Josip Manolić je beogradskom Nedeljniku dao pozamašan intervju, toliki da je objavljen u dva nastavka. Premda se Nedeljnik s prvim dijelom »testamentarnog intervjua tvorca hrvatske države« pod intrigantnim naslovom »Dobrica Ćosić je Hrvatskoj sačuvao Dubrovnik« i na hrvatskim trafikama pojavio još prije desetak dana, ovdašnje novine iz njega nisu prenijele ni slova. Refleks im je proradio tek nakon drugog nastavka, ali ne zato što je netko pročitao Manolićevu ispovijest beogradskom tjedniku, već zato što – nije
U onome što je o tom intervjuu jučer objavljeno u hrvatskim novinama pod naslovom »Slike zločina na Ovčari Hrvatima je dostavio Arkan« nije teško otkriti nostrificiranu prepisivačinu sa srpskih bulevarskih portala u kojoj je autorski izostavljena uvodna impresija Manolićem kao »čovekom koji svojim izjavama baš ume da uzburka javnost«, a uz nju je otfikareno i vazda nezgodno podsjećanje na »jednu od bubica koje je nedavno pustio – onu da je današnji lider HDZ-a u mladosti bio saradnik Službe«.
Sve ostalo – uredno kopirano i pejstirano te neznalački pohrvaćeno – upućuje na zaključak da onaj tko je vijest o Manolićevim izjavama Nedeljniku pripustio u hrvatske novine nije pojma imao da ekskluzivno objavljuje nešto što je u Hrvatskoj objavljeno još lani. Nije čitao knjigu Josipa Manolića »Politika i domovina« (izdanje Golden marketinga i Tehničke knjige, Zagreb, 2015.), pa tako i ne zna da se autor u njoj poziva na dokumente u posjedu države koji svjedoče da je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u veljači 1992. isplatio dva milijuna njemačkih maraka srpskom poslovnom partneru Željku Ražnatoviću Arkanu za videozapise o likvidaciji branitelja Vukovara na Ovčari. Manolić u knjizi navodi da je dogovoreni iznos Arkanu poslan u gotovini, a da je videokaseta umotana u aluminijsku foliju predana Tuđmanu u njegovoj obiteljskoj kući u Nazorovoj ulici.
Pojma, dakle, nema hrvatski prepisivač da se nije radilo ni o kakvim slikama ili fotografijama – kako je on jadan preveo nerazumljivu srpsku riječ »snimke« – nego o videosnimkama masakra na Ovčari. A budući da u rukama nije imao ni primjerke Nedeljnika s Manolićevim intervjuom, posve mu je nepoznato da tamo nema ni izjave kojom započinje svoju ekskluzivnu vijest.
Hrvatski citat navodno Manolićeve izjave glasi: »Željko Ražnatović Arkan u punom je jeku rata na prostorima Hrvatske surađivao s hrvatskim službama.« Srpski su portali tu »Manolićevu izjavu« zapravo izvukli iz pitanja Nedeljnikova novinara Veljka Miladinovića kojim počinje drugi nastavak intervjua s »tvorcem hrvatske države«: »Otkrivate u knjizi i detalje saradnje hrvatskih službi i Arkana u vreme kada se rat već uveliko odvijao…« Isto tako je i »Manolićeva izjava« o Arkanovoj dostavi snimaka s Ovčare izvučena iz novinarskog pitanja: »Ali vi ste prvi rekli da je on za vreme rata sarađivao sa Hrvatima i da vam je dao snimke zločina u Vukovaru?« I to pitanje se, posve jasno, referira na Manolićevu knjigu, gdje je o poslovima srpskog kriminalca i ratnog zločinca s hrvatskim uglednicima napisano puno više nego što ovdašnji prerađivači vijesti sa srpskih portala mogu i zamisliti. Ali oni su, eto, izabrali da pišu o onome što se ne usuđuju ni pročitati…
Zanimljivije od svega je ipak to što srpski portali nisu prenijeli – pa tako ni hrvatske novine nisu prepisale – najprovokativniji dio Manolićeva intervjua Nedeljniku, onaj gdje »čovek koji baš ume da uzburka javnost« ne govori o bogatoj prošlosti srpsko-hrvatskih svinjarija, nego o prijetećoj budućnosti.
Manolić, naime, tvrdi da nova generacija političara u Hrvatskoj i Srbiji (Karamarko, Vučić, Milanović, Tadić…) nije svjesna opasnosti u kojoj se ove dvije zemlje nalaze. A nalaze se na prvoj crti sukoba triju najvećih vojnih blokova – američkog s europskim privjeskom, ruskog i kineskog.
»Jedini je izlaz da pobjegnemo s te prve crte, da se izvrši demilitarizacija Balkana. Na Balkanu se ne može gomilati oružje, od atomskog do dalekometnih raketa, nikakvog vojnog strateškog oružja ne može se gomilati na demilitariziranom prostoru. Mi ne bismo time uništili blokove, oni imaju svoje zakonitosti, ali bismo se izvukli da ne budemo žrtve. Demilitarizacija prostora je i naše moralno pravo, mi smo najveće žrtve, i Srbija i Hrvatska, i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu… Mi imamo prava zbog žrtava koje smo podnijeli da tražimo od međunarodne zajednice da se taj prostor demilitarizira… Mi ne želimo biti žrtve za nečije imperijalne zahtjeve.«
Pa vi sada lijepo na miru – ako ga još uspijevate naći – usporedite ovo što je rekao Manolić, a što su vam mediji prešutjeli, s onim što su posljednjih dana izgovorili politički lideri Srbije i Hrvatske, a od čega se niste mogli obraniti…
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.