Žene na liderskim pozicijama: mogu pisati o kriminalnim grupama, ali ne mogu biti direktorice

Čak 12 žena je u novoj vladi Albanije, koja broji ukupno 17 članova. Odluka je to albanskog premijera Edija Rame koji je, uz svoju Socijalističku partiju, izborio treći uzastopni mandat, a imenovanjem nove Vlade na najpozitivniji način skrenuo evropsku i svjetsku pažnju na svoju državu. Rama je, očito, vrlo svjestan da mu prethodi možda i ključna godina za početak pregovora o članstvu u Evropsku uniju i da mu za taj posao trebaju obrazovani ljudi, puni energije, dovoljno mladi da izdrže tempo i dovoljno iskusni da bi izlobirali više za svoju državu, što bi moglo biti primjer i za više žena na ključnim pozicijama diljem Balkanu, pa i u medijima.

Da je Rama učinio pravi potez kazuje i naklonost vodećih ljudi Evrope, pa se na Balkanu već može čuti da nije slučajno predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen prije nekoliko dana svoju posjetu Zapadnom Balkanu započela posjetom upravo Albaniji. Predsjednica Von der Leyen jasno je poručila: „Dijelimo zajedničku budućnost“ između ostalog strateškim ulaganjem i „Dajući mogućnost mladima“. Uglavnom u Vladi Edija Rame, radit će žene koje su se školovale u Tirani, ali i u Velikoj Britaniji, u SAD-u, Italiji, pa su u Vladi doktorica bankarstva i finansija, žena koja je doktorirala ekonomiju i turizam na Univerzitetu Staffordhire, magistrice arhitekture i javne uprave… Albanija je tako kroz odluke svoga premijera još jednom postala primjer za političku, pragmatičnu akciju ostalim liderima ovog dijela svijeta u kojem u većini, tamo gdje se odlučuje, ima malo žena. U Vijeću ministara Bosne i Hercegovine su svega dvije žene, ministrice vanjskih poslova i civilnih, čime nije ispoštovana rodna kvota, jer je zakonska obaveza imati 40 posto žena u vlasti. Ništa bolje nisu prošle ni u zakonodavnoj vlasti, jer prema analizi „Politička participacija žena u BiH“ autorice Medine Mujić učešće žena u političkom odlučivanju opada i neposrednim glasanjem na Općim izborima 2018. godine , “ izabrano je 27 posto žena, odnosno 142 žene od ukupno 518 rezerviranih mjesta za sve nivoe zakonodavne vlasti”.

Kako u politici tako je i u bh. medijima. U državi čije stanovništvo, prema popisu provedenom u BiH 2013. godine, čine većinski žene (1.798.889 žene i 1.732.270 muškarci), na rukovodećim pozicijama u medijima žene su u manjini, iako ih je u ukupnom broju više nego muških kolega.

“Naša je procjena da je u medijima zaposleno više žena nego muškaraca. O tome ne postoji zvanična statistika – ovaj zaključak izvodimo na osnovu članstva u BH novinarima, gdje imamo više novinarki, urednica, blogerica, lektorica, foto -reporterki, slobodnih novinarki i drugih medijskih djelatnica.  Prema našoj statistici imamo 55 posto žena u članstvu BH novinara. što je bio jedan od razloga da formiramo Mrežu novinarki u BiH početkom 2019. Istraživanje koje su radili BH novinari  početkom 2018. je pokazalo da se na 24 posto pozicija u medijima nalaze žene, što je manje od svjetskog prosjeka (30 posto), te da se žene koje rade u medijima u BiH suočavaju sa široko rasprostranjenom diskriminacijom i manjim plaćama u odnosu na muškarce.” kaže generalna sekretarka Udruženja BH Novinari Borka Rudić.

Posljednje dostupni podatci kazuju da je 2018. godine na direktorskim pozicijama bilo približno 75 posto muškaraca i približno 25 posto žena. U međuvremenu se situacija promijenila, barem kada je riječ o direktorima javnih RTV servisa. BHRT i Federalnu TV i dalje vode direktori, a na čelu  Radio Televizije Republike Srpske odnedavno je direktorica. Promjena je bilo i u kantonalnim televizijama, pa sada RTV Unskosanskog Kantona, TV Kantona Sarajevo i RTV Bosanskopodrinjskog kantona Goražde vode direktorice, dok je na čelu RTV Tuzlanskog Kantona muškarac.

