United. No to terror: Bez nas, medija, teror je samo tragičan događaj, nakon kojeg bogatiji za bol i iskustvo, idemo dalje i cijenimo život

Psihologija straha, i korištenja straha u svakodnevnim strategijama najčešći je oblik ljudskog i zvjerskog ostvarenja ultimativnih ciljeva

Teror je sveprožimajući strah kojim nas nešto ili netko pokušava uvjeriti da napravimo točno ono što želi. Lijepom riječi možete mnogo napraviti, ali lijepom riječi i pištoljem možete puno više, osvrnuo se na svoj „poslovni“ uspjeh Al Capone, jedan od šefova mafije koji je izazivao najviše straha kod ljudi s kojima je dolazio u kontakt. Psihologija straha, i korištenja straha u svakodnevnim strategijama najčešći je oblik ljudskog i zvjerskog ostvarenja ultimativnih ciljeva. Iako se čini incidentna i rijetka, taktika straha u stvari je sveprisutna, od političkih kampanja, preko marketinga medicinskih proizvoda, do skupljanja stada od strane vjerskih zajednica. Uvijek će se negdje u pozadini čuti da ako ne napravite ono što vam se preporuča, slijedi kazna, posljedica, patnja. Kada takve taktike uzmu svoj nasilni i devastirajući oblik izranjavanih tjela, iskidanih utroba i obezglavljenih ljudi, povlačimo se u svoje mentalne, društvene i etno-religijske bunkere, iz kojih provirujemo i uzvraćamo na teror, ili molimo dragog Boga da nas spasi i da se ne ponovi. I to je upravo ono što teroru treba – ljudi u mišijoj rupi, koji ne razmišljaju, koji odustaju od svojih snova, ciljeva i radosti. Ljudi koji smućenog uma nisu u stanju sagledati svijet, vidjeti osobu do sebe, pružiti ruku, podijeliti sreću, tugu. To je jedini i ultimativni cilj svakog terora. Pariz, jedan od malobrojnih svjetskih gradova – sinonima za romancu, ljubav i skrivene snove, na udaru je terora. Ljudi su izgubili svoje članove obitelji, prijateljice, sestre, kćeri, drugove iz škole, susjede. Sućut svima. Tuga i bol, koju žrtvama bliski osjećaju, ne može se ublažiti. Može se samo šutnjom razumjeti. I nije samo Pariz. Prije dva dana bio je to Beirut sa desecima ubijenih i stotinama ranjenih. Jučer je u džamiji u Bagdadu ISIL ubio 19 ljudi i ranio desetke drugih. Ne tako davno u Ruandi je ubijeno između 500.000 i milijun ljudi u do tad neviđenom teroru, u kojem su ljudi ubijani na načine koje ljudski mozak činilo se do tad, ne može ni zamisliti. Ni Srebrenica ni Vukovar, oboje u srcu Europe nisu se desili prije 100 godina. Većina nas iz tog vremena još je živa i pamti, sjeća se negdje u prikrajku duše. Gdje god se desio, i čim god se vodio, cilj terora je uvijek isti. Oduzmi ljudima život. Učini ga besmislenim, jadnim, mizernim i neslobodnim. Oduzmi ljudima osmijeh. Osudi dvogodišnje dijete na ranu boru zabrinutosti, vidljivu negdje u onom malom prostoru između dvije obrve. Prvi na crti obrane od terora su novinari i mediji za koje novinari pišu, snimaju, govore. Na nama je odgovornost da osiguramo društveni prostor u kojem će ljudi odati poštovanje boli, patnji i smrti, ali neće ostati zamrznuti u tom stanju. Na nama je zadaća da osiguramo prostor u kojem će ljudi sanjati, raditi, radovati se i voljeti. Naša je odgovornost suprotstaviti se teroru na prvoj crti obrane, tamo gdje teror počinje – riječju i namjerom. Naše oružje je istina. Stoga, ovaj put ne molimo, već pozivamo.

Drage kolegice i kolege, pozivamo vas da nam se pridružite u otporu teroru. Apeliramo na sve koji sudjeluju u kreiranju i prenošenju informacija da u ovim tragičnim događajima, odustanu od borbe za „publiku“ skandaloznim izvještavanjem, podizanjem tenzija, širenjem stereotipa i straha. Jer širenje straha je glavni instrument terora, a u tom slučaju mi smo njegovo najjače oružje i oruđe. Apeliramo na sve medije da svojim primjerom potaknu građane na miran i dostojastven otpor teroru. Da zajedništvom stanemo na kraj bolesnim umovima, bolesnim strategijama, i krvavim scenama. Pozivamo vas da se prihvatimo najvećih vrijednosti poziva kojem služimo, i da svaku izrečenu i napisanu riječ odvažemo na osjetljivoj vagi morala, etike i poštenja, prije nego je otpustimo iz redakcija. Pozivamo vas na čvrst, dostojanstven i nesalomljiv otpor svemu što teror jest i što teror želi nametnuti. Bez medija, bez našeg širenja straha – teror je samo tragičan događaj, nakon kojeg bogatiji za bol i iskustvo koje nam je donio, idemo dalje, i cijenimo prije svega, život, slobodu i pravo na snove.

Pridružite nam se. #NoToTerror

 Ilustracija: Fairpress