Borba fact-checkera protiv širenja lažnih vijesti na Facebooku, najpopularnijoj društvenoj mreži na svijetu koja je dosegla dvije milijarde korisnika, izgleda poput kapi vode u moru.
„Tone vam brod, a sve što imate je kanta“, kaže Joshua Gillin iz PolitiFacta, desetočlanog američkog tima novinara i istraživača koji se bave provjeravanjem sadržaja objavljenih u medijima.
Poređenje sa tonućim brodom iskoristio je da opiše nastojanja tima koji u saradnji sa Facebookom radi na zaustavljanju širenja lažnih vijesti. Projekt pokrenut početkom ove godine uključuje i organizacije FactCheck.org, Snopes, ABC News i AP. Tim fact-checkera provjerava navode iz članaka koje su Facebook korisnici označili kao lažni sadržaj, a nakon istraživanja i utvrđivanja da je sadržaj lažan, označavaju ga kao takvog i ta se ocjena pojavljuje svakom sljedećem korisniku koji pokuša da ga podijeli.
Ipak, kada organizacije za provjeravanje činjenica označe neku vijest kao lažnu, to ima mali uticaj na prosudbu čitaoca o tome da li je naslov tačan ili ne. U međuvremenu, broj stranica koje objavljuju lažni sadržaj svakodnevno se povećava.
„Sastavio sam listu od oko 200 lažnih stranica. To je bilo u maju. Sad ih je vjerovatno oko hiljadu, često iz Kine, Rusije, Indonezije i drugdje“, kaže Gillin i pojašnjava da su razlozi za njihovo postojanje razni, od nastojanja pokretača da ostvare politički uticaj, do onog najočitijeg – da zarade.
Osim označavanja lažnih vijesti kroz fact-checking, bitan način borbe predstavljaju i inicijative koje nastoje uticati na oglašivače – one koji kupuju reklamni prostor na stranicama koje imaju veliki broj klikova – sa idejom da pokažu kako broj klikova nije najbitniji kriterij u odabiru mjesta za objavu reklame, nego da treba uzeti u obzir i kontekst i sadržaj stranice na kojoj se objavljuje reklama kao i publika koja pravi klikove.
Odvraćanje oglašivača, koji omogućuju zaradu vlasnicima stranica koje objavljuju lažni sadržaj, da ih finansiraju, dodatni je način borbe protiv lažnih vijesti, koji je zauzelo nekoliko inicijativa. Jedna od njih je projekt Storyfula i Moata, organizacija koje se bave analizom sadržaja u medijima i društvenim mrežama, koje nastoje mapirati stranice koje nude lažni sadržaj i prikazati ih kompanijama koje se reklamiraju na internetu i marketinškim agencijama. Knight Foundation je podržala i Verocity.ai koji nastoji obuzdati finansijske tokove oko kreiranja lažnih sadržaja kroz automatski osvježene liste web stranica sa lažnim vijestima i alatima koji bi omogućili onima koji kupuju reklamni prostor da blokiraju adrese koje promovišu dezinformacije.
No, kako borci protiv lažnih vijesti osmišljavaju nove načine da suzbiju njihovo širenje, tako i oni koji stoje iza mreža stranica koje objavljuju lažne vijesti, postaju sofisticiraniji u smišljanju načina da zaobiđu takve napore i opet dođu do velikog broja ljudi koji koriste društvene mreže.
„Oni koji se time bave postaju još skriveniji“, kaže Gillin. „A ljudi sad ne vjeruju ničemu“.
Neistinit sadržaj, senzacionalistički, izmišljen, iskrivljen, nevjerovatan i privlačan, često može da bude i opasan, toksičan i da donese probleme. Važnost bitke protiv lažnih vijesti vidljiva je posebno tokom vanrednih situacija, napada ili prirodnih nepogoda, kada su ljudima potrebne istinite informacije i kada društvene mrežame sve masovnije postaju primarni izvor informisanja.
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.