‘Obavezna’ donacija za RTV Herceg Bosne

RTV Herceg Bosne osnovali su Zapadnohercegovački kanton, nevladina organizacija Hrvatska zajednica Herceg Bosna i 22 općine u kojima su Hrvati većina. Svi oni iz svojih budžeta financiraju ovu televiziju. Pravni status joj je kao i brojnim javnim kantonalnim i općinskim televizijama u BiH.

“RTV Herceg Bosne je 13. aprila 2020., u procesu promjene vlasničke strukture, dodijeljena Dozvola za televizijsko emitiranje koje se vrši putem zemaljske radiodifuzije, kao javnoj RTV stanici”, potvrdili su iz Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) BiH za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Agencija za zaštitu ličnih podataka BiH je u svome mišljenju ocijenila da je slanje “Izjave” korisnicima, da su “suglasni da im se uz račun za struju fakturira i naplati dobrovoljni prilog”, u suprotnosti za Zakonom o zaštiti ličnih podataka BiH. Štoviše, Agencija je svoje mišljenje dala 30. juna 2021., prije nego što je na adrese korisnika stigla ta izjavu.

“Isključiva svrha reguliranja međusobnih odnosa između snabdjevača i kupca ograničena je na isporuku električne energije. Zaključivanje ugovora između EP HZHB i RTV HB ili bilo kojeg drugog pravnog subjekta, u cilju da se putem računa za el. energiju kupcima dostavljaju ponude, reklame i slično, ne bi bilo u skladu sa zakonitom i izričitom svrhom za koju EP HZHB obrađuje lične podatke kupaca električne energije. Korisnici bi mogli biti u dilemi da li se radi o nekoj novoj zakonskoj obvezi”, navodi se, između ostalog, u mišljenju Agencije.

Slavica Karačić, vršiteljica dužnosti direktorice RTV Herceg Bosne kazala je, pak, za RSE “da je sporazum između EP HZHB i RTV Herceg Bosne potpisan nakon što su se ostvarili svi potrebni uvjeti”.

“Naši gledatelji i slušatelji su tražili na koji način mogu pomoći rad naše televizije. Ta jedna marka nije oporeziva i naši donatori ne plaćaju porez na tu jednu marku i ona u potpunosti ide nama”, obrazložila je Karačić.

Iz Elektroprivrede HZHB do objave ovog teksta nisu odgovorili na upit RSE o tome je li prekršen zakon. Iz Agencije za zaštitu ličnih podataka nisu precizirali može li ovo javno poduzeće snositi ikakve posljedice.

Milioni iz budžeta

“Nitko nas ništa nije pitao“, komentariše poslednja zbivanja Ljubica iz Novog Travnika, u centralnoj BiH.

„Ne mogu nam tako naturati. Sljedeći mjesec će biti dvije marke, pa će biti pet maraka, pa će biti 10”, kaže ova sagovornica iz Novog Travnika za RSE, u kojoj je na čelu Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), koja ne plaća taj dobrovoljni prilog.

Ivan, također iz Novog Travnika, kazao je za RSE kako “nije dobio obavijest za plaćanje donacije i ne misli je plaćati”.

Zdravka iz Livna, grada na zapadu Bosne, kazala je kako je “danas svakome velika ta marka”, da ne plaća tu donaciju i da uopće ne gleda tu televiziju.

“Gledam samo sport. Ako je za sportski može i deset maraka. Za ostale ništa”, rekao je za RSE Marko iz Livna, gdje je na vlasti, također HDZ.

Istovremeno, ombudsman za zaštitu potrošača u BiH Saša Marić kazao je za RSE da ova institucija smatra da bi “trebalo iznaći neko bolje rješenje da se razdvoje sami računi”. Međutim, Marić navodi da se u ovom slučaju “s aspekta zaštite potrošača ne krše se potrošačka prava, u smislu da je potrošaču nešto oduzeto ili da je zakinut za neki iznos, jer se radi o dobrovoljnim davanjima”.

“Ono što se ovdje radilo je da su potrošači dostavljali pisanu suglasnost da im se to nalazi na računu”, kazao je Marić.

