Razbijanje novinarstva u Makedoniji

Republika Makedonija se već nekoliko godina nalazi u institucionalnoj i političkoj krizi. Ono što je započelo prije dvije godine sa studentskim protestima i opozicijskim „bombama“ kulminiralo je prošlogodišnjom šarenom revolucijom.

Serija protesta, zajedno sa indicijama o navodnim korupcijskim skandalima objelodanjenim u prisluškivanim razgovorima, ili popularno nazvanim „bombe“, prouzrokovale su prijevremene parlamentarne izbore koji su, nakon serije peripetija, održani 11. decembra prošle godine.

I kad su svi očekivali da će politička i institucionalna nestabilnost završiti sa konstituisanjem nove Vlade, suprotno od svih predviđanja i očekivanja, kriza je ponovo kulminirala. Kreirajući političke igre kao u TV seriji „Kuća od karata“, dojučerašnje vlasti predvođene strankom VMRO–DPMNE, motivirale su svoje pristalice da izađu na ulice, i da pritom na svaki način opstruiraju opoziciju, na čelu sa SDSM, u namjeri da formira novu vladajuću većinu.

Ponovna kulminacija političke krize rezultirala je rastom napada na medijske radnike. Tako su se u samo dvije sedmice, od kraja februara do prve polovice marta ove godine, desile serije verbalnih i fizičkih napada na novinare, kamermane i kolumniste. Zajedničko za sve napade je da su žrtve radile za medije koji su kritikovali rad bivše koalicione vlade DPMNE – DUI.

Imajući u vidu konstantnu strategiju prošle vlade da kleveta i naziva medijske radnike stranim plaćenicima, špijunima i neprijateljima države, lako je bilo predvidjeti napade. Štaviše, bili su očekivani. Drugim riječima, sveprisutni narativ u javnom diskursu koji su političke elite godinama kreirale došao je po svoje. A takav narativ ne može nista drugo iznjedriti nego nasilje i podjele.

Napadi na neistomišljenike

Prvi u seriji incidenata, desio se 28. februara, na samom početku skupova koji su usmjereni protiv SDSM, nekadašnje opozicije, a sada potencijalno stranke koja će sastaviti vladu, kada je napadnuta ekipa portala A1on. Dva mlađa lica, za koje je policija kasnije rekla da je jedan od njih počinilac i drugih kriminalnih djela, napala su snimatelja Vladimira Želčeskog i novinara Aleksandra Todevskog pesnicama i nogama. Tokom napada je oštećena i njihova kamera. Iako su počinioci pobjegli odmah nakon incidenata, njihovo bjekstvo snimili su prisutni novinari, a poslije nekoliko dana jedan od osumnjičenih je priveden. Ovo je jedan od rijetkih primjera efikasnosti policije kada su u pitanju napadi na medijske radnike. Policija je protiv izvršilaca podnijela krivičnu prijavu za nasilje.

Makedonska redakcija regionalnog portala BIRN istakla je da su njihovi novinari bili žrtve cyberbulling-a odmah posle objavljivanja informacije o napadu na ekipu A1on. Između ostalog, anonimni korisnik putem Twitter-a objavio je detaljnu mapa mjesta stanovanja njihovog novinara.

Već sljedeći dan desio se i drugi incident koji je bio uvod u seriju sličnih napada na novinare, profesore, parlamentarce i NVO aktiviste. Grupa od tri mladića pokucala su na vrata penzionisanog novinara Branka Tričkovskog i optužili ga da je izdajica. Cijeli incident snimio je napadač mobilnim telefonom. Na kratkom videu čuje se kako mladi momak sa kapuljačom na glavi kaže Tričkovskom – „kako te nije stid…“.

Sljedeći dan, 2. marta, žrtva slične grupe bio je novinar Borjan Jovanovski. Kao što su mediji prenijeli, incident se desio u jednom restoranu u Skoplju. Jovanovski je bio na ručku sa kolegom Atanasom Kirovskim, direktorom i glavnim urednikom televizije Telma. Tokom ručka prišao mu je mladić sa kapuljačom i između ostalog rekao mu je da je „izdajica“ nakon što ga je pljunuo u lice. I taj je incident snimio napadač mobilnim telefonom, očito rad po istom principu.

