Turčilo: Naši politički lideri žive u informacijskoj čahuri

Gošća je doktor Lejla Turčilo, profesorica novinarstva na sarajevskom Fakultetu političkih nauka. U razgovoru za RSE govori o tome kako je prošla posljednja izborna procedura u BiH i da li su zabilježeni ozbiljni pomaci u primjeni demokratskih standarda prilikom predizborne kampanje.

RSE: Vi ste predanije i profesionalnije od drugih pratili tokove ove izborne procedure. Kako bi ste ocijenili osnovni ton?

Turčilo: Kampanja je bila vrlo intenzivna od strane političkih subjekata i političkih kandidata. Prvi put u predizbornim kampanjama imali smo neke medije koji su odlučili da se kampanjama uopšte ne bave. U ovoj kampanji, i neki kandidati, poput Izetbegovića, su odlučili da se ne pojavljuju u predizbornim debatama, što na kraju, po rezultatima izbora, čak nije značajnije ni utjecalo na ishod izborne kampanje.

RSE: Da li su se političari ponašali u skladu sa demokratskim standardima, ukoliko ne pretjerujem sa očekivanjima? 

Turčilo: Ispoštovanih demokratskih standarda i procedura, od strane političkih kandidata, ali i od strane različitih medija, nije bilo ni manje ni više u odnosu na neke prethodne izborne periode. Tako da ne bih baš rekla da smo napravili neki značajan iskorak, kada je riječ o demokratskim procedurama. Nije bilo ni nekih incidenata, što je pozitivno.

RSE: Najčešće se govori o jeziku mržnje. Kod nas ima dosta nejasnoća, pa i sporenja, u vezi sa tim. Rekao bih kako je bilo nekih poruka mržnje, ali i jezika mržnje, ali barem onoga, što se može sankcionirati, je bilo mnogo manje?

Turčilo: Definicija govora mržnje podrazumijeva pozive na nasilje, vrstu ugrožavanja bilo kojeg pojedinca, zajednice ili neke određene grupe u javnom diskursu. Toga nismo imali.

Prilično zabrinjavajuća je činjenica da se neki drugi oblici neprikladnog govora i načini komunikacije, koji nisu i ne bi trebali biti prihvatljivi u demokratskom društvu, se počinju pojavljivati, možda u nešto većem broju. Kao što je jedan od naših kolega novinara volio da kaže: „Nekako su nam uvrede postali stilska figura“. To je problem.

Direktnog govora mržnje, koji se zakonski može sankcionirati, nije bilo, što možda više govori, ne o nivou političke kulture, koliko možda o podizanju svijesti o mogućnosti sankcija. Previše je toga na ulogu u predizbornim kampanjama da bi se politički subjekti igrali govorom mržnje kao takvim.

Imali smo par situacija gdje je bilo neprikladnog govora, obično o onima koji u izbornim debatama nisu bili u studiju, koji u novinama nisu dobili priliku da sa druge strane odgovore na tu vrstu napada. Naši politički kandidati sve to zovu izbornom kampanjom.

RSE: Bila su dva-tri drastična slučaja, u Trebinju i Avaz protiv Izetbegovića?

Turčilo: Da. Ali zbog moje profesije, važno je vidjeti kakav je odnos novinara u tom procesu. Novinari i mediji su ti, koji trebaju u ime javnosti postavljati pitanja i tražiti odgovore od političkih lidera, kandidata i subjekata. Oni bi trebali biti ti koji su u pozitivnom tonu, kada je riječ o govoru mržnje, koji nemaju govor mržnje. Imali smo neke vrlo ekstremne primjere, ne direktnog govora mržnje, ali huškanja, uvreda i diskriminacije u novinama.

Da bismo izbjegli generalizaciju i bili fer prema kolegama i kolegicama koji su vrlo profesionalno obavili svoj dio posla, moramo podsjetiti na primjere gdje su novinari, u različitim kontekstima, upozoravali političke kandidate da govor, kakav oni koriste, nije prihvatljiv i prikladan, te da govor mržnje neće tolerisati u svojim emisijama. To je sigurno ohrabrujuće.

RSE: Bio je i jedan veseljak koji je sjekirom branio svoje političke stavove.

Turčilo: To nam pokazuje kako je mali korak između branjenja političkih stavova govorom mržnje i branjenja političkih stavova sjekirom. Zbog toga mi ukazujemo na neprihvatljivost i nultu toleranciju na svaku vrstu huškanja, diskriminacije i uvreda. Čini mi se da vrlo često više nije pitanje toga koliko želimo govoriti u političkoj komunikaciji o protu-kandidatima, nego koliko smo odgovorni prema javnosti i koliko smo svjesni da javnost prati ono što govorimo, i mi kao novinari, i politički lideri. Taj govor se reflektira na ponašanje javnosti na različite načine.

Na portalima, najveći broj komentara dobiju upravo oni koji koriste tu zapaljivu retoriku. Onda se i ti komentari na društvenim mrežama i portalima na vrlo loš i pogrešan način bodre. Ta komunikacija je strašna. Upravo to reflektira ponašanje, i medija i političara. To nas poziva na još veću odgovornost.

RSE: Kako bi ste ocijenili upute Vijeća za štampu ili nadležnog Komiteta u RS? Da li su oni uspjeli, na početku kampanje, osujetiti govor mržnje u medijima?

