ISIL i zapadni mediji – slučajni saveznici?

Teško da prođe dan a da ne pročitamo članke o tome kako je prepredena i tehnološki napredna, a ipak barbarska grupa Islamska država Irak i Levant. Ako u pretraživač ukucate „ISIL“ zajedno s „društvene mreže“, „internet“ ili „medijska strategija“, otkrit ćete mračan, a ipak fascinantan svijet tih džihadista na internetu, koji su izgleda dovoljno sposobni da ovladaju moderni jezik interneta, uporedo s rukovanjem „kalašnjikovom“ i noževima.

Medijski stručnjaci su istakli kako ovi džihadisti posjeduju sofisticirano znanje o savremenim društvenim mrežama, što je postalo jasno kada su uspjeli dizajnirati aplikaciju za Android dostupnu za preuzimanje.

U nebrojenim člancima podrobno je izanalizirana kampanja #AllEyesonISIS na Twitteru iz juna prošle godine, pokrenuta da se dokaže navodna podrška koju ova grupa ima na internetu na lokalnom nivou. Medijski stručnjaci su istakli kako ovi džihadisti posjeduju sofisticirano znanje o savremenim društvenim mrežama, što je postalo jasno kada su uspjeli dizajnirati aplikaciju za Android dostupnu za preuzimanje. Ista stvar je bila čigledna kada su sa Twittera ubrzo otišli na Diasporu, web stranicu za umrežavanje, nakon što je organizacija iz San Francisca odlučila ugasiti im nekoliko računa.

Zapadni mediji ispunjavaju svoj prostor analizama na temu zašto grupa izaziva prezir i divljenje među ogromnom publikom. Opsesija ISIL-om i navodnim uspjehom ove grupe na društvenim mrežama više dolazi do izražaja na Zapadu. Praćenjem medija na arapskom jeziku, pak, dolazi se do neočekivanog otkrića: u arapskim medijima se, zapravo, koristi potpuno drugačiji okvir kada se priča o ISIL-u i njegovim borcima.

Država na žici

Prije svega, parodija i ironija su uobičajene na Facebooku i ostalim društvenim mrežama na kojima se priča o ISIL-u. Ova vrsta tekfirskog crnog humora, koji ukazuje na ekstremističku doktrinu proglašavanja drugih nevjernicima, u velikoj je mjeri dokumentirana u arapskim medijima, dok je zapadni mediji gotovo ignoriraju.

Prije nekoliko sedmica poznata palestinska satirična TV serija Watan ala watar (Država na žici) našla se u fokusu međunarodnih medija jer je ismijavala ISIL. Ovo se najvjerovatnije desilo jer je Institut za istraživanje medija s Bliskog istoka, organizacija čiji je suosnivač bivši izraelski vojni obavještajac i čije je sjedište u Washingtonu, prevela videosnimak na engleski jezik i distribuirala ga na internetu.

Ova vrsta tekfirskog crnog humora, koji ukazuje na ekstremističku doktrinu proglašavanja drugih nevjernicima, u velikoj je mjeri dokumentirana u arapskim medijima, dok je zapadni mediji gotovo ignoriraju.

Na isječku je prikazan ISIL-ov punkt na kojem borci zaustavljaju dva Arapa, Libanca i Jordanca, i potom ih pogube. Nedugo potom dolazi Izraelac, kojeg srdačno pozdrave i puste da prođe. Ovo održava mišljenje većine među arapskom publikom: na meti ISIL-a su mnogo češće Arapi nego Izrael ili zapadni svijet.

Nedavno je nekoliko mladih Arapa na društvenim mrežama izrazilo protest protiv opsesivne pažnje koju ogorčena međunarodna zajenica poklanja smaknuću Jamesa Foleya i Stevena Sotloffa, s obzirom da je malog odjeka imalo ISIL-ovo smaknuće dva libanska vojnika i sirijskog novinara Bassama Rayesa.

Ogorčenost na mrežama

Nadalje, u temama i mišljenjima koje objavljuju arapski mediji ISIL-ov napredak je često predstavljen u postkolonijalnom okviru. Nekoliko arapskih analitičara povezuje napredak džihadističkih mreža i sektaških grupa s nametanjem granica Sporazumom Sykes-Picot iz 1916. godine, koji je, smatraju oni, rezultirao učvršćivanjem sektaštva i fragmentacije u regiji.

Despotski režimi koje podržavaju kolonijalne sile da bi održavali status quo dodatno su potčinile stanovnike u regiji kroz diktaturu i obrazovanje zasnovano na strahu i isključivom glorificiranju autoriteta vođe. U ovom kontekstu, građansko društvo nije imalo nikakav održiv prostor da napreduje i organizira se u obliku društvenih pokreta ili stranaka.

„Arapsko proljeće“ je bilo prva višedecenijska prilika za ljude da povrate dostojanstvo i pokrenu arapska društva prema naprijed. Međutim, ovaj spontanti pokret je ugušen, dijelom i zato što bivše kolonijalne sile nisu imale interesa gledati kako arapski svijet, nakon Sporazuma Sykes-Picot, sam sebe oblikuje. U rubrici Mišljenje koje je nedavno prevedeno na engleski jezik, istaknuti sirijski novinar piše: „Čitavoj našoj regiji nanijeli su štetu i ovi koji su blizu, i oni koji su daleko da bi nastavili s onim što žele pod izgovorom borbe protiv terorizma.“

Dok je u arapskim medijima ISIL predstavljen kao postkolonijalna tvorevina, u međuanrodnim medijima na engleskom jeziku ova organizacija opisana je kao grupa tehnološki potkovanih barbara, koji izazivaju odbojnost, ali i jednu vrstu fascinacije svojim aktivnostima u virtuelnom svijetu, ali i na terenu.

Kampanja zapadnih medija

Nedavna studija o aktivnostima ISIL-a na Twitteru, koju su proveli Shiraz Maher i Joseph Carter, pokazala je da je samo 50 korisnika odgovorno za 20 posto njihovih objava na Twitteru. To znači da bi navodni utjecaj ove grupe na društvenim mrežama mogao biti rezultat medijskog prenapuhivanja, koje je proizvela šizofrenija našeg medijskog sistema zabrinutog zbog prijetnje terorizma, ali u isto vrijeme fasciniranog predstavljenim nasiljem koje je lako dostupno na svakom prenosnom uređaju i koje se može gledati kući na TV ekranima u HD rezoluciji.

Prije deset godina naš najveći strah predstavljen u medijima bio je čovjek po imenu Osama bin Laden, koji se u medijima pojavljivao u krupnom planu, sniman fiksiranom kamerom i u jednostavnom okruženju, samo s „kalašnjikovom“ u pozadini. Prošlo je više od 10 godina. Krupni plan je zamijenjen modernim tehnikama, savremenim metodama uređivanja i HD kamerama. Izgleda da ISIL-u više nisu potrebni TV kanali da širi nasilne poruke.

Danas ova grupa na svojoj strani ima internet i viralno kruženje sadržaja kojem doprinose društvene mreže. I veoma posebnog – vjerovatno nenamjernog – saveznika: zapadne medije, koje je privukao paradoksalno gnusan mamac ove grupe.