Hiperseksualizacija djece kroz medije

Gotovo svi mediji bombardiraju današnju djecu sadržajima u kojima se glorificira seks i seksualizirano ponašanje. Radi se o pravoj invaziji na mozak naše djece pomoću seksualnih slika i aluzija. Seksualizacija djece događa se kada se dijete želi uvjeriti da se njegova vrijednost temelji isključivo na seksepilu ili seksualiziranom ponašanju, a sve ostale karakteristike djeteta se zanemaruju ili isključuju. Treba li nas uopće čuditi što djevojčice već u vrlo ranoj dobi počinju vjerovati da se njihova vrijednost temelji na takozvanom seksepilu? Pogledajte video koji pokazuje koliko poguban utjecaj na djecu imaju američki mediji poput Disneya koji ih od rane dobi programiraju na seksualizirano ponašanje i pripremaju u emocionalno nestabilne ali poslušne potrošače

Geena Davis govori o tome da nema razlike u načinu na koji se hiperseksualizirani ženski likovi prikazuju u filmovima za svu publiku od načina na koji su isti likovi prikazani u filmovima koji nose oznaku 17 (sadržaji koji nisu primjereni osobama mlađim od 17 godina)

Prema najnovijem američkom istraživanju, djevojčice u dobi od čak 6 godina vide sebe na izrazito seksualizirani način, odnosno razmišljaju o sebi kao o objektima muških pogleda i smatraju da moraju biti seksi da bi bile cijenjene i voljene

Tvrtka MGA Entertainment, vlasnik branda popularnih Bratz lutki za djecu, ima godišnji prihod od preko 2 milijarde američkih dolara, dok Mattel, vlasnik branda popularnih Barbie lutkica, ima godišnji prihod od skoro jedne milijarde američkih dolara

Umjesto da se dječja pažnja usredotoči  na bitne kvalitete kao što je prihvaćanje samog sebe, neovisnost i individualnost, ove moćne kompanije djecu uče taštini, materijalizmu, komformizmu i stvaranju seksepila od najranije dobi

Kod većine proizvoda i igračaka za djecu glavni fokus je na materijalizmu i seksepilu

Govor tijela modela koji reklamiraju ove proizvode, visoke potpetice lutki i modela, make*up i odjeća, na koji način je to primjereno djeci? To više nisu lutke već plastične prostitutke! A malim djevojčicama one su uzor kakve trebaju biti i kako se ponašati.  Koji pedofili stoje iza toga?

Postoje na tisuće „make*up“ i „dress up“ aplikacija za djecu koje djevojčicama daju mogućnost da se našminkaju i obuku kao prostitutke (Barbie digitalno ogledalo omogućuje djeci da isprobaju šminkanje koristeću iluziiju uvećane stvarnosti).

Mladom dječjem mozgu ovo sve izgleda kao obična igra i zabava. Djeca ne znaju koje su dugotrajne psihološke posljedice preuranjene seksualizacije

Putem televizije, smartphonea, računala i tableta današnja se djeca nalaze pod puno većim utjecajem medija nego bilo koje prijašnje generacije. I dok ovo obilje znanja koje imaju konstantno na dohvat ruku svakako ima svoje prednosti, prevelika izloženost medijima može imati dugotrajne posljedice

Američka djeca u prosjeku provode 5*7 sati na dan gledajući televiziju – što je između 1820 i 2548 sati godišnje. Američki tinejdžeri provedu i do 11 sati na dan gledajući televiziju. Mnoga djeca u Americi troše više vremena u interakciji s različitim medijima negoli na školu i spavanje

Tri najveća medijska koncerna su Disney, NBC i CBS čije emisije za djecu promiču seksualizaciju kroz programiranje djece. Često se u naizgled nevinim dječjim emisijama može pronaći skriveno subliminalno programiranje

Prema Fortune 500 ljestvici američkog časopisa Fortune, tvrtka Walt Disney najveći je američki medijski koncern koji svake godine bilježi nevjerojatnih 45 milijardi dolara prihoda!

U Kralju lavova 2 pjesma In Upendi (koja fonetički zvuči kao In your panties = u tvojim gaćicama) je tipičan primjer subliminalnog programiranja. Cijela pjesma govori o seksu!

Nekada je u središtu svih američkih emisija i serijala za djecu i mlade koje su dominirale američkim tv programima bila obitelj. Sve su te popularne emisije i serijali naglašavale važnost učenja djece vrijednostima. Svaka je njihova epizoda imala svrhu da gledatelji nauče neku životnu lekciju

A danas??!! Sve se vrti oko popularnosti, golotinje, seksa, pobune protiv postojećih vrijednosti i autoriteta, homoseksualnosti… Kao što su mnogi primjetili, velik broj serija za djecu potpuno je izbacio roditelje iz priče, a kada se roditelji pojave u priči, prikazuju se kao glupi ili budalasti. Prikazivanje roditelja u dječjim emisijama i serijalima kao budala ili idiota radi se namjerno kako bi se kod djece uništilo poštivanje roditeljskog autoriteta. Umjesto da su roditelji prikazani kao pozitivni uzori, djeca ih vide kao budale.

U mnogim sadržajima na Disneyevim kanalima djeca bez poštovanja odgovaraju roditeljima ili im na druge načine „spuštaju“, što je popraćeno studijskim pljeskom ili smjehom. To se namjerno čini kako bi se srušila obiteljska jezgra i uništilo moral i vrijednosti koje roditelji žele usaditi svojoj djeci.

