Turčilo: Mediji se udaljavaju od javnog interesa

Pravosudna trakavica u slučaju Radončić na najplastičniji način pokazala je kako se naši mediji odnose prema ovoj delikatnoj materiji. Kao i u svakom drugom sličnom slučaju, premda u još drastičnijoj formi, mediji su se podijelili bacajući iza leđa osnovni zadatak, objektivno i neutralno izvještavanje uz puno poštivanje činjenica i institucija. O ovim pitanjima razgovaram sa komunikologinjom Lejlom Turčilo, profesoricom na sarajevskom Fakultetu političkih nauka, koja je neki dan objavila tekst pod naslovom „Senzacionalizam i manipulacije umjesto objektivnog informisanja i izvještavanja medija u sudskim procesima“

RSE: Vaš nedavni tekst o izvještavanju o sudskim procesima izazvao je dosta pažnje u profesionalnim krugovima, bar u onim u kojima se ja krećem. Šta vas je to ponukalo da ga napišete u ovom trenutku?

Turčilo: Naprosto činjenica da se sve više pojedini mediji udaljavaju od javnog interesa i onoga što jeste pravo javnosti da zna informacije. Isto tako i zbog činjenice da su mediji i sudstvo dva temelja demokracije u svakom društvu. Nezavisni mediji i nezavisno sudstvo su način na koji obezbjeđujemo građanima preduvjete da sudjeluju u demokratskim procesima na jedan potpuno demokratski način. Činilo mi se da je važno, da u tom kontekstu, propitamo međusobni odnos, te način na koji on funkcioniše u BiH.

RSE: U svakom slučaju, u razvijenom društvu postoji tronožac – zakonodavna, izvršna i sudska vlast i mediji kao pomoćni stup. Otkud dolaze sve češća trvenja ova dva stožera?

Turčilo: Čini mi se da je manje – više zakonodavna i izvršna vlast već uspjela, na određeni način, vladati medijskim prostorom, odnosno činiti pritiske na medije na različite načine. Do sada smo imali popriličnu odvojenost sudske i medijske sfere, ali u posljednje vrijeme svjedočimo uzajamnim međusobnim pokušajima utjecanja. To nije, kao ni sa politikom, u ovom kontekstu jednosmjeran proces.

Ne možemo reći da samo mediji pokušavaju utjecati na sudske procese, niti da sudska vlast pokušava utjecati na medije. To je uvijek splet međuprožetih utjecaja, odnosno pokušaja da se utječe jedni na druge, iz vrlo različitih razloga. Naravno da bi generalizacija bila prilično opasna – ne govorimo, niti o svim medijima, niti o svim sudskim institucijama ili pravosudnim institucijama. Samo primjećujemo neke slučajeve koji mogu ukazati na neke trendove.

RSE: Zapravo u pravosuđu očigledno postoje pojedinci ili interesne grupe koji manipuliraju medijima. Svakodnevno se prave spektakularna hapšenja, vode se omiljene TV ekipe ili se odabranim novinarima podmeću zapisnici ili skripti potajno snimljenih razgovora. Krše se i ljudska prava i štošta drugo, a naše kolege nasjedaju.

Turčilo: Naprosto da. Dešava se to da mi generalno, u medijskoj sceni, imamo jednu na žalost vrlo nezajažljivu borbu da se informacija dobije kao ekskluzivna, kao spektakularna, kao senzacionalna, da bi privukla što veći broj čitatelja, slušatelja, gledatelja. Tu se, kao što vidimo, ne biraju sredstva. Biraju se, i ona koja ulaze, ali i ona koja izlaze iz okvira, ne samo profesionalne etike, nego čak i nekih zakonskih okvira. To je ono što jeste zabrinjavajuće sa aspekta struke.

Naša profesionalna obaveza jeste da, osim što u izvještavanju o određenim temama, pa tako i ovim, štitimo pravo javnosti da dobije tačne, objektivne i fer informacije, štitimo i prava onih koji su subjekti tih informacija, da budu tretirani fer u medijskom prostoru. Na žalost, u ovom kontekstu vidimo da se to vrlo često ne događa.

