Vraćanje medija na fabrička podešavanja

Povjerenje publike u medije je nesumnjivo poljuljano. Ali ne samo građana, već i novinara. Urednik Online magazina Žurnal, Selvedin Avdić, govori da većini medija ne vjeruje, uključujući javne servise i novinske kuće koje su nekada bile ugledne. Kako kaže, dio novinara su kupili tajkuni, dok su se ostali povukli ili umorili.

„Trenutno traje strašna medijska buka, u kojoj se govore poluistine, pa je potrebna dubinska analiza ne bi li se naslutila cijela istina. Ono malo novinara kojima je još uvijek stalo do profesije moraju se ozbiljno potruditi ne bi li se i njihov glas čuo u toj kakofoniji. Vraćanje povjerenja u medije je ozbiljan i dugotrajan proces kao i vraćanje povjerenja u državu. Sve što novinari mogu učiniti da vrate povjerenje jeste da rade profesionalno i odgovorno. Nema ni kraćeg niti lakšeg puta. Nažalost, mislim da nas najteže tek čeka“, govori on.

Sa druge strane, urednica portala Direkt Nikolija Bjelica Škrivan, smatra da građani olako govore da ne vjeruju medijima i da generalizuju kada govore da mediji lažu i rade pod političkom direktivom.

„Najveći broj medija sigurno, nažalost, jeste takav, ali publika ima priliku da potraži i druge medije kojima bi možda mogla više vjerovati. Međutim, njima je lakše da to ne rade. Kada bi publika potražila medije kojima je stalo da rade profesionalno možda bi promijenila mišljenje. To bi značilo da publika treba da izađe iz svog komfora i obrađuje informacije koje nisu uvijek u skladu sa njihovim uvjerenjima“, govori ona.

Kao način vraćanja povjerenja medija, urednik portala Gerila Mladen Bubonjić vidi poštivanje osnovnih deontoloških principa, kao i principa profesionalnog i odgovornog novinarstva. Ističe kako to možda zvuči previše pojednostavljeno ali smatra da je to najbolji način za sticanje, očuvanje i povratak povjerenja u medije.

„Iako se jednom izgubljeno povjerenje teško ponovo stiče, objektivnim, nepristrasnim, izbalansiranim i profesionalnim pristupom, mediji mogu pokušati ponovo izgraditi povjerenje publike. Prije svega, moraju pokazati i dokazati da su najodaniji građanima, a ne političkim elitama. Pristrasnost i navijački pristup svakako izazivaju nepovjerenje. Takođe, mediji moraju biti u službi nadzora nad moćnima a ne njihove sluge“, govori on.

Sve počinje impresumom

Transparentno vlasništvo i isticanje impresuma, jedan je od glavnih zahtjeva upućenih medijima ne samo od građana, već i struke. Ukoliko publika ne zna ko stoji iza sadržaja koje konzumira, ona ne može biti uvjerena u časne namjere autora.

„Odgovornost je veoma važan aspekt i od izuzetnog je značaja da se jasno odredi za šta je medij odgovoran i kome. Mediji moraju biti odgovorni za istinitost informacije koju objavljuju, dok su odgovorni javnosti kojoj je informacija namijenjena. U suprotnom, krše se principi odgovornog novinarstva i narušava povjerenje. S tim u vezi, neophodno je da mediji budu transparentni, da ne kriju autore tekstova kao i da priznaju kada pogriješe“, smatra urednik Mladen Bubonjić.

Osnova – provjera informacija

Jedna od prvih stvari koje studente uče na studijama novinarstva, ali i mlade novinare u redakcijama, jeste da se informacija provjerava nekoliko puta, iz različitih izvora. Upravo na to podsjeća urednica portala Tačno.net, Štefica Galić, kao jedan od načina vraćanja povjerenja u medije. Sa provjerom činjenica tijesno je povezana i hiperprodukcija u koju je zapala većina medija.