“U BiH su Zakon o ravnopravnosit spolova i Zakon o Zabrani diskriminacije  usvojeni prije više od 15 godina. Ipak, žene se nalaze na trećini svih analiziranih pozicija glavnih i odgovornih urednika/urednica. Nešto je bolji rodni balans na menadžerskim i uredničkim pozicijama u radijskom sektoru gdje je  44,7 posto žena na pozicijama glavnih i odgovornih urednica i direktorica” iznosi sekretarka BH Novinara Borka Rudić.

U balkanskim medijima, općenito, žene su još uvijek daleko od vodećih pozicija. Čulo se to i na nedavno održanoj internet panel diskusiji koju je organizirao BIRN u okviru regionalnog projekta Mediji za sve, uz podršku Britanskog vijeća, Fondacije Thomson i INTRAC-a.

“Žene su i producenti i novinari i urednici, one se bave teškim temama, korupcijom, kriminalom, idu uživo, idu na ratišta, ali su uglavnom muškarci na menadžerskim pozicijima“, riječi su kojima je  učesnike u razgovore uvela Jeta Xharra, direktorica BIRN -a na Kosovu. Njene riječi činjenicama je potkrijepila tim liderica projekta Mediji za sve Larisa Halilović iznoseći podatke o istraživanju provedenom kroz kontakte sa 100 različitih medijskih kuća u šest zemalja Zapadnog Balkana. “Ono što smo pronašli kroz našu analizu je gore nego što smo očekivali. Gledali smo 85 različitih kuća koje su prisutne na medijskom tržištu i u 80 posto vlasnika su muškarci. Što se tiče Upravnih odbora, direktora i viših rukovodilačkih pozicija imamo 40 posto žena, 60 posto su muškarci. Urednici su u 45 posto situacija žene, a kada govorimo o novinarima, onima koji odrađuju posao, žene čine 60 posto te radne snage” rekla je Larisa Halilović. Zanimljive podatke iznijela je i direktorica Makedonskog instituta za medije Biljana Petkovska iznoseći da su nedavno objavljeni izvještaji ukazali na probleme s kojima se novinarke suočavaju u Sjevernoj Makedoniji, uključujući dobro utvrđene narative da su “manje sposobne od muškaraca raditi svoj posao” ili da su “ciljeve u karijeri postigle neprikladnim ponašanjem”.

Marijana Bojanić, izvršna direktorica Vijesti u Crnoj Gori, iznijela je da u crnogorskim medijima ima puno žena koje vode posao, ali nisu vlasnice tih izdanja i nemaju kapital. Govorila je i o odnosu prema poslu govoreći o radu u vrijeme korona krize u njenoj firmi koja ima približno 200 zaposlenih. “Svi zaposleni u Vijestima koji su uzeli odsustvo po osnovu djece, koje je država plaćala u vrijeme Covid krize, bili su muškarci. Možda će zvučati diskriminatorski ovo što ću sada reći, ali bili su toliko u strahu od covida, da većina njih nije uzela zapravo odsustvo da bi bila s djecom, nego su se prepali da će da se zaraze. S druge strane, žene su osjetile odgovornost prema svom poslu, znajući koliko je, u trenutku kad imate pandemiju s kojom se savremeno čovječanstvo nikad suočilo nije, koliko je važna tačna i pravovremena informacija” rekla je Bojanić.

Novinarke ne prave razliku kada idu na teren. Rade sve što i muške kolege, nekad čak i bolje, nekad temeljitije, podložne su kritici kao i svi, ali uporne su. I pišu.

