Ukaz glavnog urednika

Tekst je Viktor Ivančić objavio u ‘Feral Tribuneu’ 11. siječnja 1994. godine nakon vojne mobilizacije.

Zaprepašten i ogorčen serijom napisa koji su se u listu po­javili za vrijeme mog odsustva, a koji su se bavili mojom navodnom prisilnom mobilizacijom i zloupotrebom Hrvatske vojske u političke svrhe, želim se najprije od tih bljuvotina najoštrije ograditi. Naročito mi je odurna nepotrebna buka koja se oko čitavog slučaja podigla. Čast je i dužnost svakom mladom čovjeku služiti u Hrvatskoj vojsci! Mene je Hrvatska vojska primila otvorenih ruku a ja sam joj pristupio otvorena srca (tragovi se još mogu naći na cesti od Solina do ulaza u vojarnu Dračevac), samo ranije nisam smatrao potrebnim to vama pojedinačno naglašavati. Moje odsustvo, koje sam u cijelosti posvetio najsvetijoj domovini i obrani njenog teritorijalnog integriteta i suvereni­teta, vi ste međutim zlorabili za najmračnija liberalno-demokratska preseravanja koja nisu svojstvena istinskim hrvatskim rodoljubima i ciljevima kojima Feral Tribune ima stremiti. Zbog grubih uređivačkih grješaka i teških povreda radnih dužnosti svakom članu redakcijskog kolegija propisujem po trideset sklekova. Plus jedan za domovinu. Jel jasno?!

U narednim brojevima lista strogo zabranjujem napise koji slabe obrambenu moć Republike Hrvatske i dovode u kušnju moral naših hrabrih branitelja, hrvatskih vitezova kojima i sam pripadam, a napose tekstove koji siju nepovjerenje prema hrvatskoj vlasti i Vrhovnom zapovjedniku Hrvatske vojske, što će redi da su pisani s četničkih i balijskih pozicija. Mi hrvatski vojnici četnicima i balijama jebaćemo mater kad stignemo i gdje stignemo! Zbog više takvih napisa do sada svakom članu redakcije određujem još po dvadeset sklekova. Plus jedan za domovinu. l nemoj da vidim da mi kod sklekova dižete dupad prema plafonu, nego svaki da mi je ravan ko daska i mudima poljubit parket. Jel to jasno?!

Glede zavođenja reda svim članovima redakcije i novinarima iz aktivnog i pričuvnog sastava do daljnjega nema izlaska u grad, posjete samo subotom, a u svezi sa našom svetom zadaćom da „Feral Tribune“ postane istinski glasnik hrvatskih domoljuba, vitezova štitonoša dužan sam ovim Ukazom upozoriti na sliedeće dužnosti i obveze koje vas odsad oče­kuju. I nemoj da neko mi sere kvake kako ne može ili neće, jerbo sve se može kad se mora, naročito ako je u skladu s Ustavom, pozitivnim zakonima i slobodnom procjenom glavnog urednika na terenu. Jel jasno?!

Radna stega

a) Svako jutro prije početka posla na Brankinom stolu dizat će se hrvatska zastavica. Rino će iza zavjese odzviždat himnu. Redakcija će u stavu pozor, svi uredno zakopčani i obrijani, odati pozdrav zastavici. Ko ne bude prisutan ili se cereka u stroju ima odgulit 50 trbušnjaka pred strojem. I nemoj da mi neko ne izdrži svih 50, i to da si bradom dira kolina, jerbo ću mu čizmama skočit na drob da će mu govna na usta izletit. Nismo pičkice!!! Jel jasno?!

b) Prije pozdrava zastavici svaki  od članova redakcije ima odvojit po 15 minuta za osobnu higijenu. Nemoj da nekom mi smrde noge, ili da su mu crni nokti, ili – ne daj Bože – da mi neko sjedne pisat a da mu prethodno nije is­pran mozak po pravilima i propisima. Jel to jasno’?!

c) Kad ja prilazim redakciji obavezan si pozdraviti desnom rukom uz čelo, a ako je digneš u zrak neće mi bit mrsko, iako nije sasvim po pravilu i propisu, nemoj da ne pozdraviš, da kopaš nos i glumiš mi da me ne vidiš. Nisam ni ja pizda da neću vidit da me vidiš. I nije meni radi mene nego radi reda i rada. Jel jasno?!

d) Svako jutro vidi listu požar­stava iznad pećice u srednjoj sobi. Požarni je dužan paziti da ne ubace se u list kakvi članci koji nisu u skladu s obrambenom politikom Republike Hrvatske. Sjebe li mi ko požarstvo, ili ga ja uhitim u nebudnosti, ili tijekom njegovog dežurstva prođe list a da se ne oseru četnici i balije, e taj će mi za kaznu puzat dok mu krv ne pro­piša na nos. I to ne da mi se puzi di bilo i kako bilo, nego svaki u svom tekstu. Jel jasno?!

