Novinar Aleksandar Đorđević: Nagrada Europske unije za istraživačko novinarstvo predstavlja satisfakciju, ohrabrenje i priznanje od najznačajnijih imena srpskog novinarstva

U prethodnih par godina sve je više medija, prije svega online, koji su specijalizirani za istraživačko novinarstvo. U takvoj konkurenciji dobiti nagradu je velika privilegija

Novinaru BIRN-a Srbija, Aleksandru Đorđevićuuručena je 17. svibnja o.g. prva nagrada Europske unije za istraživačko novinarstvo za priču„Ispumpavanje kopa i budžeta“ . Nagrađena priča je o poslu ispumpavanja vode iz kopa Tamnava, u kojoj je BIRN Srbija u svom istraživanju iz siječnja 2015. godine, otkrio da je Elektroprivreda Srbije posao ispumpavanja vode iz kopa Tamnava nakon svibanjskih poplava 2014. godine dodijelila konzorciju bez iskustva te da je tako povećana cijena cijelog posla. Nakon objave teksta za koji je Đorđević dobio nagradu, uslijedio je napad premijera Vučića na redakciju BIRN-a. A na vijest da je prva nagrada Europske unije za istraživačko novinarstvo uručena upravo Aleksandru Đorđeviću za tekst „Ispumpavanje kopa i budžeta“, premijer Vučić reagirao je tako što je ponovio optužbe na račun BIRN-a, rekavši da je priča „notorna laž“, ne demantiravši i ne osporivši pritom još uvijek nijednu činjenicu iz teksta. U razgovoru za Fairpress nagrađeni novinar Đorđević otkrio je što za njega predstavlja nagrada te u kakvom je stanju istraživačko novinarstvo u Srbiji, kao i detalje istraživanja, osvrnuvši se na i reakcije koje su uslijedile nakon objave priče.FP: Što za Vas predstavlja prva nagrada Europske unije za istraživačko novinarstvo koja Vam je uručena za priču „Ispumpavanje kopa i budžeta“?

Aleksandar Đorđević: Dan pošto je objavljena nagrađena priča, u siječnju 2015. godine, premijer Vučić započeo je jedan od najbrutalnijih napada na medije i slobodu izražavanja u skorije vrijeme u Srbiji. Zbog otkrića objavljenih u tekstu o ispumpavanju potopljenog rudnika Kolubara, premijer je optužio novinare BIRN-a, mene i moje kolege, da smo lažovi i da pišemo protiv interesa Vlade Srbije. Od tada je krenula orkestrirana kampanja protiv BIRN-a, u kojoj su najglasniji i najbeskrupulozniji bili provladini tabloidi, a njima su se kasnije priključili utjecajniji mediji, kao naprimjer “Politika”. Pritom, nitko, pa ni premijer, nije objavio demantij niti je iznio neku informaciju koja je osporila nalaze objavljene u BIRN-ovom istraživanju. Kolege novinari iz nacionalnih medija skoro da nisu postavljali jedno bitno pitanje nadležnima i državnicima kako bi se rasvijetlile eventualne nedoumice oko istraživanja i što je još bitnije, nedoumice oko posla oživljavanja rudnika od koga zavisi cjelokupni energetski sektor u zemlji. Umjesto toga, objavljivane su laži, poluistine ili su se zamjenjivale teze, sve u nastojanju da se izbjegnu konkretni odgovori na pitanje je li je bilo zloupotreba na koje je BIRN ukazivao. Besmislenije optužbe su stizale tih dana na račun BIRN-a s raznih strana, ali provladin tablid “Informer” je prednjačio u beskrupuloznostima. Naprimjer, na naslovnoj “Informera” objavljen je tekst u kome je BIRN označen kao dio “medijske mafije” koji u ime EU “reketira” po Srbiji i lobira za strane kompanije. Ovdje vrijedi napomenuti da je tekst BIRN-a objavljen par mjeseci pošto je završen tender na kome je izabrana firma koja će ispumpavati vodu. Kada se sve ovo uzme u obzir, Nagrada Europske unije za istraživačko novinarstvo predstavlja satisfakciju, ohrabrenje i priznanje od najznačajnijih imena srpskog novinarstva i ljudi od integriteta i autoriteta.

