Međutim, kako se približila dodjela Ninove nagrade, a Basarin je roman bio u finalu, u Danasu su objavili tekst u kojem pišu o njegovom književnom značaju, te o tome da piščev prelazak u kulturno prezrene novine, kakve su Kurir, nipošto ne bi smio imati veze s konačnom odlukom žirija.
Na kraju, Basara je nagradu dobio, što je Danas popratio na najprimjereniji mogući način. Postupili su onako kako bi postupili i da je pisac i dalje njihov, a ne Kurirov kolumnist.
To što su se javno ispsovali sa svojim bivšim autorom pitanje je građanske ljubaznosti, ali to što su o njegovom književnom radu nastavili pisati onako kako su i ranije pisali, pitanje je samopoštovanja.
S krajem prošloga ljeta prestao sam pisati za dnevni Jutarnji list i prešao u 24 sata i u tjednik Express, te uspostavio redovnu rubriku u Večernjem listu. Otišao sam dobro pazeći da javno ili privatno nigdje ne izgovorim i ne napišem nijednu ružnu riječ o ljudima ili o novinama s kojim sam se rastao.
Bio sam uvjeren da jedni drugima dugujemo to malo građanske ljubaznosti.
Jučer je, 28. siječnja, u Jutarnjem listu, sve sa slikama, objavljena najava knjiga koje će hrvatski izdavači objaviti u 2021. A zapravo knjiga koje će objaviti u sljedećih mjesec-dva.
Možda slutite što se dogodilo.
Od činjenice da je moja knjiga u Jutarnjem listu prešućena nemam nikakve materijalne, moralne niti emocionalne štete.
Ali tu je razlika između srpske i hrvatske kulture, književnosti, javnosti.
Koješta još stane u taj simbolični čin.
Tekst prenosimo sa bloga Miljenka Jergovića
Medijski amandmani umiru u skupštinskom mraku: Noćno zasedanje Odbora, u četiri čina
Snaga dobre priče: O mitologiji medija
Silovanje ili cenzura: Na šta to smrdi Pepe le Tvor?
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.