e) Nema rećina, nema šarenih marama oko vrata, nema kožnih narukvica- pederica, a posebno na šišanje svi s kosom do dupeta. Hrvatski vojnik, novinar i urednik je uredan, muževan i odaje općo povjerenje, a ovi s kosom glume tigrove, jaguare, kengure i štatiga­jaznam. Naročito vi dva, Luciću i Dežuloviću, nećete mi tu glumit pičkice… Dežuloviću ne cerekaj se nego odma poslije ovog mrš kod brice a ne da te ja šišam kombinirkama! Jel jasno?!

f) Nemaš šta od Branke ili od lris tražit kavicu kad ti prne… Nisi na Rivi, u „Bobisa“, di se šetaju luftiguzi i sviraju kurcu, pogledajte pun je grad civila pederčina, nego ti si na braniku domovine, krvariš, daješ sve od sebe i boriš se za slobodu. To stalno tribaš imat na pameti koju nemaš. Nema  šta tu kavica, sokić, tantele, man­tele. Ti si hrvatski vitez, ti si pripadnik „Ferala“, nisi pičkica i dezerter. Jel jasno?!

g) Tokom radnog vremena jednom do dvaput na moju komandu svi radimo tjelovježbe, razgibavamo mišiće i mišićna vlakna, nabijamo snagu, kondiciju i pamet u glavu. Uz tjelovježbe na moju komandu vičemo „U boj!“, „Za dom spremni!“, „Mi s Feralom, Feral s nama, Srbija je pod nogama!“ i drugo šta meni padne na pamet. Ovo zapamti: ako nemaš kondicije nemaš ni domovine! Jer šta? Sutra ćeš doć negdi na teren, u pizdu materinu, negdi u šumu, ni­ko te neće pitat jel moš ili nemoš, a moraš izdržat. Ili recimo naletiš na četnikušu, moraš je okinit, a neće da ti se digne. Nemaš, brale, kondicije! Ko ne može uvik okinit ne može bit ni pripadnik časne redakcije „Ferala“! Jel to jasno?!

h) Kad završi posal nema pozdrava za spuštanje zastavice, jerbo nije lipo vidit kad se skida hrvatska zastavica i stavlja u škafet. To će Branka naveče utiho obavit da niko ne vidi. Ali ne smije ne oba­vit. Jer – šta bi onda sutra dizali?… Alo ti štrkljavi iza Ćiće! Rino! Ko­ju se pizdu materinu smiješ?! Em si ljuti gušter, em mi se praviš manga, je li… Ajmo dvadeset od­gojnih sklekova. Plus jedan za domovinu. I svaki put da mi cmokneš… E tu, tu, di sam ja čizmom zgazija. Kad ljubiš zemlju di je stala čizma hrvatskog vojnika tek onda naučiš se šta je to bit  domoljub. Jel jasno?!

Uređivačka stega

a) Prva satnija radi „Feral“; druga satnija radi „Glede & unatoč“. Ja koordiniram i drilam dok to ne postanu elitne hrvatske uređivačke postrojbe. Znači, svi se stavljamo u službu obrane Republike Hrvatske. Novine pravimo samo dok nas sve redom ne pozovu na prve linije. Naše je da branimo našu svetu zemlju i pokokamo šta više četnika i balija. Jebeš novine dok traje rat. Ali dok još se piše, u „Feralu“ će se pisat tako da nam Toljov „Hrvatski vojnik“ bude pičkin dim. Nemoj sad da nisi vidio navodnike! Jel jasno?!

b) Iz pričuvnog i aktivnog novinarskog sastava odjebat sve šta se ne uklapa u uređivačku stegu. Znači šta? Otkačit šlampave domobrane, civile, intelektualce i pičkice. Znači oslonit se na pro­vjerene i uvježbane kadrove. Do­bar je i mali Dukić iz „Nedjeljne“, a „Feralu“ treba svježe krvi. Znači šta? Redakcija ima osigurat da Dukiću bude svježe, a krvi će on sam donit. Jel to jasno?!

c) Nema više zajebancije s Vrhovnim zapovjednikom Hrvatske vojske gener… doktorom Franjom Tuđmanom. Sve šta je o njemu trebala bit zajebancija treba na­pisat ozbiljno. Satirički list o Vrhovnom zapovjedniku ima donosit samo objektivne činjenice. A i tu pazi da čoviku ne viriš u krevet ka zadnji put. Inače, majke mi isu­krstove, pumpaćete mi sklekove do kraja rata. Jel jasno?!

d) Tripalo! Koji Tripalo?! Šta se ima s Tripalom pričat?! Tripala treba na front! Nema tu priče! Ima on i godina i pameti da može pušku nosit! Hrvatska krvari, a vi ćete mi s Tripalom pričat! Još jedna takva grješka i zagrebačko dopisništvo će mi puzeći do Splita. Plus forsiranje Masleničkog ždrila za domovinu! Jel to jasno?!

