Ujedno izražavamo i zabrinutost zbog brutalne i prizemne retorike koju je sebi dozvolio premijerov brat, bujice psovki i načina na koji se obraćao novinaru.
Crnogorska javnost je bila u prilici da čuje tok naizgled bezazlenog razgovora čiji je početni motiv bio da se dođe do broja Markovićevog drugog brata, ali kolega Otašević se na kraju morao suočiti sa prijetnjama smrću i istpjeti psovke. Postavlja se pitanja da li prije svakog telefonskog poziva novinari treba da se pitaju da li će im biti prijećeno smrću, ili će se neko usuditi da ode i korak dalje? Da li novinari, ili bilo ko u Crnoj Gori, treba da postavlja pitanje za koje nam je Marković rekao da je besmisleno – zašto je neko nekog ubio.
Ako je to ono što treba da prestane da interesuje novinare, u Crnoj Gori u kojoj se gotovo dnevno dešavaju ubistva čiji se počinioci ne otkrivaju, i ako nam to poručuje premijerov brat, onda je i pitanje da li novinari treba da nastave da rade svoj posao ili da se pomire sa tim da su svi potencijalne žrtve.
Prijetnja smrću kolegi Otaševiću je najozbiljniji incident koji se u novinarskoj zajednici desio unazad gotovo dvije godine. Ujedno to nam je i pokazatelj da se situacija nije promjenila, već da je samo trebao mali podsticaj onima koji se osjećaju dovoljno moćno u državi koja ne osuđuje napade na novinare, da sebi daju slobodu da prijete i psuju ljude koji rade svoj posao.
Sindikat medija daje podršku i solidariše se sa kolegom Otaševićem i nadamo se da će država, ipak, naći način da ga zaštiti i omogući mu da slobodno radi.
Deset medijskih sporazuma za „zajedničku budućnost” sa Kinom, zemljom cenzure i progona novinara
Medijski amandmani umiru u skupštinskom mraku: Noćno zasedanje Odbora, u četiri čina
Kako ojačati lokalne medije i obnoviti informisanje o radu opštinskih vlasti: Britansko rešenje daje rezultate
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.