Kako se izboriti sa alt right medijima

Švedska je primila procentualno najveći broj izbeglica u odnosu na broj stanovnika u Evropskoj uniji u poslednje dve godine. No, politika otvorenosti i poštovanja osnovnih ljudskih prava pojačala je, s druge strane, i strah koji su najpre ekstremni desničari, a zatim i političari centra pokušali da okrenu u svoju korist. Švedska je poslednjih godina i, kako ju je nazvao buzzfead, vodeća evropska zemlja alt right medija, koji šire ksenofobiju i rasizam, ali jednako tako, kako prenosi Independent, najbolja država za život imigranata. Švedska je takođe i država u kojoj se počinioci krivičnih dela ne tretiraju po etničkoj pripadnosti, ni u institucijama sistema ni u medijima, što iz perspektive postjugoslovenskih zemalja izgleda kao civilizacijsko dostignuće.

O tome koliko se u poslednjih dve godine promenilo švedsko društvo iz perspektive medija, kako se institucije i mediji nose sa pojavom alt righta, da li su i u čemu grešili pre dve godine kada je situacija s izbeglicama bila na vrhuncu, koliko je promena politike prema tim ljudima donela i promenu u načinu na koji se prema njima odnose mediji, kao i kako se u zemlji koja služi kao primer demokratskog društva dogodilo da postane i snažna baza ekstremne desnice, za Kontrapress govori Haris Grabovac, novinar i predavač u organizaciji EXPO, koja se bavi istraživanjem nacionalizma, rasizma i ksenofobije kroz predavanja u školama, objavljivanje magazina koji izlazi četiri puta godišnje i tekstova na njihovom portalu. EXPO je osnovao švedski pisac Stieg Larson 1995. godine nakon prvog velikog broja izbeglica koje su stigle u Švedsku od Drugog svetskog rata – onih sa područja tada već ratom razorene Jugoslavije.

I tada su, kako kaže Grabovac, počele da rastu tendencije nasilnih obračuna s izbeglicama, ali je i ekstremna desnica shvatila da preko njih može da promoviše svoju politiku. Danas su Švedske demokrate, ekstremno desna stranka, druga vodeća snaga u državi.

KONTRA: Da li postoji razlika između devedesetih i danas u načinu praćenja izbegličke situacije u Švedskoj?

GRABOVAC: Postoji. Danas je pitanje stranaca ili emigracije predstavljeno u medijima i javnosti kao oblik troška, nešto što nije isključivo pozitivno za Švedsku, nego ima negativnu ekonomsku dimenziju. Mediji su se time bavili oduvijek, ali se danas to pitanje podstiče mnogo više nego ranije kroz teme koliko migracije koštaju, te predstavljanje da će u skoroj budućnosti novac koji se troši na izbjeglice onemogućiti da Švedska ima nivo socijalne sigurnosti koji ovde postoji.

O toj dimenziji se govorilo i devedesetih. No, ono što tada nije postojalo, a što danas možemo vidjeti jeste nacionalistička perspektiva – da su ljudi koji dolaze u Švedsku sami po sebi elementi koje je teško ili nemoguće integrisati. Jedan od većih dnevnih listova piše o strancima koji se ne mogu spojiti sa ovim društvom, muslimanima koji sa svojim kulturama i vrijednostima nisu kompatibilni sa švedskim društvom. To polako mijenja perspektivu. Ako smo ranije govorili o integraciji, danas u Švedskoj imamo sve prisutniju tezu o asimilaciji – ljudi koji dolaze ovamo treba da napuste svoj identitet i kulturnu pozadinu i da pređu u švedsku. U švedskim medijima se danas često piše i govori o švedskim vrijednostima kojima ostali treba da se povinuju i prilagode.

Ova priča ima širi kontekst: sa ulaskom ekstremno desnih Švedskih demokrata u parlament i velikom podrškom koju imaju među građanima, druge partije su promijenile retoriku i usmjerile je ka nacionalističkim izjavama – govoru o naciji, prijetnji naciji. U medijima se osnovne potrebe i beneficije izbjeglica, poput zdravstva i školstva, stavljaju nasuprot toga koliko će to koštati prosječnog švedskog penzionera. Promijenio se način kako se shvataju i kako se gleda na izbjeglice.

Ceo intervju pročitajte na sajtu KontraPressa.