Lejla Turčilo: Vrlo je kratak put od online nasilja do nasilja u stvarnom svijetu

Univerzitetska profesorica i šefica Odsjeka za komunikologiju Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Lejla Turčilo već godinu je meta govora mržnje i online nasilja. U razgovoru za Mediacentar kaže da je najbitnije da nadležna ministarstva unutrašnjih poslova i sud daju konačnu riječ ko stoji iza napada.

Kontinuirano kroz šest tekstova objavljenih na portalima Bosnjaci.net i Sejl media njen rad se pokušava kompromitovati, a ona proglasiti izdajnicom i negatorkom genocida. Prijetnje je prijavila FUP-u, Odjelu za cyber-kriminal, a planira i podnijeti dvije privatne tužbe protiv autora spornih članaka.

Istorijat napada na Turčilo

Sve je počelo prije godinu kada je Turčilo prvo zamjereno što je predavala tadašnjoj studentici a danas novinarki BIRN-a BiH Nejri Džaferović za koju autorka Sejl medija smatra da izjednačava “agresore i heroje odbrane”. Naredni tekst optuživao je Turčilo da šalje studente u gradove koji su agresorski. U trećem tekstu je navedeno da ta profesorica negira genocid, a već u narednom tekstu je stajalo da mobinguje studente Bošnjake. Još dva teksta objavio je portal Bosnjaci.net.

“Ukupno bi to bilo šest ili sedam tekstova”, navodi Turčilo i primjećuje da su se interni dokumenti, prepiske i razgovori uposlenika Fakulteta političkih nauka u Sarajevu našli u posjedu portala i kako je to pomoglo u konstrukcijama da je ona negatorka genocida i mrziteljka islama.

“Činjenica je da se tu ne radi o nekom izvanjskom uvidu u moj rad koji bi taj portal napravio, pa mi je prema tome dodijelio te kvalifikacije, već su tu informacije sa naših internih sastanaka i razgovora koje su dospjele u tu vrstu medijskih sadržaja. Ja jesam godinama na Fakultetu političkih nauka još dok sam bila prodekanica za nastavu, ali i kasnije, ukazivala na neke, najblaže rečeno, problematične situacije na našem odsjeku, fakultetu. Od nekih izbora u naučna zvanja koji su bili granični sa zakonom do nekih vrlo neetičnih modela ponašanja poput plagiranja silabusa na odsjeku, pa oduzimanje predmeta jednim kolegama, dodjeljivanje drugim itd”, Pojašnjava Turčilo.

Najvažnije je, kaže, da sadašnji menadžment fakulteta istraži kome smeta uvođenje reda i sistema što pokušava uspostaviti sadašnje rukovodstvo fakulteta.

Iskonstruisana argumentacija

Ono što je u tekstovima usmjerenim protiv nje sporno je način argumentacije “koji je zasnovan na privatnoj interpretaciji jedne osobe i na propagandističkom povezivanju nekakvih kvazi činjenica”. Za Turčilo su takvi argumenti potvrda njene profesionalne karijere, jer autori spornih tekstova nisu mogli naći ništa diskreditirajuće u njenom radu, pa su morali konstruisati informacije.

Turčilo smatra da zbog ukazivanja na nezakonitosti prilikom izbora u naučna zvanja cilj je bio diskreditovati Turčilo. Argumentacije su se mijenjale iz teksta u tekst. Jedna od njih je da mrzi Bošnjake jer je ukazala na plagijat jedne studentice.

“To je preneseno kao teror ili mobing nad studentima zbog njene etničke pripadnosti. Studentica je Bošnjakinja, ja navodno samo takvim studentima nalazim plagijate, ne i drugima. To što student ima plagijat nije problem, problem je što ste mu to rekli jer je student Bošnjak. Vidite kakve sumanute argumentacije, jednako kao sa negiranjem genocida.”

Jedna argumentacija korištena protiv Turčilo je i da ona šalje studente u medije koji negiraju genocid.

“Godinu dana je na društvenim mrežama Sejl portala i njihove autorice gospođe Demirović stajala objava da ja zapravo šaljem studente na praksu u medije u kojima se negira genocid sa velikim povicima da li postoji iko da to zaustavi i hoće li ikad iko reagovati, sa sve mojom fotogafijom i slično. Da bi i saopštenje Fakulteta političkih nauka nedvojbeno reklo da je godinama za praksu bilo zaduženo dvoje drugih kolega sa kojima ja nemam nikakve veze.”

Godinu nije ulazila u polemike, ali je odlučila o svemu javno pričati kada je počela primati prijetnje.

“Uglavnom su prijetnje stizale putem društvenih mreža i uglavnom, kasnije će se utvrditi, su to ljudi izvan granica BiH. Često se radi o ekstremno desno orijentisanoj bh. dijaspori iz različitih etničkih krugova. Čini mi se da za te ljude rat nije ni završen”, kaže Turčilo dodajući da veliki broj desničarskih portala upravo računa na lošije obaviještenu javnost u bh. dijaspori “koja je spremna povjerovati u sve u datom trenutku i spremna je nasjesti na one narative iz 90-ih, hajku i progon bilo koga. Vrlo malo zna o tome šta se u BiH dešava, ali je spremna a priori reagovati”.