e) Ako oćeš prosut neku bazu, šalu ili duhovitu dosjetku da se hrvatski vojnici malo opuste i za­bave, onda bazu moraš dobro maskirat. Jer šta? Ako ti baza nije dobro maskirana vidiće ti je četnici, glupane, a onda smo najebali. Zašto smo najebali? Zato šta smo otkrili svoje položaje. Ako nam četnici otkriju položaje, zato šta nismo dobro maskirali baze, svi će reć da pišemo s četničkih pozicija. Ako mi neko u „Feralu“ istupa s četničkih pozicija ne samo da ću ga mršnit iz redakcije, nego ću osobno dogovorit s Gojkom da ga pošalje s oružjem u Bosnu, a poslje na televiziji nek rekne da nikog on nije slao u Bosnu, nego je samo po funkciji ministra obrane – dvojicu-trojicu iz „Ferala“ poslao u tri pizde materine. I to u sebi. Jel jasno?!

f) Nemaš mi šta u tekstovima beštimat Boga, Boga Jokina, lsu­krsta ili Divicu Mariju. Elitni hrvatski novinar u elitnim hrvatskim novinama je pristojan, uljudben i bogobojazan. Ako se u „Feralu“ zabeštima Boga, Boga Jokina, Isukrsta ili Divicu Mariju, onda to ima činit samo glavni urednik, i to sa strateškim ciljem da otkači liberalne svećenike šta su se uvukli u pričuvni novinarski sastav. To je za vas previše stručno, to je logistika i nemam ja tu šta vama dalje objašnjavat. Jel jasno?!

g) Kakav MTV, „Rolling Stone“, spotovi, roknrol, altr… al­tertn.. alirent… alterntn… ta zapadnjačka preseravanja i pseudokva­zimodeme tendencije u hrvatskoj kulturi. Sandro, ne pravi se da ne čuješ nego stišaj kazatofon i slušaj vamo! Otsad oću vidit u novini autent… autetn… autnet… izvornu rvacku kulturu i uljudbu jer jesmo li mi rvacka novina ili koja smo mi pizda materina? Znači šta? Znači više Đuke Čaića, Zlatnih dukata, Zlatka Pejakovića, one male kako se zove Trumbić i ostalih pravih Hrvata, znači intervj… intrejv… intejrv…, razgovori sa hrvatskim umjetnicima, piscima i knjižovnicima. Glede golih pičaka to može u ograničenim količinama, jer diže moral nama koji, za razliku od vas, rovarimo po rovovima za domovinu dok vi svirate kurcu na pisaćim strojevima za pisanje. Je­dini uvjet je da su djevojke naše Hrvatice i da su zakopčane do grla, jer ko je vidija gole pičke u hrvatskim katoličkim novinama. Sandro, ne pravi se da ne razumiš nego odma za onih sedam golih pičaka u „Feralu“ po jedna serija sklekova, plus jedan za domovinu! Ne pička nego serija, ne pravi se glup! Jel jasno?!

h) Pleteri, Leo, pleteri, reka sam da mi raspizdiš šta više pletera u grafički izgled lista. Koliko ću ja to puta ponavljat? Kako će ljudi znat da je ovo elitna hrvatska no­vina ako odma ne vide da u njoj ima pletera i kockica? Šta se ne ugledaš na Kruška koji crta križaljku? I plus čovik ne nosi rećinu, a ne ko ti, da mi po redakciji glumiš pičkicu… Ajmo smjesta dvajspet trbušnjaka da znam da si me ozbiljno shvatio. Plus jedan za domovinu. Jel to jasno?!

i) Jedno je, Ćićo, kako križaljka izgleda, a drugo je kako ona djeluje na moral i na domoljubnu svi­jest. Jebem ja tu križaljku šta je prosječan hrvatski vojnik ne može rješit. Jer šta? Njemu treba odmor i razbibriga, dok je na požarstvu ili na straži, i onda bleji u tvoju križaljku, ne može se maknit od je­dan vodoravno, ti ga zajebavaš, rušiš mu moral, činiš da izgubi vjeru u sebe, sutra će se usrat ko grlica na prvoj liniji… I šta? Ti si za njega četnik, balija, đubre komunjarsko, treba ti jebat sve po spisku… Odma u idućem broju da ti Kruško nacrta praznu kocku, ti stavi markacije i da ti rješenje križaljke bude samo jedno slovo. Na­primjer U… Ajmo trideset sklekova dok se ne predomislim. Plus jedan za domovinu. Jel jasno?!

j) Najstrožije zabranjujem da se bilo šta sere protiv hrvatske vlasti, kako u tekstovima, tako i u prostorijama redakcije i časničkim odajama. U protivnom obe će mi satnije za kaznu čistit zahod na katu, bez obzira na počinioca is­pada. U ratu smo, gospodo, domovina krvari, vlast hrvari, i svaki je od nas dužan odazvati se zovu savjesti a ne zovu divljine, stati na branik hrvatske opstojnosti i uložiti sebe u ono što nam se kaže. To ne shvaćaju samo civili, pičkice i dezerteri. Znači – nema više kao dosad! Da „Feral“ svako malo nešto zasere, a da onda zahod čisti Ministarstvo obrane! Jel to jas­no?!

Glavni i odgovorni urednik „Feral Tribunea“
Vrhovni zapovjednik samostalne bojne
„Hrvatski potiljci“ Split
Viktor Ivančić, v.r.