Podjela medijskog prostora

Predrag Kožul, zastupnik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH i zamjenik predsjedavajućeg Komisije za promet i komunikacije u Parlamentarnoj skupštini (PS) BiH, jedan je od dužnosnika koji je na sjednicama Parlamenta BiH javno pozivao na bojkot plaćanja RTV takse za javne servise “sve dok se ne formira kanal na hrvatskom jeziku”.

Podsjetio je za RSE kako su stranke okupljene u Hrvatski narodni sabor u februaru 2017. uputile svoj Prijedlog transformacije Javnog RTV sistema BiH. Prijedlog podrazumijeva da Bošnjaci, Hrvati i Srbi, imaju “svoj RTV kanal kojim autonomno upravljaju konstitutivni narodi i jednoga krovnog RTV servisa kojim zajednički upravljaju konstitutivni narodi s Ostalima i građanima kroz suodlučivanje”.

O tom prijedlogu se nikad nije ni glasalo.

“Povjerenstvo za promet i komunikacije u sadašnjem sazivu (od 2018. godine) nije raspravljalo o naplati RTV pristojbe i izmjenama zakona o RTV sustavu. Teško da ćemo o tome razgovarati. Imamo sad drugih bitnijih tema”, kazao je Kožul za RSE. Na pitanje je li osobno donirao marku za RTV Herceg Bosne Kožul je naglasio:

„Jesam, na svim brojilima koja imam, a imam ih nekoliko!“

Nermin Mandra, zastupnik Stranke demokratske zajednice (SDA) i zamjenik predsjedavajućeg spomenute parlamentarne komisije, kazao je za RSE da “naplata RTV takse ne funkcioniše u skladu sa zakonom kao i malo šta u BiH”.

Što se tiče donacija za RTV Herceg Bosne Mandra je kazao da “svako može donirati kome hoće i šta hoće”, ali da se zna da je “obaveza platiti RTV taksu za javni servis”.

“Ako neko misli da se BiH može graditi tako da će svako imati neke svoje kanale, isključivo nacionalne, isključivo etničke i s propagandom političkih ciljeva, onda su i ta donacija i ta filozofija posve jasni. Ne mislim da je to dobro”, kazao je Mandra.

Predsjedavajući parlamentarne komisije za promet i komunikacije u Parlamentarnoj skupštini (PS) BiH Nenad Nešić, i predsjednik Demokratske narodne stranke (DNS), nedavno je posjetio javni RTV servis “kako bi se upoznao s problemima”.

“Politika je umiješala svoje prste i očigledno je da nekome odgovara ovo konfuzno stanje na javnom servisu. Pravo da vam kažem, ono što sam ja vidio, ne zna se ni ko pije ni ko plaća”, kazao je Nešić za RSE.

Što se tiče donacije za RTV Herceg Bosne, Nešić smatra kako je “očigledno Hrvatima tijesno u Federaciji BiH i ne mogu da ostvare svoja elementarna prava kao narod”.

Koliko je novca donirano?

Slavica Karačić, vršiteljica dužnosti ravnateljice RTV Herceg Bosne, kazala je za RSE da je RTV Herceg Bosne “apsolutno javna radiotelevizija” i naglasila da “jedva funkcioniramo i krpimo kraj s krajem”.

“Imamo 43 stalno uposlena i 15-ak honorarno uposlenih, dopisništvo u Kiseljaku i Orašju, te centralu u Mostaru. Godišnji nam je proračun oko 1,2 milijuna maraka što je premalo. Za plaće s doprinosima nam treba stotinjak tisuća maraka mjesečno”, navela je.

Karačić smatra kako se “cijela ova priča nepravedno ispolitizirala”.

“Mi se borimo za medijski prostor na hrvatskom jeziku i to ne treba biti tabu tema. Ne postoji javni medij na hrvatskom jeziku u BiH. Nije vam medij na hrvatskom jeziku ako vi na javnoj servisu u nekom redoslijedu pročitate dnevnik na hrvatskom ili nedjeljom stavite katoličku misu”, kazala je Karačić.