„Držati se najvećih standarda novinarstva. Problem je brzina objavljivanja vijesti, kao da smo na utrkama ko će prije objaviti nešto a da nije provjereno više puta. Objavljivati samo ono što je istinski važno za javnost a ne svaki komentar nekog političara koji će biti vijest i pokupiti puno lajkova a to je opet zbog zarade na reklamama koje imaju. A ako nema zarade kako će biti plaće za novinare. I tako u začaranom krugu se vrtimo“, govori ona.

Druga, treća i svaka moguća strana

Uvođenjem različitih strana u svoju priču, novinari pružaju različite uglove gledanja na isti događaj, ali i priliku svim stranama da objasne svoju poziciju i svoje stanovište. Izvještavanje iz samo jednog ugla ne samo da nije profesionalno i krši novinarske standarde, već je jedan od razloga zašto građani ne vjeruju medijima.

„Ako za primjer uzmemo Banju Luku, morate pratiti tri dnevnika kako biste saznali šta se desilo taj dan jer iz jednog ne možete dobiti potpunu sliku“, kaže jedan od učesnika fokus grupe, u sklopu istraživanja koje je realizovao Mediacentar Sarajevo.

Poštovati žanrove

Urednica Nikolija Bjelica Škrivan, smatra da bi većem povjerenju doprinijelo i jasno razvrstavanja novinarskih formi i odvajanje komentara od vijesti. Miješanjem različitih formi i iznošenje vlastitog mišljenja umjesto činjenica može da doprinese zbunjenosti publike, ali i manipulaciji od strane medija.

„Komentarima je mjesto u kolumnama i sličnim formama“, ističe ona.

Označavanje komercijalnog sadržaja

Podvođenje komercijalnog sadržaja pod informaciju ne samo da može obmanuti čitaoce već kod njih može da izazove osjećaj obmanutosti. Iako etička pravila nalažu da takvi sadržaji budu jasno označeni, kako bi publika odmah uočila da se radi o plaćenoj objavi, često se to ne dešava. Ovakva situacija se ne veže samo za privatne firme već i za javna preduzeća i institucije.

„Čini mi se da toga ima poprilično. Recimo, često vidimo tekstove o društveno-odgovornim kompanijama koji prolaze kao klasični novinarski sadržaji. Nije pošteno, jer si plaćen da hvališ nešto, a prodaješ ga kao da je neki nezavisni sadržaj. Ja sam za to da se svi sadržaji koji su plaćeni označe kao sponzorisane objave i da publika nema dilemu“, govori Nikolija Bjelica Škrivan.

Izviniti se i prihvatiti kritiku

Ispravljanje grešaka u medijima postalo je znatno lakše pojavom portala, ali se opcija jednostavnog mijenjanja ili brisanja teksta povremeno i zloupotrebljava. Dešavali su se slučajevi da pojedini online mediji aktivno izvještavaju o određenom događaju, a kada se ispostavi da se radilo o lažnoj vijesti, oni ili ignorišu tu činjenicu ili obrišu tekstove, bez obrazloženja i izvinjenja čitaocima. Ipak, na internetu je moguće pronaći čak i izbrisane sadržaje, kao i njihove prvobitne verzije, putem sajta WayBack Machine.

„Ukoliko pogriješe, što se mora dešavati, da priznaju grešku i izvine se“, savjetuje Nikolija Bjelica Škrivan.

Upravo je portal koji ona uređuje, 2018. godine objavio izvinjenje čitaocima, zbog teksta o mladiću za koga se kasnije ispostavilo da se lažno predstavljao kao ljekar.

„Uvažiti kritiku javnosti ako je konstruktivna“, dodaje Štefica Galić.

Originalnost je bitna

Urednici online medija u BiH takođe savjetuju da se više prostora ustupi građanima, kako bi mogli da ispričaju svoje priče i probleme, umjesto da im taj prostor oduzimaju političari. Takođe, da se ne izvještava samo o postignućima određene vlasti, već i njenim propustima.

„Mediji koji žele opstati na tržištu moraju pojačati sopstvenu proizvodnju sadržaja, i pokušati da budu što jedinstveniji i originalniji a publika će takav sadržaj prepoznati“, savjetuje urednik portala Buka, Elvir Padalović, dodajući da mediji nipošto ne bi trebalo da podilaze publici svojim sadržajima.