U središtu pažnje svih Disneyevih serija je hodanje, ljubljenje, varanje, prekidi… a prosječni gledatelj ovih programa ima između 5 i 12 godina! U toj dobi djeca se trebaju učiti vrijednostima, moralu, poštovanju, individualnosti i važnosti braka. Umjesto toga uče se da je važna popularnost, vanjski izgled, tinejdžerske veze i varanje dečkiju.

Tema gotovo svake dječje serije, filma ili pjesme su predbračne veze svake vrste. Ljudi se pitaju zbog čega je seks uzeo toliko maha, a brak postaje zastarjeli koncept u glavama današnjih mladih generacija. Pa djeca imitiraju ono što vide! Zahvalimo Disneyu!

Jedna od metoda ispiranja mozga djeci je korištenje muzike i plesa u TV emisijama i serijalima. U vrlo ranoj dobi djeca se programiraju da se dive ili imitiraju seksualno ponašanje glazbenika. Producenti, koreografi i kostimografi itekako su svjesni toga da seksualiziraju djecu u dobi od 4 do 16 godina. Većina njih su nažalost pedofili kojima je jedino stalo do novca. I opet, djeca imitiraju ono što vide.

Da bi im uopće uspjelo potpisati ugovor s Disneyem, djeca koja žele postati glumci moraju postati „trostruka prijetnja“. Ta djeca moraju znati glumiti, plesati i pjevati. Kada glumac ili glumica dostignu određenu dob, prisiljeni su odbaciti svoju nevinu dječju osobnost i potpuno  usvojiti ponašanje seksualne osobe i navesti sve svoje obožavatelje da ih slijede u ponašanju. Ista djeca koja su ih do tada gledala na televiziji počinju slijediti ovu novu seksualiziranu verziju svojih omiljenih zvijezda. Djeca se programiraju da bi obožavala ove lažne bogove ili idole koji ih neće nikud odvesti u životu.

Dječji mozgovi se hipnotiziraju i njima se manipulira prije negoli su dovoljno stari da znaju samostalno razmišljati. Skoro da ne postoji način da dijete izbjegne ovu vrstu kontrole uma.

Što se događa kada dopustite Hollywoodu da odgaja vašu djecu? Cutting for Bieber i slične stvari. I prije nego djeca koja su od malih nogu postala ovisna o televiziji  uđu u pubertet već su potpuno indoktrinirana ovom bolesnom kulturom. Već su programirana da vide takav način života kao nešto normalno. Vrlo lako s TV emisija, serija i crtića prijeđu na gledanje video spotova i ostalih seksualiziranih i ponižavajućih programa za mlade.

Društvo vašim kćerkama govori da je njihova životna svrha da budu seksualni objekti i da je časno biti „laka žena“. Istraživanja Ward, 2002., Ward i Rivadeneyra 1999., Zurbriggen i Morgan 2006. pokazala su da djevojčice i djevojke koje češće konzumiraju sadržaje koje nude mainstream mediji  više podržavaju stereotipe koji žene prikazuju kao seksualne objekte.

Međutim,  iako popularna kultura igra ogromnu ulogu u seksualizaciji djevojčica i djevojki, jednaku odgovornost snose i njihovi hiperseksualizirani roditelji. Dosta često se vidi da su i roditelji žrtve preuranjene seksualizacije te sami promiču i potiču neprikladno ponašanje kod svoje djece. Ova jadna djeca što plešu imitirajući seksi pokrete pop zvijezda programirana su od strane odraslih osoba da se ponižavaju i pretvaraju u seksualne objekte. Takva djeca će vrlo vjerojatno kroz čitav život patiti od niskog samopouzdanja, poremećaja u prehrani i seksualno poremećenih ponašanja.

Roditelji prodaju duše svoje djece tzv. učiteljima plesa koji će ih podučiti kako svojim plesom zadovoljiti fantazije pedofila.

Američko društvo psihijatara (APA) sastavilo je izvješće u kojem se navodi da djevojčice koje imaju samo 4 ili 5 godina nose odjevne predmete kao što je push*up grudnjak, tange, mini*suknje i druge vrste odjevnih predmeta namijenjenih samo odraslim osobama. APA tvrdi kako je učinak na djevojčice i adolescente najsnažniji  jer se „njihova osobnost tek izgrađuje“

Klinci u dobi od 8*12 godina (popularno nazvani „tweens“ – predadolescenti), kada prvi puta dobivaju džeparac, donose zaradu od 43 milijarde dolara američkim korporacijama. Kritičari su ovakvo zarađivanje na djeci nazvali „korporativnom pedofilijom“.

U 8. razredu djevojčice koje svoje tijelo pretvaraju u seksualni objekt češće pate od nižeg samopouzdanja što ih čini još osjetljivijima za upijanje kulturalnih poruka koje nude obećanja poput popularnosti, efikasnosti i društvenog prihvaćanja ukoliko usvoje „pravi“ seksi „look“.

Tjelesni imidž usko je povezan s niskim samopouzdanjem. Nisko samopouzdanje kod adolescenata dovodi do poremećaja u prehrani, rane seksualne aktivnosti, zloupotrebe droga i razmišljanja o suicidu. 95% osoba koje imaju problem s prehranom nalazi se u dobi od 12 do 25 godina.

Jedno istraživanje je pokazalo da je 40% žena i oko 20% muškaraca u budućnosti spremno podvrći se estetskoj operaciji. Skoro 80 % žena tvrdi da im gledanje drugih žena na televiziji izaziva loše osjećaje prema samima sebi. Sve su fotografije žena i djevojki u časopisima fotošopirane.