Specijalizirani portali postaju dominantni

Tiskanim medijima već neko vrijeme predviđaju tmurnu budućnost, a brojke govore tome u prilog, pa nećemo onda pogriješiti kad kažemo da broj različitih elektronskih publikacija, prije svih internetskih specijaliziranih portala, snažno raste.

I dok je još prije nekoliko godina u većini slučajeva bilo bitno za utjecaj nekog portala da pripada nekoj većoj medijskoj grupaciji u Hrvatskoj i da bude samo produžetak tiskanim izdanjima, situacija je danas potpuno drugačija i elektroničke publikacije izvan velikih medijskih grupacija sve više teže vrhu ljestvice po utjecaju i čitanosti.

Još je američki portal journalism.org 2015. primijetio kako dopisnici elektroničih medija iz Bijele kuće i Kongresa polako istiskuju one iz tradicionalnih, tiskanih medija.

Specijalizirani portali

Samo je The Huffington Post povećao broj akreditiranih dopisnika 2014. godine na 39 otvorivši svoje dopisništvo u Washingtonu, preko puta Bijele kuće.

U Hrvatskoj, barem prema Gemiusu koji za oglašivače prati čitanost portala, međutim, i dalje najbolje stoje portali 24sata i vecernji.hr, koji su povezani s istoimenim tiskanim izdanjima, ili Dnevnik.hr, koji je povezan s televizijskom kućom Nova TV.

Doduše, u Gemiusovom istraživanju već neko vrijeme ne sudjeluje Index.hr, koji je prethodnih godina bio najčitaniji na toj listi. Naime, Net.hr je već dva puta uhvaćen u varanju i zbog toga izbačen iz istraživanja, da bi mu opet bilo dozvoljeno sudjelovati, pa se Index zbog toga odlučio povući.

U posljednje vrijeme u sve većem broju niču specijalizirani news portali koji se obraćaju točno određenom profilu publike. Primjer je portal Srednja.hr koji se bavi problemima školstva, a isti vlasnik je u studenom pokrenuo portal Mirovina.hr koji se obraća penzionerima. Razvoj tehnologije danas je omogućio portalima ono čemu su još do jučer težili tiskani tjednici i dnevnici – imati priloge koji se obraćaju uskom profilu ljudi kako bi na taj način prikupljali oglašivače koji bi trebali prepoznati njihovu nišu. Isto to rade i veliki igrači koji takve već dovršene portale kupuju od osnivača ili osnivaju specijalizirane portale u svojem portfelju.

Brojni portali se muče naplatiti svoje sadržaje, a ne ide im u prilog ni razmišljanje čitatelja – prema „Analizi tržišta elektronskih publikacija“, koju je proveo Institut za međunarodne odnose za Agenciju za elektroničke medije, samo 16,4 posto korisnika interneta ima običaj plaćati sadržaje na internetu, dok ih  66,9 posto nije spremno plaćati za sadržaj elektroničkih publikacija koje trenutno posjećuje. Samo je 6,8 posto ispitanika odgovorilo je da bi plaćalo za sadržaj. Postoji i velika skupina neodlučnih građana. Tako čak 26,3 posto ispitanika nije sigurno (ne zna) bi li bilo spremno plaćati sadržaje elektroničkih publikacija koje posjećuje ako bi za to čitanje bila uvedena naplata.

Brisanje granica

Međutim, rast broja portala i neupitna snaga društvenih mreža kao posljedicu je imao brisanje granice između blogova i klasičnih news portala, pa takvi hibridi niču na sve strane. Priličan broj čitatelja danas se informira preko portala u kojima su impresije autora i urednika bitnije od činjenica, pa se nerijetko koriste lažnim povodima i logičkim akrobacijama kako bi dokazali svoje ideološke teze i promicali vlastite materijalne interese. Međutim, spomenuta Analiza je pokazala da 64,7 posto ispitanika smatra da autori koji objavljuju tekstove na blogovima i društvenim mrežama trebaju za svoje tekstove odgovarati kao i novinari koji rade u tradicionalnim medijima (televizija, radio, tisak).

Rast broja portala i migracije iz tiska snažno utječu i na poziciju novinara i vrednovanje novinarskog rada. Kako nam se nedavno požalila jedna španjolska kolegica, od novinara se danas očekuje da pišu za tiskana izdanja, a onda u međuvremenu pune portale vijestima i rade videoreportaže. „Meni je već tri puta smanjena plaća, a od mene sada očekuju da vodim podcaste, snimam videa i pišem. Sve se na portalima zapravo svodi na to tko će prvi prepisati neku ekskluzivnu vijest“, požalila se kolegica. Vlasnici portala dobili su svojevrsna ljudska kinder jaja – tri u jedan: novinar, snimatelj i montažer u jednoj osobi. Teško je pri tome zadržati bilo kakvu kvalitetu, ali se vlasnici, čini se, time pretjerano ne zamaraju.

