog pluralizma, transparentnost medijskog vlasništva, osiguranje nezavisnog i dugoročnog finansiranja javnih servisa, te rano prepoznavanje SLAPP tužbi bit će obaveza članica zemalja EU. Ovi zakoni će se morati transponovati i u zemljama koje teže da postanu dio zajednice. Zastupnici Evropskog parlamenta također su odobrili i Akt o umjetnoj inteligenciji kome je cilj zaštititi ljudska prava, demokratiju, vladavinu prava i okolišnu održivost od visokorizične umjetne inteligencije.

Izrael, Palestina, SAD, Rusija i Ukrajina

Uprkos velikom broju ubistava novinara i medijskoj cenzuri, stanje medijskih sloboda u Palestini i Izraelu na Svjetskom indeksu medijskih sloboda nije se mnogo promijenilo u odnosu na prethodnu godinu.

Izrael je nazadovao za samo četiri mjesta i nalazi se na 101. poziciji, par mjesta iza Albanije i Srbije, ali stanje u toj zemlji je označeno kao teško. Medijska kontrola u Izraelu se znatno pogoršala od rata u Gazi, vlasti u Izraelu su pojačale represiju nad novinarima i protiv onih koji odstupaju od vladinog načina izvještavanja o ratu. Većina medija u toj zemlji prenosi narativ o ratu koji zastupa izraelska vlada.

Palestina je postala najopasnija zemlja za novinare na svijetu, a nazadovala je za samo jedno mjesto (157). Među zemljama je u kojima je stanje medijskih sloboda ocijenjeno kao veoma ozbiljno. Od oktobra 2023. Izraelske odbrambene snage su u Gazi ubile više od sto palestinskih novinara, a međunarodna zajednica nije učinila ništa da zaštiti one koji prenose informacije o razaranjima koja se dešavaju. Novinari nemaju osnovne uslove za rad, vodu, struju, opremu i često su direktna meta Izraelskih odbrambenih snaga.

Rusija je, zbog nazadovanja drugih zemalja, napredovala za dva mjesta (162), ali stanje u toj zemlji je loše. Produžava se lista novinara koji su označeni kao strani agenti i onih koji su zatvoreni, a od napada Rusije na Ukrajinu iz Rusije je otišlo 1.500 novinara.

Ruski uticaj je vidljiv i na medijske slobode u zemljama u okruženju. Pojedine zemlje oponašaju ruske represivne metode prema medijima, posebno Bjelorusija (167), Gruzija – koja je ove godine pala za 27 pozicija i nalazi se na 103. mjestu – Kirgistan (120) i Azerbejdžan (164). U svim ovim zemljama stanje je ocijenjeno veoma ozbiljnim.

Ukrajina je napredovala za 18 mjesta (61) zbog poboljšanja sigurnosti novinara i pada političkog uplitanja u rad medija i nalazi se među problematičnim zemljama. Zbog rata u Ukrajini nekoliko stotina medija je moralo da se zatvori, a drugi da smanje svoje aktivnosti i privremeno otpuste zaposlene.

Stanje slobode medija u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) je također ocijenjeno kao problematično. SAD su nazadovale za deset pozicija (55) zbog visoke koncentracije medijskog vlasništva, pada značaja lokalnih vijesti, polarizacije publike i pada povjerenja u medije. Kršenje medijskih sloboda u SAD-u je bilo učestalije u periodu kada je Donald Trump bio predsjednik, ali zbog predsjedničkih izbora ove godine se očekuje veća instrumentalizacija medija u borbi za vlast.

Najlošije rangirane zemlje

Zemlje na dnu ljestvice medijskih sloboda su autoritarni režimi u kojima se očekuje da mediji prenose samo one informacije koje dolaze od vlasti i nisu sigurno okruženje za novinare.

Eritreja, afrička država u kojoj su mediji pod kontrolom predsjednika Isaiasa Aferwerkija, na dnu je ljestvice. Eritreja je zemlja koja najduže zatvara novinare, a jedan od njih je i švedsko-eritrejski novinar Dawit Isaak koji je zatvoren od 2001. bez suđenja.

U Siriji, koja se nalazi na predzadnjem mjestu i u kojoj je više od deset godina rat, novinari nemaju pristup velikim dijelovima zemlje, a vladajući režim Bashara al-Assada ne dozvoljava bilo kakav vid medijskog pluralizma. Afganistan je treća najlošije rangirana zemlja – nakon što su Talibani preuzeli vlast 2021. mediji su dužni prenositi samo informacije koje dolaze od njih. Dvanaest hiljada novinara je napustilo tu zemlju od 2021.

Režim u Sjevernoj Koreji – koja se nalazi na 177. mjestu –  strogo kontroliše proizvodnju i distribuciju informacija, a Korejska centralna novinska agencija jedini je dozvoljeni izvor vijesti za sjevernokorejske medije. Iran (176) je dodatno pojačao represiju medija nakon protesta zbog smrti Mahse Amini, koja je u septembru 2022. uhapšena jer nije bila prikladno obučena. Iran je također zemlja koja najviše zatvara novinare. Na dnu ljestvice se nalaze i Turkmenistan, Vijetnam, Bahrein, Kina, Mijanmar i Egipat.

Kojim putem možemo krenuti?

Više je metoda koje se koriste za ograničavanje medijskih sloboda. Pored zatvaranja novinara i direktne kontrole medija, za pritiske se koristi umjetna inteligencija, ograničavanje protoka informacija na društvenim mrežama, te uvođenje represivnih zakonskih mjera.

Mnoge vlade su pojačale kontrolu nad društvenim medijima i internetom, ograničile pristup i blokirale pojedine naloge, a uticaj na protok informacija na mrežama bit će snažniji i tokom izbora.

Ovogodišnji indeks je zabilježio upotrebu umjetne inteligencije za širenje dezinformacija za političke svrhe i za uticaj na izbore. Audio deepfake novinarke Monike Todove tokom parlamentarnih izobra u Slovačkoj – koja je također značajno pala ove godine sa 12. na 29. mjesto – jedan je od prvih dokumentovanih slučajeva korištenja umjetne inteligencije u cilju napada na novinare i uticaja na izbore. Dva dana prije parlamentarnih izbora u Slovačkoj u septembru na društvenim mrežama kružio je lažni audio u kojem Todova i lider Slovačke napredne stranke govore kako spremaju izbornu prevaru. Može se očekivati da će primjena ovakvih zloupotreba biti sve veća.

Trend uvođenja i korištenja represivnih zakonskih rješenja pod izgovorom borbe protiv dezinformacija se nastavlja. Zakon o cyber kriminalu u Siriji, naprimjer, dozvoljava vlastima da krivično gone novinare pod optužbom da šire lažne vijesti na internetu koje narušavaju prestiž nacije. Slični zakoni postoje i u drugim zemljama i njihovo uvođenje je pokazatelj sputavanja medijskih sloboda.

Postoje dva puta kojim BiH može ići: uvesti i primjenjivati progresivne medijske politike i transponovati zakonska rješenja iz Evropske unije ili nastaviti s represivnim zakonskim modelima, poput kriminalizacije klevete u Republici Srpskoj. Prva opcija značila bi i jačanje demokratskih procesa i vladavine prava. U drugoj bismo nastavili ići prema dnu ljestvice.