Zadnji u seriju napada dogodio se 10 marta. Isto veče dvije ekipe su bile vrijeđane i napadnute. Tokom protesta novinar TV 24 udaren je po glavi sa štapom na kojem je bila okačena zastava, dok je nešto kasnije ekipa TV Telma bila verbalno vrijeđana dok je snimala anketu sa učesnicima protesta.

Isto tako, od početka godine pa do zadnjih protesta bilo je još šest incidenata u kojima su prvenstveno žrtve bile kritički novinari. Načelnik opčine Berovo u Facebook postu rekao je za novinarku da je „nepismena“ i „medijska prostitutka“ jer je pogrešno izgovorila ime drveta sekvoja. U drugom incidentu nepoznati počinilac bacio je molotovljev koktel na garažu vlasnika i novinara lokalnog portala u gradu Prilep. U ostalim incidentima privatno obezbjeđenje sprečavalo je slobodan rad novinara. Isto tako bivši poslanik upozorio je novinare da paze šta i kako pišu o hapšenju njegovog brata. A kao primjer koji oslikava apsolutno polarizovano stanje u državi je incident ispred stranačkog štaba DPMNE-a u Skopju. Dio novinara koji su čekali izjavu ispred stranačkog štaba ušli su u sportsku kladionicu da se ugriju, a unutra ih je dio prisutnih upozorio da će svi oni koji rade za izdajničke medije uskoro biti pohapšeni.

Cijena sveprisutnog narativa

Klijentelizam, uska povezanost političkih stranaka sa vlasničkim strukturama medija, ovisnost o vladinim reklamama, urušavanje osnovnih etičkih principa novinarstva, stroge podjele po političkim linijama, kreiranje paralelnih institucija, konstantno klevetanje i nazivanje kritičkih medija stranim plaćenicima i špijunima čime se stvarao kontekst za napad na novinare, veliki su dio problema. Ali isto tako treba se istaći i duboka podjela unutar same profesije. Pa tako mimo postojanja udruženja ZNM-a, koja je osnivana 1946., dio novinara, oni koji rade za medije za koje se tvrdi da su usko povezani sa koalicijom DPMNE – DUI, 2002. godine su osnivali paralelnu organizaciju – Makedonska asocijacija novinara (MAN).

Zbog svega navedenog, Makedonija je, u smislu slobode medija na Balkanu, zadnjih godina konstantno na dnu tabele. Pad se intenzivirao nekoliko godina poslije dolaska vladajuće garniture DPMNE – DUI na vlast. Prema ocjeni organizacije Reporteri bez granica, Makedonija se trenutno nalazi na 118. mjestu od ukupno 180 zemalja.

Udruženje novinara Makedonije (ZNM) ističe da se u protekle četiri godine desilo 44 napada na novinare, a samo u 2016. bilo je 19 incidenata. Prema Mapping Media Freedom projektu, u 2017. godini registrovano je 11 incidenata od kojih su pet direktno povezani ili su ih prouzrokovali zadnji protesti.

Podjele u društvu najbrže se oslikavaju po leđima novinara. Veliki dio njih postali su otvoreni navijači čime su totalno izgubili smisao svog postojanja i cilj funkcionisanja, a sa time, postali su prva i vrlo laka meta u ova turbulentna vremena.

I u vrijeme šarene revolucije, kada se protestovalo protiv tada vladajuće koalicije DPMNE – DUI, novinari su u više slučajeva bili napadani. Bilo je incidenata kada je policija tokom razbijanja protesta udarala i po novinarima, a bili su i neki slučajevi napada ili oštećenja imovine medija koje demonstranti računaju kao provladine i dio propagande.

Bez razlike u motivu ili izgovoru, mediji su bili konstantno sprečavani, napadani, omalovažavani od strane političkih elita i građana, najčešće od simpatizera i partijskih elita iz DPMNE i DUI, proteklih dvije-tri godine. U suštini, situacija nikada nije bila dobra, ali sada se čini gorom nego ikad.