Isto tako bi bilo mudro savjetovati kolegama i kolegicama iz medija da imaju na umu da će onda, kada su oni ti koji prvi dobiju informacije, ekskluzivne, ovakve kakve dobijaju, različite spise i tako dalje, prije ili kasnije morati dati nešto za uzvrat. Drugim riječima, da će morati izvještavati u onom kontekstu koji odgovara onima koji su nekada njima izašli u susret sa takvim ekskluzivnim snimcima hapšenja i slično. U tom smislu, zaista jeste pitanje etike i profesionalnih standarda nešto što je suštinsko sa aspekta medija.

RSE: Ovdje imamo slučaj male bare i mnogo krokodila očigledno ali dovodi do jednog apsurda, upravo sistem u kome bi trebalo da imamo što veći demokratski prostor, on postaje prostor za anarhiju i borbu svih protiv svih?

Turčilo: To je tako, ali iz jednog jasnog razloga, a to je da su mediji uvijek polje utjecaja. Mi ne možemo, niti smijemo, medije posmatrati kao neutralne prenosnike informacija od određenih institucija, pa tako i pravosudnih. Mi uvijek govorimo o tome da su mediji polje utjecaja, ili institucije, koje utiču na javnost i oblikuju javno mišljenje.

U tom smislu, pravosudne institucije moraju surađivati sa medijima, ali ne na način instrumentalizacije, niti jednog, niti drugog područja. Niti sudske pravosudne institucije smiju manipulisati medijima, a time i građanima, niti bi mediji imali pravo, niti je to javni interes, utjecati i vršiti pritiske na pravosudne institucije, kako bi usmjeravali i dovodili sudski proces do kraja.

RSE: Trenutno je aktuelan slučaj Radončić koji je postao istinskom paradigmom odnosa pravosuđa i medija na štetu i jednih i drugih, a ponajviše javnosti.

Turčilo: Apsolutno. To je svojevrstan presedan, između ostalog zbog činjenice da gospodin Radončić suštinski ima Dnevni avaz u svojim rukama. Tu već vidimo polarizaciju medijskog prostora i generalno polarizaciju javnosti i pokušaj utjecaja na javnost na jedan vrlo specifičan način. Mediji ovdje ne mogu biti izolovani iz cijelog slučaja. Ali sa druge strane, nedopustiv je bilo kakav uticaj preko medija na pokušaj da se usmjerava sudski proces u određenom smjeru.

To se ne odnosi samo na Dnevni avaz, nego i na neke druge medije koji su „stali na drugu stranu“, koji na jedan vrlo specifičan način izvještavaju o tom sudskom procesu. Mislim da taj način izvještavanja, i jednih i drugih, ne koristi niti jednim, niti drugim, niti javnosti, niti uključenima u taj sudski proces. Mi vidimo da je igranje sa medijima, igranje sa vatrom i u vrlo kratkom momentu može da se dogodi obratno, da to medijima nanese štetu.

RSE: Avaz je Radončićev ručni rad, bez obzira u kakvom su odnosu sada, a samim tim je i njegova uzdanica. Na žalost ovo nije jedini slučaj. Kod nas svaka vijest o hapšenju, suđenju, odlasku ili dolasku iz zatvora, postaje crvena maramica za različite interpretacije i ponovno ocrnjavanje pravosudnih organa?

Turčilo: Vrlo često smo u situaciji da vidimo da se pojedini mediji stavljaju iznad zakona, odnosno smatraju da, činjenica da imaju moć, znači da je ta moć neograničena. Zbog toga bi smo morali javnost, prije svega osvještavati, da procjenjuje informacije, da pokuša da procjeni kakav interes samog medija stoji iza objavljenih informacija, odnosno kontekstualizacije tih informacija. Kod sudskih procesa to je još osjetljivije.

