Srećko Horvat: To što Asanža drže u samici trebalo bi da razbesni svakog ko drži do istine i do vlastite budućnosti

Hrvatski filozof Srećko Horvat široj javnosti je najpoznatiji kao osnivač Filozofskog teatra sa kojim je više puta gostovao u Zagrebu i Beogradu, kao utemeljivač pokreta DiEM25 i lični prijatelj Džulijana Asanža. Osnivač Vikiliksa je i dalje u zatvoru u Londonu pošto je sud, „zbog njegovog mentalnog stanja“, odbio da ga izruči Sjedinjenim Državama, gde bi mu bilo suđeno zbog navodne špijunaže, odnosno zbog poverljivih dokumenata koje je objavio. Sud je, istovremeno, odbio da ga pusti na uslovnu slobodu.

Horvat je među, na početku ne tako brojnim, intelektualcima koji su stali uz Asanža od prvog dana i koji se aktivno bore za njegovu slobodu organizovanjem protesta i različitih akcija i kampanja širom Evrope.

Jedna od inicijativa DiEM25 tiče se i skretanja pažnje svetske javnosti na uslove u kojima se nalazi Džulijan Asanž. Šta nam Horvat, koji ga je nekoliko puta posetio, može o tome reći iz prve ruke?

Mislim da se nešto zaista veliko dogodilo u zemljama bivše Jugoslavije. A pritom mislim na pokret žena koje hrabro izlaze u javnost i govore o zlostavljanjima i silovanjima

Srećko Horvat: Za razliku od mnogih drugih pokreta ili stranaka, medija ili pojedinaca, DiEM25 je od prvog dana uz Asanža, peticijama, akcijama diljem Europe, kampanjama. Drago mi je vidjeti da se u posljednjih godinu dana stvorila najveća široka fronta dosad i da su čak i oni koji su bili zavarani lažima i fabrikacijama o Asanžu konačno shvatili da se ovdje ne radi samo o Asanžu već o temeljnim ljudskim pravima i, prije svega, o slobodi štampe.

Ono što se događa u Velikoj Britaniji, gdje ga drže u samici u zatvoru Belmarš već dvije godine, trebalo bi razbjesnit svakoga tko drži ne samo do istine već i do vlastite budućnosti.

Ukoliko Asanža izruče u SAD, tamo ga čeka 175 godina zatvora. Dakle, izručenje bi bilo ravno smrtnoj kazni. A već mu je zdravlje prilično narušeno i još korona divlja po britanskim zatvorima.

Ipak, Džulijan je jedna od najizdržljivijih osoba koje sam ikad upoznao. Uz to je beskrajno hrabar i ima smisao za humor koji mi nedostaje u ovom moru crnila. Makar bi i njegov humor znao biti i te kako crn.

Radi se o čovjeku koji je prije nego mnogi drugi predvidio kamo ide jačanje tehnoloških divova. Čitajte knjigu When Google met Wikileaks (Kad je Gugl upoznao Vikiliks), kao i njegove tekstove i intervjue o Silicijskoj dolini.

Velika je šteta, za sve nas i naše razumijevanje svijeta, da je takav um ušutkan i bačen u tamnicu.

Heroine koje prijavljuju silovatelje

Cenzolovka: Svedoci smo cvetanja propagande i teorija zavere, kontrole na društvenim mrežama, ali i u okviru tradicionalnih medija, nestanka privatnosti, Fejsbuk aktivizma i informisanja na Tviteru… Imajući u vidu društvene mreže i medije, šta vas najviše plaši kad razmišljate o budućnosti Evrope?

Horvat: Povratak u neku vrstu 1920-ih. To se nameće kao najbolja paralela, ako uopće više ikoja paralela ima smisla. Dakle, period nakon Prvog svjetskog rata, nakon španjolske gripe, uz milijune nezaposlenih, ranjenih, traumatiziranih, frustriranih, prestrašenih ljudi.

Onda dolazi Hitler, onda dolaze koncentracijski logori, Drugi svjetski rat, pa na kraju, ili na novom početku, Hirošima.

Mislim da je Vajmarska republika i te kako korisna za sagledavanje našeg današnjeg trenutka, ali, kao što sam rekao, nijedna paralela više nije dovoljna kad pred sobom imamo koliziju klimatske krize i nuklearnog doba, uvod u građanski rat i fašizme kroz razne forme, kao i svijet koji je doveden u pitanje i opstanak vrsta, ne samo ljudske vrste već i životinja, biljaka i same biosfere.