”Kad je riječ o napadima na novinarke i urednice, prema statistici Linije za pomoć novinarima (FMHL) u posljednjih nekoliko godina smo zabilježili više od 50 napada i rodno zasnovanog nasilja nad novinarkama i urednicama. Na primjer, 53 % napada registrovanih u 2021. su napadi na žene i to uglavnom u online sferi. Napadi su registrovani prema novinarkama, bloggericama, urednicama… iz svih dijelova BiH, a u najvećem broju slučajeva, čak više od 70 posto napadači su javni zvaničnici. Recimo, Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH je čak 17 puta verbalno i brutalno napao novinarke u posljednjih nekoliko godina, a ni jedan od tih napada nije zakonski sankcioniran”, naglašava Borka Rudić.

A da se znaju nositi i sa finansijskim nedaćama, pokazala je sopstvenim primjerom Marijana Bojanić.  Iznijela je svoje iskustvo u borbi za opstanak njene firme. Crnogorske Vijesti su 2014. godine bile pred finansijskim kolapsom. Marijani je, kao novinarki i urednici, tada ponuđeno da pokuša izvući firmu iz krize. “Ja ništa o tome nisam znala. Samo sam uzela one tabele, koje u tom trenutku nisam znala ni da čitam. Vidjela sam da su tu neki minusi ogromni i onda sam kao domaćica počela da razmišljam, gdje da uštedim, šta da uradim da bi to polako preživjelo. I bukvalno sam prvih nekoliko godina vodila firmu kao domaćinstvo. Koliko džema toliko hljeba. Morali su da se krešu troškovi, morala sam puno ljudi da otpustim, puno je bilo odricanja, poslije neke četiri godine mi smo došli na nulu, onda i da ostvarujemo plus, ali i dalje dalje puno štedim da bi mogli da razvijamo program”, prenijela je sopstveno iskustvo direktorica Vijesti Marijana Bojanić.

Njene kolegice i ona zaključile su da bi na prostoru cijelog Balkana novinarska udruženja i državne institucije trebale učiniti više kako bi podržale novinarke i osigurale njihovu jednaku zastupljenost na najvišim rukovodećim pozicijama.

I iz izvještaja projekta praćenja medija, Global Media Monitoring Project 2020., vidljivo je da je u svijetu uloga žene kao reportera u televizijskim vijestima sada izraženija nego ikad i da u 48 posto televizijskih vijesti izvještavaju žene. Stoga ne čudi poziv izvršne direktorice UN Women. “Novinarska industrija mora usvojiti kodekse ponašanja koji aktivno uklanjaju rodnu diskriminaciju i stereotipe, počevši od povećanja ženskog vodstva u medijskoj industriji”, istakla je Phumzile Mlambo-Ngcuka, izvršna direktorica UN Women.

Manjine u BiH i njihova zastupljenost na rukovodećim mjestima, u bilo kojoj oblasti, su posebna priča. Romska populacija tu najlošije stoji. Romi se još uvijek bore da uopće rade, a imati žene Romkinje na pozicijama i dalje ostaje samo na željama, iako ih ima vrlo školovanih. Begzada Jovanović zaposlila se po osnovu svoje ideje. Preko Fonda za zapošljavanje Roma u Bijeljini, ona je prije dvije godine osnovala Udruženje za razvoj i edukaciju mladih “Siguran korak”. “Ekonomski sam tehničar, ali nikad nisam radila u svojoj struci. Niti sam imala prilike da radim negdje, a da se ne tiče Roma“ kaže Begzada za Udar.

U njenoj sredini, svjedoči, nema niti jedne Romkinje na bitnoj poziciji, bilo da je riječ o privatnom ili društvenom sektoru, pa je tako i sa medijima. “Imali smo samo jednu djevojku koja je pisala za jedan portal za honorar, ali je prestala raditi. Romi, i dalje, uglavnom teško dolaze do posla, a to je rezultat diskriminacije i predrasuda. U mojoj sredini trenutno nema više od deset zaposlenih Roma i to u NVO sektoru. Istina je da postoje neki programi, recimo Zavod za zapošljavanje izdvaja novac za zapošljavanje Roma, pa ako hoće poslodavci mogu da ih zaposle”, zaključuje Begzada Jovanović.

