Bez zaštite novinarskih izvora, nema slobode medija i slobode novinarskog rada

Evropska asocijacija studenata prava (ELSA) International u saradnji sa Vijećem Evrope već šest godina organizuje pravno-istraživačku grupu[1]

U akademskoj 2015/2016. godini, tema istraživanja je bila: Sloboda izražavanja – zaštita novinarskih izvora[2]. Istraživanje se ticalo sljedećih oblasti: nacionalno zakonodavstvo glede sljedećeg: zaštita prava novinara da ne otkrije svoje izvore; zabrana i sankcija novinaru ukoliko pak otkrije svoj izvor; definicija novinara i pitanje da li zaštita novinarskih izvora se odnosi i na druga lica, osim samih novinara; mjere zaštite novinarskih izvora; implementacija principa Preporuke br R (2000) 7 Komiteta ministara Vijeća Evrope, prevaga interesa da se otkrije novinarski izvor spram toga da se ne otkrije; implementacija nacionalnog zakonodavstva od strane nacionalnih sudova u svjetlu prakse Evropskog suda za ljudska prava, a glede prava da se ne otkrije izvor informacija; zaštita novinarskih izovra u kontekstu borbe protiv terorizma i nadzora i u konačnici mogućnost zaštite zviždača tj. prijavitelja korupcije.

Valjda istači da je glavni izazov prilikom pisanja istraživanja bila činjenica vrlo malog broja akademskih radova na ovu temu. Naime, tek poslije nezakonitog pretresa prostorija portala www.klix.ba 29. decembra 2014. godine su objavljena dva rada u 20. broju Sveske za javno pravo[3]: „Zakonska zaštita novinarskih izvora“ i „Da li je pretres redakcije prostorije neustavan? Slučaj portala Klix.ba.“ Čak ni knjiga „Medijsko pravo u Bosni i Hercegovini“[4] koja predstavlja prvo ovakvo izdanje u Bosni i Hercegovini, na samo dvije i pol stranice referiše na zaštitu novinarskih izvora[5]. Drugi uočeni nedostatak jeste gotovo nepostojanje sudske prakse u Bosni i Hercegovini.

Ko je novinar?

Bosanskohercegovačko zakonodavstvo ne pruža definiciju novinara[6], već se ona može indirektno izvući iz zakona o zaštiti od klevete[7]. Zakoni o zaštiti od klevete pružaju zaštitu povjerljivih izvora sljedećim licima: a)novinar, b) svako drugo fizičko lice koje je redovno ili profesionalno uključeno u novinarski posao traženja, primanja ili saopštavanja informacija javnosti, c) svako drugo fizičko lice koje učestvuje u postupku o naknadi štete sukladno zakonu o zaštiti od klevete, a koje kao rezultat svog profesionalnog odnosa sa novinarom ili drugim licem iz tačke b., sazna identitet povjerljivog izvora informacije[8].

Prema tome, koristeći se metodom argumentum a contrario, novinar je svako fizičko lice koje se redovno ili profesiono bavi novinarskim poslom. Prvi element jeste: redovno ili profesionalno bavljenje novinarskim poslovom. Drugi element, da bi neko se imao smatrati novinarom jeste: novinarski posao. Novinarski posao podrazumijeva sljedeće aktivnosti: traženje, primanje ili saopštavanje informacija javnosti[9]. Način vršenja ovih aktivnosti mogu biti bilo koji vidovi masovnih komunikacija, kao što je internet.

Ko ima pravo na zaštitu?

Pravo na zaštitu novinarskih izvora[10] imaju, sukladno zakonima o zaštiti od klevete, pored novinara, kojima zaštitu garantuju i zakoni o krivičnom postupku [ZKP][11], i druga lica koja se redovno ili profesionalno bave novinarskim poslovima te druga lica koja učestvuju u postupku po zakonima o zaštiti od klevete. Prema tome, zaštita se pruža većem broju lica te „idu korak dalje od odredbi Konvencije [Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda], čak i sudske prakse Evropskog suda…“[12] Preporuka br R (2000) 7 o pravu novinara da ne otkriju svoje izvore informacija Komiteta ministara Vijeća Evrope [Preporuka br R (2000) 7] navodi da zaštita treba obuhvatiti i pravna lica,kao što su izdavačke kuće i novinarkse agencije. Vijeće Evrope također navodi da iz zaštite ne trebaju biti isključeni slobodni novinara, honorarci ili oni koji se nalaze na početku svoje karijere tj. oni koji se ne bave profesionalno novinarskim poslom.[13] Zaštitom trebaju biti obuhvaćene bilo koje informacije tj sve vrste informacija koje bi mogle dovesti do identifikacije izvora. Između ostalog to podrazumijeva sljedeće podatke: ime izvora i svi njegovi lični podaci, okolnosti pod kojima je dobijena informacija (npr. mjesto i vrijeme sastanka sa izvorom i sl), neobjavljeni sadržaj infromacije koju je izvor dao novinaru (npr. tonski zapis ili slike koje bi mogle ukazati na izvor) i lični podaci vezani za profesionalni rad novinara i poslodavca.[14]

Šta pruža zaštitu?