Turčilo: Takve vrste uputa su uvijek dobro došle. Pitanje je koliko naši politički subjekti u stvari konsultuju takve sadržaje. Mislim da profesionalna zajednica, kao i zajednica novinara, u velikom dijelu slijedi tu vrstu uputa. Neprikladni primjeri su češće izuzetak nego pravilo, iako su strašni, bez obzira na to jesu li izuzetci.

Izgleda da naši politički lideri žive u nekoj vrsti informacijskih čahura gdje, osim vlastitog izražavanja u odnosima s medijima, njih puno toga ne zanima. Sve to govori o tome da možda nismo imali neke najekstremnije primjere govora mržnje, ali to sigurno ne znači da smo nužno imali vrlo profesionalno i fer izbalansirano izvještavanje sa svih medija. Imali smo primjera neprofesionalnog izvještavanja, čak i ako ono nije bilo direktno vezano sa govorom mržnje.

RSE: Čini se da je to čitavo područje na izvjestan način preseljeno sa elektronskih printanih medija na nove IT medije, prema prostoru koje je kod nas još dosta ograničeno? Sama ta činjenica sugeriše kako je uneseno koliko-toliko reda u ozbiljnije medije.

Turčilo: Sigurno jer se neprikladno ponašanje uvijek seli tamo gdje će biti najmanje sankcionisao. Sigurno to znači činjenicu da se neprikladan govor seli na on-line sferu koja je najmanje regulirana. Čak se i vode debate treba li, i na koji način, biti regulirana. To pokazuje da je posebno prostor elektronskih medija „očišćen“ od onoga što jesu neprikladni primjeri.

Veliki posao je urađen i na prostoru printanih medija. Mislim da je u ovoj izbornoj kampanji Vijeće za štampu imalo proaktivniju ulogu od same Regulatorne agencije za komunikacije. Više je skretalo pažnju na podizanje svijesti javnosti, što možda jeste u skladu rada Vijeća za štampu. Iako je postojalo nekih primjera, od vrlo subjektivnog izvještavanja i zagovaračkog novinarstva, postojali su i svijetli primjeri. Čini mi se da je javnost počela shvatati tu vrstu drugačijeg odnosa nekih medija, pa ako išta, imamo mogućnost da javnost napravi izbor putem nalaženja informacija iz različitih izvora, od kojih su neki više, a neki manje profesionalni. Imali su mogućnost da steknu jednu dobru sliku i na kraju donesu ispravan izbor.

RSE: Čemu imamo zahvaliti ovaj očigledni napredak? Da li je to uticaj međunarodne zajednice, naših dobrih zakona, primjene represivnih mjera ili je sve po malo uticalo na ukupnu atmosferu, kada su izbori u pitanju? Ili možda zriju, i političari i novinari?

Turčilo: Mislim da je riječ o procesu. Uvijek kada imamo neke sporne situacije u našem društvu, vjerujemo da se one mogu riješiti preko noći. Ovaj primjer pokazuje da je ipak vrijedno truda i ulaganja kada imate neki konkretan cilj, a to je u ovom slučaju unapređenje kompletnog javnog diskursa i političke komunikacije, na kojem se uporno i istrajno radi. Vidim različite kockice u tom mozaiku slaganja i unapređenja političke komunikacije u ovoj zemlji. Daleko od toga da je ona savršena za ove izbore. Mi izbornih procedura i procesa imamo svake dvije godine i sigurna sam da će stvari ići na bolje i u nekom budućem periodu.

Mislim da je sve važno, i zakonska regulativa i mogućnost postojanja nekih sankcija, iako se one u puno manjoj mjeri koriste, nego što bi se to moglo, i obaveza javnih zagovaranja i podizanje svijesti javnosti da ima pravo izbora između medija koji su profesionalni i manje profesionalni. Sve to igra veliku ulogu.

RSE: Imam dojam da kod nas kampanja traje bez prestanka. Vidimo da, tek mjesec po završetku ovih izbora, neki političari su krenuli u lov na biračke duše za 2016. i 2018., prave se postizborne koalicije u kojima se više računa na to kako će se proći na nekim narednim izborima, nego kakvu ćemo vlast imati?

Turčilo: To pokazuje da je velikom dijelu naših političara važnija vlast od onoga što je država i prosperitet građana. To jeste sugestija, i za akademsku zajednicu, i za nevladin sektor i za medije kao takve, da obraćamo pažnju na političare i političku komunikaciju, na njihove političke ciljeve, programe i ostvarenje tih ciljeva i programa i između izbora, a ne samo u predizbornim kampanjama. Ono što je još važnije da tu mediji, ili oni koji mogu raditi u nekom savezu sa građanima, ispred cijelog društva budu monitori političkih subjekata tokom cijelog procesa, ne samo predizbornih kampanjama. To nipošto ne znači da smo jedni na jednoj a drugi na drugoj strani, u smislu neke međusobne trke u negativnom značenju, ali u interesu prosperiteta ove zemlje. Mislim da je važna ta vrsta i pritiska.

Vjerujem da ćemo iz godine u godinu imati priliku za razgovore u kojima ćemo, i mi kao novinari, ali i naši politički lideri, govoriti silom argumenata, a ne argumentima sile.