Potvrda je to da se stvari ne mjenjaju na bolje, kako je ranije za Udar naglasila i Indira Bajramović predsjednica Udruženja Romkinja „Bolja budućnost“ iz Tuzle. “I dalje imamo predrasude i dalje se dešava diskriminacija prema romskoj populaciji, pogotovo prema ženama. Nekako smo i dalje isključeni iako je naša država potpisala i ratifikovala brojne povelje, donijela zakone koji nam garantiraju isti odnos kao i prema svakom građaninu” kaže Indira, ali i dodaje kako je raduje  da se ipak sada “više govori o uspješnim ženama Romkinjama”, vidljive su, poštuje ih se, nametnule su se.

Nametnule su se bh. javnosti i članice Mreže novinarki, dijela BH Novinara koji posebnu pažnju poklanja upravo zaštiti žene.

“Mislim da je situacija veoma slična u cijeloj našoj regiji, s obzirom da baštinimo slične partijathalne obrasce ponašanja u javnoj sferi i društvenom okruženju, gdje se podržavaju  mizoginija, stereotipi i predrasude o ženama općenito. Međutim, u BiH smo dalje odmakli od koleginica i kolega iz regiona, jer smo formirali Mrežu novinarki i stvaramo profesionalne alate, jedinstvenu platformu za posebnu zaštitu žena u medijima i unapređenje njihovog položaja, kao i borbu za bolju zaštitu od rodno zasnovanog nasilja i diskriminacije » kaže generalna sekretarka BH Novinara Borka Rudić.

Zanimljivo je istaći još nekoliko činjenica koje pronalazimo u Publikaciji Ekonomskog fakulteta u Sarajevu o zastupljenosti i angažmanu žena na liderskim pozicijama u Javnim preduzećima u vlasništvu Federacije BiH. U publikacijii objavljenoj ove godine analizirane su 42 kompanije koje su u vlasništvu FBiH i došlo se do podataka da svega pet žena vrše dužnost generalne direktorice, a u 17 preduzeća nema niti jedne žene u upravi. Kad se uzme u obzir samo broj preduzeća za koje su podaci dostupni, žene vrše dužnost generalne menadžerice u 14,7% preduzeća, a muškarci u 85,3%.

Trendovi su slični i u drugim zemljama regiona. Analiza konsultantske firme McKinsey & Company pokazala je da u srednjoj i istočnoj Evropi (Češka, Hrvatska, Mađarska, Poljska, Slovačka, Rumunija i Ukrajina), žene zauzimaju tek oko 20 posto izvršnih funkcija i svega osam posto direktorskih pozicija. Međutim, ističu iz ove konsultantske kuće, potražnja za novim zaposlenicima bit će izražena u zdravstvu, socijalnom radu, maloprodaji i veleprodaji, te proizvodnji. S obzirom da gotovo polovina ženske radne snage trenutno radi upravo u ovim sektorima žene imaju dobru priliku da popune ova radna mjesta, a riječ je o trenutno 630.000 slobodnih radnih mjesta u regiji sjeverne i istočne Evrope. Zaključak je da bi primjera radi Hrvatska, koristeći ova saznanja, evropske fondove i umanjenjem jaza među spolovima, mogla povećati svoj bruto domaći proizvod za četiri milijarde eura godišnje.

Albanija je, očito, prva shvatila ove cifre. Premijer Rama ima za cilj podsticanje rasta Albanije i smanjenje nezaposlenosti, što znači i borbu protiv korupcije, trgovine drogom, fokusiranje na infrastrukturu i energiju, na turizam također. Upravo u tim oblastima okosnicu njegovog kabineta čine uspješne žene koje će voditi vanjsku politiku (Olta Xhaçka, 42 godine), ministarstvo inftrastrukture i energije (Belinda Balluku, 47 godina, diplomirala na Harvard Kennedy School),  agrikulturu i ruralni razvoj (Frida Krifca,43 godine, magistrirala na Univerzitetu Ohio)… Možda albanski premijer bude podstrek liderima diljem regiona, pa ako ne mogu napraviti tako veliki i hrabar iskorak kako jeste Edi Rama, mogu krenuti od medija, direktorskih pozicija u preduzećima u oblasti kulture, u obrazovnim institucijama gdje svakako većinu uposlenih čine žene.