Saša Leković o istražnom povjerenstvu za „Panama Papers“

Dobro da je i EU parlament zainteresiran da se istraži svako moguće protuzakonito ponašanje

Projekt „Panama Papers“, koji se kako je pisao The Guardian, sastoji od 2,6 terabajta podataka, 11,5 milijuna dokumenata panamske odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca preko koje su registrirane tvrtke u područjima s vrlo niskim poreznim stopama i 214.000 fiktivnih tvrtki, a riječ je o najvećem curenju podataka s kojim su se novinari ikad susreli, potaknuo je Europski parlament na osnivanje istražnog povjerenstva za „Panama Papers“.

Naime, zastupnici Europskog parlamenta dogovorili su se 8. lipnja ove godine na plenarnoj sjednici u Strasbourgu o osnivanju istražnog povjerenstva koje bi trebalo istražiti aferu „panamski dokumenti“, u kojoj je otkriveno osnivanje mase offshore kompanija kako bi se izbjeglo plaćanje poreza. Zadaća osnovanog povjerenstva je otkrivanje stvarnih vlasnika tih tvrtki te istraživanje je li bilo kršenja zakona EU-a od strane Europske komisije i zemalja članica u području sprječavanja pranja novca i izbjegavanju plaćanja poreza. Sa službene stranice Europskog parlamenta izvijestili su da će povjerenstvo imati 65 članova i rok od 12 mjeseci za sastavljanje izvješća.

Na pričama o utaji poreza kroz privatne račune, radi već godinama Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ). Saša Leković, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva i novinar, jedan je od članova ICIJ-a te jedini hrvatski novinar koji je sudjelovao na prvom i trećem projektu, pod nazivom „Secrecy for sale“ i „Swiss Leaks“.

U razgovoru za Fairpress, Leković se osvrnuo na uspostavljanje istražnog povjerenstva od strane Europskog parlamenta, koje bi trebalo istražiti aferu “Panama Papers” te otkriti tko su stvarni vlasnici tvrtki koje su dio cijele afere.

„Svakako je dobro da je i EU parlament zainteresiran da se istraži svako moguće protuzakonito ponašanje. Koliko će istražno povjerenstvo biti uspješno, teško je prognozirati. Riječ je o ogromnoj količini informacija za čije je pregledavanje, uspoređivanje i otkrivanje nezakonitosti potreban velik broj odlično organiziranih ljudi među kojima svakako moraju biti i financijski i pravni stručnjaci. Morat će se napraviti konkretan plan koji sasvim sigurno neće moći obuhvatiti istraživanje cjelokupne dostupne dokumentacije.“

Iz perspektive novinara koji je član ICIJ-a i koji je sudjelovao, kako je već navedeno, na prvom i trećem projektu, Leković je komentirao cijeli slučaj „Panama Papers“ kao i reakcije koje su uslijedile nakon objave priča.

„„Panama Papers“ je svakako najveći od nekoliko sličnih projekata ICIJ-a, i po broju dokumenata koji su dostupni u istraživanju i po broju novinara koji su sudjelovali u projektu. Kao i raniji ICIJ-evi „off shore“ projekti i ovaj je vrlo važan zbog toga što je pokazao kako može biti uspješna globalna novinarska suradnja. Ne znam na koje točno reakcije mislite. Ako mislite na činjenicu da su nakon objave priča iz projekta pokrenute neke istrage te da su neki koji su prekršili zakon već osjetili posljedice to je svakako dobro.“

Kako se na listi objavljenoj na stranicama Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ) nalazi 38 imena i 17 adresa iz Hrvatske, Lekovića smo upitali smatra li da ih prema njegovoj procjeni ima više te ima li uopće u Hrvatskoj interesa istražnih organa, kada je u pitanju “Panama Papers”.

Mogu znati samo ono što je ICIJ objavio. Među raznim teorijama je i ona da namjerno nisu objavljeni dokumenti o mnogim američkim tvrtkama i pojedincima kako bi ih se zaštitilo i ujedno prikazalo da su „loši dečki“ oni iz država čije vlasti nisu po volji SAD-u. No, problem sa tom i sličnim teorijama jest što bi ih bilo moguće dokazati samo ukoliko bi se pronašli ti podaci koji su navodno namjerno prešućeni. Namjerno sakrivanje podataka o hrvatskim građanima ili tvrtkama i pojedincima povezanih sa Hrvatskom čak je i u kontekstu teorija zavjere teško zamislivo. Imaju li hrvatski državni organi i nadležne institucije interes za ovu temu treba pitati njih. Pritom treba biti jasno kako postojanje off shore kompanije nije samo po sebi nikakav zločin već nezakonito korištenje takve tvrtke treba dokazati, istaknuo je Leković.

Predsjednik HND-a, Saša Leković izjavio je za portal Index.hr početkom travnja da ga je osoba koja se spominje u jednoj od objavljenih priča, tužila i nedavno nepravomoćno izgubila spor. Leković je na upit Fairpressa kazao o kome se radi te o kojem točno slučaju.

Riječ je o nekadašnjem dogradonačelniku Zagreba, Davorinu Tepešu. Tužio me za klevetu zbog priče objavljene prije tri godine, u sklopu prvog „off shore“ projekta ICIJ-a i nepravomoćno je izgubio spor, ali se žalio. Dakle, spor još nije pravomoćno riješen pa ga ne želim komentirati. No, svatko može pročitati tu priču koju sam istražio i napisao zajedno sa kolegom iz Slovenije Blažom Zgagom. Ta se priča, sa još tri iz istog projekta nalazi na web stranici Centra za istraživačko novinarstvo (www.cin-ijc.com/price/).

Ispričao nam je i nešto više o prvom i trećem istraživačkom projektu na kojem je radio, istaknuvši da ozbiljni istraživački novinari istraživanja koja su započeli nikada ne zanemaruju.

Spomenute priče su iz prvog projekta „Tajnost  na prodaju“ (Secrecy for sale) koji je proveden 2013. godine, a radio sam i na trećem projektu poznatom kao „Swiss Leaks“, no u sklopu tog projekta nisam objavio niti jednu priču jer među postojećim podacima o pojedincima i tvrtkama na bilo koji način vezanima za Hrvatsku nije bilo moguće pronaći dokaze nezakonitog ponašanja. Međutim, jednom započeta istraživanja ozbiljni istraživački novinari nikada ne zanemaruju. Dakle, uvijek je moguće da će jednom biti moguće dokazati nezakonitost za koju sada nema dovoljno dokaza.