Najvažniju zaštitu pruža Ustav BiH kroz član II stav 2, direktnu i neposrednu primjenu Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih slobda, time i člana 10 – slobode izražavanja i prakse Evropskog suda za zaštitu ljudskih prava[15]. Pored već spomenutih zakona o zaštiti od klevete, zakoni o krivičnom postupku[16]propisuju da se kao svjedoci ne mogu saslušati novinari, zbog zaštite izvora infromacija, jer bi time povrijediliprofesionalnu tajnu[17]. OSCE Misija u BiH u svojim smjernicama za policiju u ophođenju sa medijima[18]navodi da policija ne može prisiliti novinara da otkrije povjerljivi izvor svojih informacija.[19]

Da li novinari smiju otkriti povjerljivi izvor?

Odgovor je, u pravilu, ne. To zabranjuju dokumenti Vijeća za štampu[20] i BH novinara[21]. Tako Kodeks za štampu i online medije izričito propisuje obavezu novinarima da štite identitet onih koji su dali informacije u povjerenju, bez obzira da li su te ličnosti to izričito tražile ili ne. Kodeks časti pak navodi da novinari imaju pravo da ne otkrije informacije. U Bosni i Hercegovini je krivično djelo otkriti profesionalnu tajnu, koja može biti i povjerljivi izvor informacija. Tačan naziv krivičnog djela jeste neovlašteno otkrivanje profesionalne tajne.[22] Propisana krivična sankcija jedste kazne zatvora od 30 dana do jedne godine. Međutim, krivični zakoni [KZ] istovremeno propisuju da nije krivično djelo ukoliko se tajna otkrije u javnom interesu ili interesu druge osobe koji preteže od čuvanja tajne. Pored krivičnih zakona, zakoni o radu [ZoR] također zabranjuju otkrivanje povjerljivih izvora informacija. Zakon o radu u institucijama BiH izričito propisuje kao težu povredu službene dužnosti, odavanje službene tajne. Disciplinske kazne za odavanje službene tajne su: a) pismena opomena, b) pismeni ukor, c) kaznena suspenzija s radnog mjesta i plaće u periodu od dva dana do trideset dana, d) degradiranje na niže radno mjesto i e) prestanak radnog odnosa. Zakoni o radu FBiH i BD omogućuju poslodavcu da da otkaz bez poštivanja otkaznog roka u slučaju teže povrede radnih obaveza. Zakoni ne definišu „težu povredu radnih obaveza“, ali s obzirom da odredbe državnog zakona, možemo zaključiti da otkrivanje profesionalne tajne spada u dati opis. Zakon o radu RS kao težu povredu radnih obaveza definiše takvo ponašanje radnika kojim se nanosi ozbiljna šteta interesima poslodavca. Kazne za povredu radnih obaveza su: pismeno upozorenje, novnčana kazna i prestanak radnog odnosa.

Kada se može otkriti izvor povjerljivih informacija?

Sukladno Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, otkrivanje povjerljivih izvora informacija je moguć u slučaju kumulativnog ispunjenja sljedećih uvjeta:

1.da su slučajevi i postupak kada se izvor povjerljivih informacija može otkriti, propisani zakonom[23];

2.da je otkrivanje izvora povjerljivih informacija ima legitiman cilj; tj. da teži ostvarivanju jednog od sljedećih legitimnih ciljeva: državna sigurnost, teritorijalna cjelovitost, javni rad i mir, sprečavanje nereda ili zločina, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprečavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanjaautoriteta i nepristrasnosti sudske vlasti i

3. da je otkrivanje povjerljivih izvora neophodno/nužno u demokratskom društvu. Potrebno je na ubjedljiv način ustanoviti da postoji prevaga javnog interesa za otkrivanje spram onog za neotkrivanje. Nadležni organi moraju navesti razloga zbog kojih javni interes nadmađuje interes za neotkrivanje.

