Daljnje akcije
‘Mamac za klikove’ izraz je pejorativnog karaktera kojim se opisuju senzacionalistički naslovi članaka koji čitateljima web portala navodno nude ekskluzivan ili nesvakidašnji sadržaj – pokušavaju iskoristiti rupe u znatiželji pružajući dovoljno informacija da se čitatelja potakne na razmišljanje, ali nedovoljno da se zadovolji znatiželja dok se ne otvori dotična poveznica.
Cilj je imati što više pojedinačnih posjetitelja radi boljeg rangiranja portala i prodaje oglasnog prostora – više klikova jednako više novca. I zašto onda, bez obzira na svijest o posljedicama koje su razočaranje i prevara, uporno kompjutorskim mišem lovimo ’10 neočekivanih životinjskih prijatelja’ i ne puštamo na miru ‘preslatke mačiće’ ili ‘pse i njihove vlasnike koji sliče’?
Ljiljana Mikuš i Ivana Sušanj iz Hrvatskog psihološkog društva kažu kako je riječ o mehanizmima koji se kriju iza ‘medijskoga kiča’. Definiraju ga, kao što se definira i glazbeni kič, kič u politici, odijevanju, medijskim stilom koji ne zahtijeva kognitivni napor, kritičko razmišljanje, logičku i strukturnu analizu, koji ne zahtijeva znanje čitatelja, a cilj mu je izazvati u prvom redu emocionalne reakcije: ugodu, ljutnju, znatiželju, gađenje… I to su motivi za daljnje akcije, klikanje naslova.
– Problem slijedi kada niste dobili obećano, kada niste dobili ispunjenje. Stvara se kognitivna disonanca koja nije ugodna, a ljudi se nadaju da će im se obećano ispuniti i nastavljaju s istim ponašanjem. Pozicija onoga koji postavlja naslove je jednostavna, koristeći se psihološkim mehanizmima želi dobiti ‘vrijeme’ za skretanje pozornosti na druge vijesti ili reklame na stranici – rekla je mr. Mikuš.
Iz pozicije čitatelja
Razine dopamina, navodno, nisu pitanje užitka, nego iščekivanja užitka, a samokontrola nije lagana. No, postoje i (privremeni) zabavniji načini izbjegavanja ‘udica’, barem glede ubijanja znatiželje. Iza stranice ‘Hejt za klikbejt’ koju posljednjih pet mjeseci na Facebooku prati 24.000 obožavatelja stoje Zagrepčanin Sven Mikulec i Splićanin ‘anonimac iz fore’ pseudonima Keyser Soze. Što točno rade?
– Jednostavno spoilamo naslove. Kada iskoči fotografija i naslov da je dijete na plaži u krvi do koljena zbog nekakvog napada, sjetimo se napomenuti da je riječ o plaži u Australiji, a ne u našoj okolici – rekao je Soze.
Demistifikacija naslova na njihov način: ‘Najjeftinije sredstvo za čišćenje’ (Jutarnji list) – kipuća voda, ‘Predsjednica komentirala Thompsonov koncert u Slunju’ (N1) – ‘Ne znam, pitajte ministra branitelja’, ‘Pale druge kraljevske zaruke u Africi: Harry zaprosio Meghan? (24sata) – ne, ‘Lutrija traži bogataša: Dobio je pola milijarde kuna, a ne javlja se’ (24sata) – u Velikoj Britaniji, ‘Marko Grubnić otkrio svoju pravu ovisnost: Objavio fotografiju samo u gaćicama i sve priznao’ (Net.hr) – ovisan je o plažama (plažoholičar???), ‘Pokolj u Bijeloj kući: Svi u šoku, ovo se nikada nije dogodilo’ (Express) – velik broj otkaza u Trumpovoj administraciji… Priznali su, imali su novinarskog iskustva, ali reagirali su u prvom redu iz pozicije čitatelja.
Zdrava inicijativa
– Ovo nije pokret, nije revolucija, samo zdrava inicijativa kojom želimo pridonijeti pametnom i informativnom novinarstvu koji ne radi od nas, čitatelja, budale. Oko stranice se stvorila gotovo obiteljska atmosfera, stvarno mislim da nas ljudi pročitaju uz kavu, nasmiju se i nastave dalje sa svojim životima bez nepotrebnog klikanja po portalima – zaključio je Soze.
Svaka pomoć je dobrodošla. Iako, u sezoni kiselih krastavaca i novine imaju svoje probleme…
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.