U slučaju sudskih procesa, u koje su uključene maloljetne osobe, njihova ljudska prava se potpuno krše na svaki mogući način. U nekim sudskim procesima mediji prosuđuju prije nego što proces uopšte počne. To jesu pokušaji utjecaja na tok sudskih procesa.

Ima i dosta sjajnih primjera objektivnog izvještavanja o radu pravosudnih institucija. To znači da se može biti objektivan i profesionalan i pri tom obezbjediti građanima istinitu i objektivnu informaciju, naravno, ako su vam građani, a ne neki drugi interesi, u prvom planu.

RSE: Na žalost u ovom kontekstu se ne smije zaboraviti na ove naše političke vračeve. Često oni prednjače i tu potiču lojalne medije. Zvaničnik, koji se može biti samo tramvajem provezao pored Pravnog fakulteta, rezolutan je kako Radončića treba pustiti da se brani sa slobode?

Turčilo: Kada govorimo o tom trokutu – politika, pravosuđe i mediji – imamo jednu specifičnu situaciju da su neki od političara, klijenti pravosudnih organa, dakle predmet gonjenja pravosudnih organa, ili su vrlo bliski onima koji su predmet gonjenja pravosudnih organa. To je ono zbog čega ne možemo govoriti o neovisnim medijima i neovisnom sudstvu.

Nedopustivo je da se sudski procesi komentiraju na taj način, bez obzira od koga to dolazilo, pogotovo od političara. Ne možete u javnom prostoru iznijeti stav, kao javna ličnost, o tome šta bi i na koji bi način sudski proces trebao da teče, ukoliko niste pravnik i ekspert koji se u toj oblasti može smatrati potpuno kompetentnim. I tada imate obavezu da vodite računa o tome da li to utiče ili ne utiče na ishod sudskog procesa.

Uvijek volim podsjetiti na američki sistem, koji nije idealan, ali ima vrlo zanimljiv pristup po pitanju porote. Kada porota donosi presudu, izolovana je od svih javnih uticaja, između ostalog, zabranjeno joj je pratiti medije, upravo zato da bi se izolovala od mogućnosti takvog uticaja.

Kod nas, onog trenutka kada počne neki sudski proces, pa čak i prije, kada se samo najavi, dobivate bezbroj osvrta onih koji, bili profesionalci ili ne, smatraju da imaju šta reći o tim procesima, opet iz privatnog interesa, a ne iz javnog.

RSE: Isplivavaju i neki dokumenti, koji ne bi smjeli, zato što utiču na proces?

Turčilo: Da, ali to je zakonski. Ne govorimo mi o tome da ti dokumenti ne bi smjeli izaći u javnost zato što javnost to ne bi trebala znati. Postoje zakonske odredbe i propisi o tome šta se u sudskom procesu smatra dokazima, šta se od toga smije i može iznositi u javnost. To sve mora biti u interesu onih, koji su predmet sudskog procesa, bili oštećena strana, ili oni kojima se sudi. Nekada je i u interesu onih koji su optuženi, da određene informacije budu, ili ne budu, u javnosti, ali postoje zakonski propisane procedure i pravila. Sve što je izvan zakona, ne bi smjelo biti u javnom prostoru. Pri tome, za medije, postoje još i standardi profesije i etički standardi.

RSE: Oboje znamo u kakvom je stanju ova profesija. Sve razloge zbog kojih pojedinci i čitave redakcije postaju pogodni mediji za manipulacije. Ima li nade, ima li izlaza? Kako pomiriti ova dva oslonca istinske demokratije?

Turčilo: Ako bi smo pristali na tu tezu, koja još uvijek na sreću nije tačna, da su svi mediji neprofesionalni i da imaju neke svoje interese i da su i novinari neprofesionalni, odnosno pristrasni, mogli bi smo zatvoriti cijelu medijsku scenu i reći da ništa od ovoga ne funkcioniše. Mislim da moramo snažno insistirati na tome da javni servis bude osnažen, što naravno otvara neke druge dodatne dileme. Isto tako, kao javnost, možemo podržati one medije, koji profesionalno rade svoj posao, a to svojim pristupom njima, čitanjem i slušanjem.