„Feral Tribune“ – smijeh slobode

U Zagrebu je u četvrtak, 2. travnja, predstavljena monografija „Smijeh slobode, uvod u Feral Tribune“ zagrebačkog novinara Borisa Pavelića. Tri osnivača „Ferala“ – Viktor Ivančić, Predrag Lucić iBoris Dežulović dobro su se zezali, a ostali govornici na predstavljanju o „Feralu“ su govorili u superlativima

U možda nikada punijoj velikoj dvorani Novinarskog doma predstavljeno je već drugo izdanje 700 stranica teške monografije „Smijeh slobode, uvod u Feral Tribune“ novinara „Novog lista“ Borisa Pavelića. „Feral Tribune“ je mnogo više od satire, ali stradavao je zbog svoje satire, podsjetio je publicist i izdavač Slavko Goldstein. On se složio s ocjenom da je „Feral“ jedinstvena pojava.

„Otkad je hrvatskoga – a mislim i jugoslavenskoga – novinarstva, mislim da je to jedna nezaboravna i izvanredna pojava, i ja se nadam da će na njihovoj tradiciji i pod njihovim utjecajem niknuti još ponešto tako vrijednoga.“

Zašto se „Feral“ kao temu u Hrvatskoj zaobilazi? Autor knjige Boris Pavelić kaže:

„Ja mislim da su tri razloga: nacionalizam – HDZ i desnica ga mrze, to je razumljivo, zavist kod nezavisnih medija i stid nas kojih smo radili u državnim medijima. Mislim da su to najjezgrovitije izrečeni razlozi zašto se o tim novinama ne govori. Ali, manje je važno što se o njima ne govori. Važnije je to da ljudi koji su radili te najbolje novine – i urednici i novinari – svi rade negdje na marginama.“

„Ne možeš odgojiti političke prostake u Hrvatskoj“, kaže „Feralovac“ Predrag Lucić na pitanje o posljedicama reaktualizacije „Ferala“, koji je na predstavljanju knjige sudjelovao zajedno sa preostalom dvojicom osnivača – Viktorom Ivančićem i Borisom Dežulovićem. On je prenio sjećanja jedne čitateljice koja je devedesetih četvrtkom poslijepodne dolazila na zagrebački Glavni kolodvor kupiti kod kolportera „Feral“, jer je tamo najprije dolazio, i tamo redovito susretala ista lica.

„I kako su se međusobno poznavali, pozdravljali su se na ulici. Meni je to fascinantnije nego da sad pričamo o tekstovima, fotomontažama i slično – ta neka povezanost ‘Feralovih’ čitalaca međusobno i s time što smo radili.“

Sedam godina nakon što je „Feral“ nestao s kioska, ima li nade da krene iznova? „Ovoj državi sada ‘Feral’ više treba nego 1993“, kaže Boris Dežulović, podsjećajući da njih trojica zajedno imaju 157 godina i da se mnogo toga promijenilo od dana kada su oni krenuli biti novinari.

„Sve se promijenilo u međuvremenu. Internet je promijenio sve i mislim da ‘Feral’ treba, ‘Feral’ će bit’, a tko će ga raditi – e, to ne znam. Ako mu bude trebala naša pomoć, na mene može računati, ali mi ne znamo raditi posao. Mi znamo pisati, ali smo bolno netalentirani za takozvano malo i srednje poduzetništvo i mislim da to ne bi dobro izašlo. Ne znam imam li pravo govoriti u ime sve trojice, ali ovo je moj skromni stav.“

Viktor Ivančić govorio je, povodom „Charlie Hebdoa“ o tretmanu satire.

„Ne može se o satiri govoriti iz aspekta dobrog ukusa. Ne može se o satiri govoriti iz aspekta političke korektnosti, iz aspekta što se kome sviđa, što se kome ne sviđa, što je kome ogavno, a što ne. Ako hoćete imati satiru koja je konstruktivna, odmah je zabranite.“

Boris Dežulović jedini je od trojice osnivača „Ferala“ sada u mainstream mediju, i kaže kako je takav razvoj – prirodan.

„Neki drugi klinci sada imaju 25 godina i na njih je red. Mi smo sada – kako bih rekao – sredovječni kolumnisti mainstream medija koji dociraju, moraliziraju i sole pamet naciji. To nam je u opisu radnog mjesta. Za to smo se borili.“

„Knjiga može poslužiti na studiju novinarstva za upoznavanje s najvećim dosezima novinarskog zanata. U njoj studenti također mogu vidjeti privrženost istini i nesalomljivo zastupanje novinarske etike. A vide i majstorsko služenje bogatom lepezom jezičnih sredstava. Visoka razina uvrštenih sredstava je idealan temelj na kojem bi se mogle obrazovati sljedeće generacije“, kazala je lingvistica Snježana Kordić.

Prvo izdanje Pavelićeve knjige tiskano je u prosincu prošle godine, i za 40 dana rasprodano je svih 750 primjeraka. Drugo izdanje obogaćeno je ilustracijama iz „Ferala“, bez kojih priča doista ne bi bila potpuna i epizodom o njihovom druženju sa članovima redakcije francuskog satiričkog tjednika „Charlie Hebdo“, a Predrag Lucić izvršio je redakturu teksta i unio manje izmjene.

Monografija „Smijeh slobode, uvod u Feral Tribune“ kronološki pokriva cijelo razdoblje od pojave „Ferala“ kao satiričnog priloga u splitskoj „Slobodnoj Dalmaciji“ pred više od tri decenije, do osnivanja privatnog satiričko-političkog tjednika „Feral Tribune“ u lipnju 1993. godine, nakon što je HDZ-ov tajkun Miroslav Kutle preuzeo „Slobodnu Dalmaciju“ , do gašenja „Ferala“ sredinom 2008. godine.

Od prvog do posljednjeg broja „Feral“ su karakterizirale dvije stvari – samo za njih specifična mješavina kritičko-ludičkog odnosa prema temama kojima su se bavili, i negativan odnos vlasti prema njihovom pisanju, neovisno o tome radi li se o jugoslavenskim vlastima iz osamdesetih ili hrvatskim vlastima iz devedesetih i dvijetisućitih.