Kao što je već naznačno, BiH imao relativno kvalitetno zakonodavstvo, međutim, njegova primjena je pala već na prvom testu: pretresu prostorija Klix-a od 29.12.2014. godine. Iako je Općinski sud rješenjem[24] od 5.1.2015. godinenaložio da se oduzeti predmeti vrata, sam pretres je izazvao veliku reakciju javnost jer, prema riječima Dunje Mijatović, predstavnica OSCE-a za slobodu medija, predstavlja „trend narušavanja slobode medija.“[25] U svom rješenju, Općinski sud, navodi se da „sudija za prethodni postupak prilikom donošenja naredbe nije izvršio preispitivanje uslova neophodnih za mogućnost zadiranja u prava zagarantovana članom 8 i 10 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (zasnovanost na zakonu, legitiman cilj, neophodnost i proporcionalnost cilju kojem se teži)…“[26] Sud zaključuje da je donošenje naredbe „bilo protivno … članovima 8[27] i 10[28] Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.“

Zaključak

Bez zaštite novinarskih izvora, nema slobode medija i slobode novinarskog rada. Ukoliko pak mediji ne mogu se koristiti slobodom govora, oni ne mogu vršiti svoju funkciju „psa čuvara“ demokratije i time ne doprinose razvoju i napretku demokratije. Iako zakonodavstvo BiH pruža zaštitu novinarskim izvorima, ključno pitanje jeste primjena zakona. Kao što je uočeno na primjeru pretresa prostorija portala klix.ba možda ključni nedostatak jeste u nedostatnoj edukaciji sudija i tužitelja, te je to polje u kojem trebaju djelovati centri za edukaciju sudija i tužitelja entiteta u Bosni i Hercegovini. Također, je neophodna potpuna implementacija Preporuke Komiteta ministara Vijeća Evrope br. R (2000) 7 u zakonodavstvo i praksu u BiH.

Bilten “E-novinar“/Fairpress

[1] Do sada su realizovane sljedeće istraživačke grupe: ELSA za djecu; ELSA za djecu: zajedno protiv seksualno ekspolatacije djece (s fokusom na države članice EU;Govor mržnje online; Socijalna prava, a posljednji je bio na temu Slobode izražavanja: zaštita novinarskih izvora. Izvještaji su dostupni na: http://legalresearch.elsa.org/archive/, preuzeto: 1.9.2016.

[2] U projektu je učestvovalo ukupno 28 država. Nacionalni koordinator je bosanskohercegovačke istraživačke grupe je bio Nasir Muftić. Akademski koordinator je bio Tahir Herenda. Akademski supervizor je bila Kristina Ćendić. Istraživači su bili: Harun Išerić, Tahir Herenda i Nihad Odobašić. Izvještaj je dostupan na: http://files.elsa.org/AA/LRG_FoE_Final_Report.pdf, pruzeto: 1.9.2016.

[3] Dostupno na: http://www.fcjp.ba/templates/ja_avian_ii_d/images/green/Sveske_za_javno_pravo_broj_20.pdf, preuzeto: 1.9.2016. go- dine

[4] Halilović, M./ Džihana, A., Medijsko pravo u Bosni i Hercegovini, Internews, Sarajevo, 2012.

[5] Tekst se uglavnom odnosi na presudu Evropskog suda za ljudska prava u vodećem slučaju glede zaštite novinarskih izvora: Goodwin protiv Ujedinjenog Kraljevstva (br. 28957/95, 11.7.2002. godine).

[6] Zakon o medijima Kantona Sarajevo („Službene novine KS“ br. 13/98) čl. 38: „Novinar je profesionalno lice koje prikuplja i obrađuje podatke i priprema informacije za medije, koje je zaposleno kod izdavača ili koje živi od svog novinarskog rada, odnosno koje radi u informativnoj službi državne ili javne institucije ili drugog pravnog lica.“Zakon je prestao važiti 2009. godine.

[7] Zakon o zaštiti od klevete Brčko Distrikta („Službeni glasnik BD BiH“, br. 14/03); Zakon o zaštiti od klevete Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 19/03, 73/05) i Zakon o zaštiti od klevete Republike Srpke („Službeni glasnik RS“, br. 37/01).

[8] Zakon o zaštiti od klevete BD, čl. 9, Zakon o zaštiti od klevete FBiH, čl. 9 i Zakon o zaštiti od kleveteRS, čl. 10.

[9] Identično sa definicijom novinara iz Preporuke br. R (2000) 7 Komiteta ministara Vijeća Evrope o pravu novinara da ne otkriju svoje izvore informacija, dostupno na: http://ravnopravnost.gov.rs/wp-content/download/se_preporuka_r_2000_7.pdf, preuzeto: 1.9.2016.

[10] Prema Preporuci br. R (2000) 7 izvor je svako lice koje novinaru daje informacije. „Novinari mogu da primaju informacije iz svih vrsta izvora. Stoga je neophodno da taj izraz ima široko tumačenje.