Jedna od takvih osoba je u komentarima pisala da joj treba razbiti glavu i da je treba iskorijeniti.

“Ono u čemu leži opasnost jeste da se ovdje igra na velike riječi kao što su rat, genocid, religija, vjera, borba za nacionalnu stvar i kad se tako stvari postave tu čitatelj takvih tekstova ne razmišlja hladne glave, nego se igra na kartu emocija. Da se izazove gnjev i bijes publike tih portala prema meni. I to je ono što mene u ovom slučaju, i svaku osobu koja se nađe na meti takvih napada, dovodi u opasnost”.

Zašto je važno javno govoriti o online napadima

Etiketiranja i ostali načini online napada mogu se koristiti kao metod da se ušutkaju nepodobni. To može biti i primjer drugima da ih čeka isti scenario ako se odvaže javno govoriti suprotno od onoga što odgovara određenim elitističkim krugovima ili centrima moći.

O online nasilju važno je govoriti, kaže Turčilo, iz dva razloga.

“Vrlo je kratak put od online nasilja do nasilja u stvarnom svijetu. Mislim da je važno da ostane zabilježeno da vam je neko prijetio u online prostoru, makar i za sutra kada vam se stvarno desi fizički napad, kao što se dešavalo kolegama iz medijske zajednice, da se može znati šta je tome prethodilo”, objašnjava ona.

O online/cyber nasilju koje je posljedica drugačijeg mišljenja važno je govoriti i zbog opasnosti, upozorava Turčilo, da bi to mogla postati mainstream praksa.

“To sada počinje biti uobičajeni metod profesionalne diskreditacije. Mi to u teoriji zovemo digital assassination – pokušaj da vam se kroz digitalne platforme prvo uništi reputacija, a potom potpuno degradira i isključi iz javnog prostora. Činjenica koliko mi se ljudi javilo i kazalo da se to i njima desilo je dokaz da moramo početi govoriti o tome jer je postalo masovno. Samo se pravimo da ne vidimo, čak i kada se nama dešava”.

Je li hrabro javno govoriti o napadima?

Druga strana, smatra Turčilo, pokazala je priličnu nehrabrost: “Svi oni ljudi, čak i oni koji su prenosili tekstove gospođe koja je pisala o meni, su mi se prvi javili da se od nje ograde. Kada sam javno obznanila identitet ljudi koju su pisali da me treba tući, dobila sam poruke u kojima se izvinjavaju”.

Profesorica dodaje kako je sve to indikator da se radi o nasilju, a kada žrtva šuti na nasilje, nasilnik pomjera granice.

“U mom slučaju to pomjeranje granica išlo je od toga da šaljem studente u medije gdje se negira genocid, pa da sama negiram genocid, potom da sam postavljena da negiram genocid, i na kraju da mrzim vjeru i poslanika islama. Vidite kako se, kada ne reagujete, pomjeraju  granice. Kad reagujete onda počnete dobijati ograde i izvinjenja. Možda nije hrabro, ali mislim da je bilo neophodno.”

Mediji i ‘antimediji’

Većina ozbiljnih, profesionalnih i odgovornih medija u slučaju Lejle Turčilo prepoznala je da se radi o lažnim vijestima, manipulaciji i govoru mržnje, pa su reagovali u skladu sa etičkim smjernicama.

“Iz mog slučaja, čini mi se da se vidi da postoje mediji i ‘antimediji’. Mediji moraju biti etični i profesionalni, ali portali o kojima ja govorim nisu mediji. Svašta se danas zove novinarstvom i svako sebi priskrbljuje tu titulu, pogotovo novinara istraživača”, dodaje Turčilo.

Vjeruje da je ovo prilika da medijska zajednica pronađe načine da se iz novinarstva odstrane oni koji medije smatraju sredstvom za obračune. Vrlo je važno, dodaje,  da fenomeni koji se tek pojavljuju, a to su: botovanje, lažni portali, diskreditacije u online prostoru, uništavanje reputacije i slično, uđu u neku vrstu regulative.

Iz ličnog iskustva kaže da bi razvoj događaja bio drugačiji bez profesionalnih medija jer su neki građani povjerovali u pisanja o njoj, ali su mišljenje promijenili kada su profesionalni mediji objavili kontekst i pozadinu online napada.

Turčilo strahuje da će etiketiranja, lažne informacije i degradacija neistomišljenika biti posebno izraženi u nadolazećoj izbornoj godini. Meta takvih portala biće politički oponentni, nezavisni novinari/ke i članovi akademske zajednice. Zbog toga je važno javno govoriti o online napadima i nasilju.