Cenzolovka: Na koji se način informišete i kako ocenjujete medijsku situaciju u zemljama bivše Jugoslavije? Da li ste upoznati sa pritiscima i napadima na novinare?

Horvat: Poslednjih desetak godina uglavnom sam bio s koferom u ruci, posvuda po Evropi, ali i posvuda po Balkanu. Osjećam se kao kod kuće i u Zagrebu, i u Beogradu, i u Sarajevu, i na Sutjesci, i na Visu, proputovao sam bivšu Jugoslaviju uzduž i poprijeko, a opet imam dojam da toliko divnih krajeva i divnih ljudi još nisam upoznao.

Džulijan je jedna od najizdržljivijih osoba koje sam ikad upoznao. Uz to je beskrajno hrabar i ima smisao za humor koji mi nedostaje u ovom moru crnila. Makar bi i njegov humor znao biti i te kako crn

Pratim sve koliko mogu, godinama ne gledam TV, pratim uglavnom na Tviteru, dajemo podršku gdje možemo. Kao što i sami znate, teško je, svugdje je kaos – od Hrvatske razrušene potresom do pandemije, od izbjeglica u Bosni do napada na novinare diljem Balkana.

U tom kontekstu, mislim da se nešto zaista veliko dogodilo u zemljama bivše Jugoslavije. A pritom mislim na pokret žena koje hrabro izlaze u javnost i govore o zlostavljanjima i silovanjima, raskrinkavajući ne samo ogavne likove već i čitav patrijarhalni sistem koji na području bivše Jugoslavije još nije doveden u pitanje, a kamoli da je demontiran.

Kao što kaže Breht, tužna je zemlja koja treba heroje, ali te žene su moji pravi heroji – odnosno heroine. Dok ne raskrstimo s patrijarhatom koji je toliko duboko i sistemski ušao u sve pore našeg društva, u sam jezik koji svakodnevno koristimo i ljudske odnose, nema budućnosti niti za nas ovdje, niti za svijet.

Što više neoliberalizma, to više fašizacije društva

Cenzolovka: Dojučerašnji američki predsednik Donald Tramp poznat je po potcenjivačkom odnosu prema novinarima i tvrdnji da su „mediji neprijatelj naroda“. Ova i slična gledišta dele autokrate širom sveta. Da li mislite da će se sa Trampovim odlaskom iz Bele kuće nešto promeniti?

S pandemijom i zumifikacijom života pokazalo se da ne samo da dolazi do fundamentalne promjene uloge i funkcioniranja samih tradicionalnih medija već se radikalno mijenja naš pristup informacijama, distribucija tih informacija, manipulacija tim informacijama

Horvat: Naravno da će se nešto promijeniti. Ali ne pripadam onima koji su opčarani činjenicom da je Bajden u inauguracijskom govoru par puta spomenuo termine kao što je „istina“, ili da je donio neke odluke koje neće niti zaustaviti američku vanjsku politiku i ratove, niti zaustaviti srljanje u klimatsko samouništenje.

Očito sam već prilično star pa se sjećam koja je bila Bajdenova politika prije i što možemo očekivati. Nije Tramp stvorio trampizam, stvorili su ga upravo oni koji su bili na vlasti prije Trampa.

Što više neoliberalizma, to više fašizacije društva, jedno ide s drugim, kao dvije stranice istog novčića.

Milijuni nezaposlenih, pandemija, strah, frustracije, teorije zavjere, sve je to plodno tlo za nešto što će biti još gore od Trampa. Međutim, ovakvi periodi ili prije cenzure u povijesti, otvaraju i mogućnost za radikalnu promjenu, za uzajamnu pomoć, solidarnost, ljubav.

Cenzolovka: Mediji često ističu kako ste blizak prijatelj sa Janisom Varufakisom, Slavojem Žižekom, Pamelom Anderson i Džulijanom Asanžom. Šta vas sve skupa povezuje?

Horvat: Prijateljstvo. Moglo bi se reći da smo svi mi suputnici, to je originalno značenje ruske riječi „sputnjik“, a kamo putujemo, to često ni sami ne znamo. Naš jezik dopušta i igru riječima, pa su ti suputnici nerijetko i supatnici.

U svakom slučaju, ono što na kraju ostaje kao najveća vrijednost jesu upravo prijateljstva koja smo stvorili u životu.