FP: Možete li za Fairpress iznijeti nešto više detalja o samom istraživanju za Vašu nagrađenu priču „Ispum-

pavanje kopa i budžeta“?Aleksandar Đorđević: Poslije strašnih poplava iz svibnja 2014. godine poplavljen je kop Tamnava u rudniku Kolubara, najvećeg rudnika ugljena u Srbiji. Preko noći kop Tamnava postao je treće najveće vještačko jezero u zemlji. Šteta je bila ogromna, dok je cijeli energetski sistem zemlje bio ugrožen, s obzirom da se iz ovog rudnika crpi ugljen od koga se proizvede polovina struje u zemlji. Istraživanje BIRN je pokazalo brojne nepravilnosti prilikom ispumpavanja vode iz ovog kopa i razne propuste državnog poduzeća koje je provodilo ovaj posao.

FP: Jeste li očekivali da će Vaša priča biti najbolja istraživačka priča objavljena u Srbiji za 2015. godinu?

Aleksandar Đorđević: U Srbiji je prošle godine objavljeno bar desetak značajnih i velikih istraživačkih priča. U prethodnih par godina sve je više medija, prije svega online medija, koji su specijalizirani za istraživačko novinarstvo, konkurencija u ovoj oblasti je sve veća. U takvoj konkurenciji dobiti nagradu je velika privilegija. Bez obzira na nagrade, mnogo bitnije je da je sve više mladih i hrabrih novinara koji otvaraju najosjetljivije teme i da je sve više priča koje imaju ogroman značaj, a koje ukazuju na probleme koji se uporno i organizirano kriju od građana.

FP: Smatrate li da je istraživački tekst uspješan ukoliko se njegovom objavom zadovolji interes javnosti, izazove niz reakcija te ako se istim pozove vlast na odgovornost i ako priča dovede do promjena?

Aleksandar Đorđević: Idealan redoslijed bi bio sljedeći – novinar objavi istraživačku priču, drugi mediji prenesu priču i tako šira publika bude informirana, zatim se pokrene javna debata o otkrićima iznesenim u priči, u debatu se pored dužnosnika i stručne javnosti uključe i građani. Potom, ukoliko otkrića u istraživačkoj priči ostanu neosporena, i ako ta otkrića ukazuju na neku sistemsku grešku ili neki veliki korupcionaški slučaj, pokreće se pitanje odgovornosti nadležnih. Na kraju, nadležne institucije, tužiteljstvo, policija ili čak Skupština, pokrenu korake u njihovim nadležnostima i „krivci“ se privedu pravdi, ili se eventulana „sistemska“ greška kroz zvanične institucije ispravi. U Srbiji se sve završava na prvom koraku. Priča bude objavljena, a slijede dva moguća scenarija. Ili se priča „gasi“, nacionalni mediji je ignoriraju, tako da ona dopre do svega par stotina ljudi, ili se organizirano radi na diskreditaciji novinara i medija koji je priču objavio. Prva metoda najčešće je primjenjivana u periodu kada je Demokratska stranka bila na vlasti, dok ovaj drugi scenarij preovladava sve više u vrijeme vladavine Aleksandra Vučića. Tako su moje kolege za prethodne dvije godine optuživani, u najgorem maniri devedesetih godina, da su izdajice, strani plaćenici, špijuni, lažovi i politički radnici. Znači, u Srbiji je na djelu čisto zastrašivanje i najprimitivnija metoda ušutkavanja motkom i vikom. Ironija je da je se sadašnja vlast u više navrata na početku svoje vladavine, ili u periodu dok su bili u opoziciji, pozivala na istraživanja BIRN-a koja su za predmet imala vlast Demokratske stranke. Upravo su istraživanja BIRN-a bila glavni adut Srpske napredne stranke u napadima na Demokratsku stranku, da bi samo par mjeseci potom BIRN postao državni neprijatelj broj jedan.

Foto: Aleksandar Đorđević