Neplaćanje RTV takse u FBiH

Načelnici općina i općenito dužnosnici stranaka okupljenih u Hrvatski narodni sabor pozvali su građane da uplate donaciju za RTV Herceg Bosne. Istodobno, javno pozivaju na bojkot plaćanja RTV takse, od koje se financiraju tri javna servisa, “sve dok se ne formira kanal na hrvatskom jeziku u sklopu javnog RTV sistema”. Pri tome navode kako nema zakona koji će ih na to natjerati, nakon što su njihovi predstavnici slali apelacije na Ustavni sud Federacije BiH.

Naime, u entitetu Federacija BiH postoji Zakon o Javnom servisu RTV Federacije BiH, kojim se regulira naplata i koji se trebao prilagoditi Zakonu o javnom RTV sistemu, ali se to nije desilo.

Štoviše, Ustavni sud Federacije BiH poništio je 2014. godine član 56. ovog zakona koji navodi da “računi ili izvodi iz poslovnih knjiga javnih servisa u odnosu na potraživanja RTV takse, predstavljaju vjerodostojnu ispravu”.

Ustavni sud FBiH je precizirao da se, prema Zakonu o ovršnom postupku Federacije BiH računi ili izvodi iz poslovnih knjiga mogu smatrati vjerodostojnim ispravama “samo ako je riječ o komunalnim uslugama isporuke vode, toplinske energije i odvoza otpada”.

Bilo je pokušaja da se zakoni u entitetu Federacija BiH, prije svih zakon koji tretira prisilnu naplatu / ovrhu, izmijene. Stranke s hrvatskim predznakom blokirale su te pokušaje, a tužiteljstva u Federaciji BiHH već godinama ne podižu tužbe zbog neplaćanja RTV takse.

U ovom entitetu, na područjima koja pokriva Elektroprivreda BiH, ali ne i na područjima koja pokriva Elektroprivreda HZHB, korisnici na računu za električnu energiju dobivaju i RTV taksu za javne servise u iznosu od 7,5 maraka (3,8 eura), koju ni tim putem neki ne plaćaju, a neki ga i osporavaju.

Ombudsman za zaštitu potrošača u BiH Saša Marić kazao je za RSE da je prema Zakonu o javnom RTV servisu svako domaćinstvo i pravna osoba koja posjeduje radio ili tv prijemnik dužna plaćati RTV taksu, ali i da je članak 18 tog istog zakona odredio da RTV taksu “određuje i uspostavlja Odbor javnog RTV sistema”.

“Ono što imamo da Odbor javnog RTV sistema nikad nije donio odluku kojom daje suglasnost da se taksa može naplatiti putem elektroprivrede ili bilo kojeg drugog poslovnog subjekta. To je ono što predstavlja problem”, kazao je Marić. Uz to, član 36. Zakona o zaštiti potrošača BiH, navodi da se “račun potrošaču mora dostaviti posebno za svaku uslugu”.

Iz Odjela / Službe RTV Takse Sarajevo su za RSE potvrdili da je u 2020. RTV taksu u Federaciji BiH platilo ukupno 48,39 posto obveznika.

“Naplata RTV takse putem JP Elektroprivreda BiH je za 2020. iznosila 28.669.068,87 maraka (oko 14,66 miliona eura) odnosno 53,94 posto u odnosu na fakturiranu RTV taksu istim putem. Naplata na području koje pokriva JP Elektroprivreda HZHB – koja se vrši isključivo putem inkasatora jer JP EP HZHB ne želi postupiti kao EP BiH bez obzira što im je osnivač i većinski vlasnik isti, Vlada FBiH – iznosila je 794.933,50 maraka (406.568 eura), odnosno 11,33 posto. Sudovima u FBiH Odjel je dostavio oko 700.000 prijedloga za izvršenje po pitanju prinudne naplate”, naveo je za RSE Denis Hajdarević, rukovodilac ovog odjela uz napomenu da “sudski procesi teku dosta sporo, ali se kroz nekoliko godina dovršavaju”.

U drugom entitetu, Republici Srpskoj, ovršni zakon je drugačiji i RTRS, koji vrši naplatu RTV takse u tom entitetu, ubire RTV taksu i preko inkasatora, a može i tužiti neplatiše.