Građanin novinar: Koliko vjerujemo medijima u Bosni i Hercegovini ?

Novinarstvo je posao u kojem se prikupljaju, obrađuju i objavljuju informacije kroz medije. Kao i svaki posao tako i novinarstvo ima svoj etički kodeks, koji novinari pri prvim svojim koracima u profesiji uče. Na osnovu novinarskog etičkog kodeksa, mi, kao primaoci informacija trebali bismo dobiti provjerene i istinite informacije, koje nisu stečene nemoralnim metodama. Mnogi ljudi koji se odluče baviti ovom profesijom žele da korisnicima/cama medija pokažu dvije strane medalje, objektivne činjenice, kako bi smo bolje shvatili svijet oko nas. Međutim postoje pojedinci kojima to ne odgovara i spremni su da medije iskoriste u svoju korist.

Takvih medijskih kuća ima širom svijeta pa i kod nas u Bosni i Hercegovini, mediji koje kontrolišu određene političke partije, određeni velikani, koji su spremni koristiti se nemoralnim načinima kako bi došli do informacija, pogrešno ih interpretirati i sa pogrešnim informacijama se pojaviti pred korisnicima medija. Nažalost u Bosni i Hercegovini mnoge medijske kuće su slobodne samo onoliko koliko im se dopušta.

Danas se vrši pritisak na novinare/ke na različite načine, savjetovanjem šta isporučiti javnosti, blagim pritiscima pa sve do uvreda, fizičkog napada, pretnjama smrću pa čak i ubistvima novinara. U svijetu je u 2018. godini ubijeno 94 novinara/ki.

U Bosni i Hercegovini većina javnih medijskih kuća se finansira iz općinskih, gradskih i kantonalnih budžeta, te sloboda medija biva ograničena. U Bosni i Hercegovini ima oko 81 lokalnih medija koji se finansiraju iz lokalnih budžeta, što je značajan dio cjelokupnog medijskog sistema. Potrebno je spomenuti online medije koje su sada najpristupačniji mladima, naime sve je više lažnih vijesti i portala koji se služe senzacionalnim naslovima kako bi privukli pažnju što većeg auditorijuma, ovaj fenomen se naziva „clickbait“. Ovaj fenomen je kratko trajao i sada se lako prepozna i izgubio je svoju vrijednost, te mnogi portali koji se koriste ovom metodom su izgubili mnogo čitaoca. Kada se govori o internetu potrebno je spomenuti i društvene mreže koje se koriste da svaka osoba da svoj komentar o aktuelnim dešavanjima. Što dovodi do negativnog efekta kada nečija objava ili komentar na društvenim mrežama biva mnogo važniji i relevantniji u odnosu na novinarski članak. Dovodi do pogrešnog mišljenja da biti novinar/ka je lako i da sve što je potrebno imati talenat u pisanju tekstova, u takvim trenucima se zanemaruje naporan rad novinara/ki da se sazna prava informacija i da bude prezentirana na objektivan način i u pravom trenutku.

Zbog nedostatka slobodnih medija mnogi ljudi gledaju iste vijesti, na različitim kanalima, ali drugačije prezentirane. Na taj način građani/ke Bosne i Hercegovine pokušavaju izvući istinu koja je u svakoj medijskoj kući drugačije prezentirana. Zahvaljući hrabrim novinarima/kama koji su spremni rizikovati sigurnost sebe i svojih najbližih, kako bi se građanima/kama Bosne i Hercegovine pokazala istina koju velike medijske kuće polovično prikazuju ili je ne prikazuju, mogu se prepoznati nezavisni mediji. Iako ih je malo svakim danim dobijaju nove pratioce, željni da saznaju objektivnu istinu. Upravo tako pozitivan feedback koji dobijaju hrabri i slobodni novinari/ke utiču da svakom novom pričom potvrde da su vrijedni našeg povjerenja i da su ljudi spremni ispričati svoju priču i saslušati tuđu ako ima ko da to objektivno prenese drugima.

Jedan od načina da se izborimo za kvalitetnije novinarstvo i bolje informacije je političko i medijsko opismenjavanje javnosti. Naime prema istraživanjima Bosna i Hercegovina se nalazi na samom dnu indeksa medijske pismenosti u Europi. Građani/ke koje su medijski nepismeni su laka meta za medijsku manipulaciju, zbog čega bi se trebalo više pažnje obratiti na medijsko opismenjavanje javnosti, a posebno mladih.