Činjenica je da je publiciranje preko portala daleko jeftinije nego publiciranje tiskanih izdanja, a mnogi portali se već sada svode na jednu osobu, pa im za održavanje istog ne treba više od nekoliko tisuća kuna godišnje, ali se to onda svodi na onu staru: „Koliko para, toliko muzike“.

Koliko je teško pogoditi ukus čitatelja govori i razdjelnica po dobi: mlađi  internetski korisnici, u odnosu na stariju populaciju, u većoj se mjeri koriste internetom za gledanje različitih videosadržaja i za komuniciranje pomoću Messenger servisa. S druge strane, stariji ispitanici učestalije se koriste internetom za informiranje o dnevno-aktualnim događajima i traženje raznih korisnih informacija. Analitičari su primijetili da je pomalo zabrinjavajuće da se oko 40 posto internetskih korisnika mlađih od 40 godina ne informira o dnevno-aktualnim događajima  na internetu. Ako se uzme u obzir da ista populacija u pravilu manje prati druge medije, postavlja se pitanje kako se ta skupina građana informira o društveno relevantnim događajima.

Porez u državama u kojima posluju

Internetski korisnici povremeno (njih 37,3 posto) prate elektroničke publikacije na društvenim mrežama kao što su Facebook ,stranice publikacija ili YouTube kanali. Ta je informacija značajna zbog monetizacije objavljenog sadržaja. Naime, distribucijom globalnim servisima kao što su Facebook i YouTube omogućuje se komentiranje i dijeljenje, ali se istovremeno lokalnim hrvatskim medijima smanjuje mogućnost ostvarivanja prihoda na temelju proizvedenog sadržaja. Pojavile su se inicijative iz centra Europske unije da moćne društvene mreže plaćaju poreze u svim zemljama u kojima posluju. Stara je to ideja koja se razvijala u briselskim hodnicima po kojoj se htjelo Googleu nametnuti porez kojim bi se pomagali europski mediji, ali je cijela stvar zastala u lobističkim uredima.

Najveći dio korisnika (njih 52,9 posto) elektroničkim publikacijama pristupa pomoću tražilica, i to prvenstveno Googleove, koja je najkorištenija tražilica u Hrvatskoj i Europi. Slijedi pristup izravnim upisom adrese elektroničke publikacije (45 posto) i pristup s Facebookove mrežne stranice (41,9 posto). Informacija o pristupnoj točki ključna je uredništvima elektroničkih publikacija koja na taj način prate cirkulaciju svojih sadržaja i ovisno o pristupnoj platformi prilagođuju pristup njihovoj distribuciji. Ključna je i oglašivačima jer se zbog njih ostvaruje najveća posjećenost i vidljivost oglašavanih proizvoda.

Senzacionalizam

Neka tiskana izdanja značajno su smanjila, a pojedina čak i ukinula lektorske službe, dok se broj internetskih portala kojima je stalo da im tekstovi budu lektorirani mogu svesti na prste jedne ruke. Cijena toga je gramatički i pravopisno visoka: 37,8 posto ispitanika smetaju pravopisne i gramatičke pogreške koje su česte na portalima. Glavnu zamjerku radu elektroničkih publikacija ispitanici vide u senzacionalističkom načinu izvještavanja (56,7 posto). Od ostalih zamjerki treba istaknuti preveliki broj oglasa (43,5 posto), vijesti bez dublje analize (41,7 posto) te neprovjerene i nepouzdane informacije (41,0 posto). Vjerodostojnost je ono s čim se muče svi mediji: čak 60,6 posto ispitanika ne vjeruje u istinitost informacija koje dobiju elektroničkim publikacijama. Osim toga, samo 17 posto ispitanika smatra da su elektroničke publikacije pod manjim političkim utjecajem nego drugi mediji, a samo oko 11,6 posto misli da su pod manjim utjecajem oglašivača.

Barem po tome se tiskani približavaju elektroničkim medijima, a visoku cijenu gubitka vjerodostojnosti medija i sve brojnijeg prekarnog rada u medijima već danas plaćamo, dok pretpostavljena visina završnog računa već sada izaziva jezu.