[11] Sva četiri ZKP-ea propisuju da se kao svjedoci ne mogu saslušati novinari, zbog zaštite izvora informacija, ako bi time povrijedili profesionalnu tajnu

[12] Halilović, M./ Džihana, A., Medijsko pravo u Bosni i Hercegovini, Internews, Sarajevo, 2012., str. 59.

[13] Preporuka br. R (2000) 7

[14] Ibid.

[15] Vodeći predmet pred Evropskim sudom za ljudska prava jeste Goodwin protiv Ujedinjenog Kraljevstva (br. 28957/95, 11.7.2002. godine). Sud je u datom predmetu istakao: „Zaštita novinarskih izvora osnovni je uvjet slobodnog novinarstva …. Bez takve zaštite, izvori bi bili odvraćani od pomaganja novinarima pri informiranju javnosti o stvarima od javnog interesa. Kao rezultat toga, uloga novinara kao neophodnog psa čuvara bila bi umanjena, pa bi i mogućnosti novinara da osiguraju sigurne i precizne informacije, bila znatno smanjena. Ima li se u vidu važnost zaštite novinarskih izvora za slobodu novinarstva u demokratskom društvu i potencijalno loš učinak koji može prouzročiti nalog za otkrivanjem izvora te slobode, takva mjera nije u skladu s člankom 10. Konvencije, osim ako nije opravdana nekim višim zahtjevom od javnog interesa.“ § 39 Također pogledati: Ressiot i drugi protiv Francuske (br. 15054/07 i 15066/07, 28.6.2012.) i Martin i drugi protiv Francuske (br. 30002/08, 12.4.2012.). Više informacija o zaštiti novinarskih izvora u praksi Evropskog suda za ljudska prava dostupno na: http://www.echr.coe.int/Documents/FS_Journalistic_sources_ENG.pdf, preuzeto: 1.9.2016. godine.

[16] ZKPBiH („Službeni glasnik BiH“, br. 03/03,32/03,36/03,26/04,63/04,13/05,48/05,46/06,76/06,29/07,32/07,53/07,76/07,15/08,58/08,12/0 9,16/09,93/09,72/13); ZKP FBiH („Službene novine FBiH“, br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07); ZKP RS („Službeni glasnik RS“, br. 53/12) i ZKP Distrikta BiH („Službeni glasnik BD BiH“, br. 10/03, 48/04, 06/05, 06/05, 12/07, 14/07, 21/07).

[17] ZKP BiH čl. 82 st. 1 t. c; ZKP FBiH čl. 96 st. 1. t.c ; ZKP RS čl. 147 st.1 t. v i ZKP BD BiH čl. 82 st. 1t. c

[18] OSCE Misija u BiH, Smjernice za policiju u ophođenju sa medijima, dostupno na: http://www.bhnovinari.ba/images/stories/pdf/zakoni/ osceuputezapolicijuuophodenjusmedijima.pdf, preuzeto: 1.9.2016.

[19] Član 7 Smjernica za policiju u ophođenju sa medijima

[20] Vijeće za štampu u Bosni i Hercegovini, Kodeks za štampu i online medije u BiH, dostupno na: http://www.vzs.ba/index. php?option=com_content&view=article&id=218&Itemid=9, preuzeto: 1.9.2016

[21] BH novinari, Kodeks často BH novinara, dostupno na: http://www.bhnovinari.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=36 2&Itemid=223&lang=bs, preuzeti: 1.9.2016.

[22] KZ FBiH („Službene novine FBiH“, br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05) čl. 187; KZ RS („Službeni glasnik RS“, br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12, 67/13) čl. 173 i KZ BD („Službeni glasnik BD BiH“, br. 10/03, 45/04, 06/05, 21/10, 52/11) čl. 184.

[23] Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, zakon mora biti: dostupan javnosti, tj. objavljen, potom dovoljno precizan; građanin mora biti u stanju da treba i uz odgovarajući savjet – predvidjeti posljedice koje radnja povlači za sobom; te adekvatno dostupan tj. građanin mora biti u mogućnosti da dobije naznaku da su adekvatni pravni propisi, u datim okolnostima, primjenjivi u tekućem predmetu.

[24] 24 Rješenje br. 65 0 K 477433 15 Kv od 5.1.2015.

[25] OSCE: Pretres Klix.ba predstavlja jasan napad na prava novinara na zaštitu izvora, dostupno na: http://www.klix.ba/vijesti/bih/osce-pretres-klix-ba-predstavlja-jasan-napad-naprava-novinara-na-zastitu-izvora/141229106, preuzeto: 1.9.2016.

[26] Rješenje Općinskog suda u Sarajevu, br. 65 0 K 477433 15 Kv, od 5.1.2015. godine.

[27] Pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života.

[28] Sloboda izražavanja