01. nov 2018.

Novinari ni u Europi više nisu sigurni

Što nam o svijetu u kojem živimo govori činjenica da je u relativno kratkom razdoblju i na relativno malom geografskom prostoru u godinu dana ubijeno čak četvero istaknutih novinara, od čega troje u članicama Europske unije? Što nam to govori o odgovornosti tih zemalja i o ugroženosti novinarstva i novinarskih sloboda u Europi?

Posljednje ubojstvo svojom brutalnošću i bezobzirnošću šokiralo je civilizirani svijet. Riječ je, naravno, o slučaju likvidacije saudijskog novinara Jamala Khashoggija u konzulatu Saudijske Arabije u Istanbulu, događaju nepojmljive okrutnosti koji svjedoči o samovolji i osjećaju svemoći saudijskog režima koji, na što upućuju detalji ovog zločina, stoji iza Khashoggijeve brutalne likvidacije. Nakon ubojstva novinarovo je tijelo raskomadano i izneseno iz konzulata.

Khashoggijev primjer osobito je poučan. Riječ je o cijenjenom i utjecajnom novinaru koji je pripadao saudijskoj eliti. Štoviše, bio je savjetnik saudijske kraljevske obitelji. Njegov djed bio je osobni liječnik kralja Abdulaziza, a njegov stric Adnan Khashoggi poznati saudijski milijarder i najveći trgovac oružjem na svijetu, čije se ime spominjalo i u vrijeme balkanskih ratova devedesetih godina, kao i u financijskim aferama diljem svijeta.

Gospodari života i smrti

Novinar Khashoggi radio je za brojne medije u arapskom svijetu. Ostat će zabilježeno da je svojedobno napravio i nekoliko intervjua s Osamom bin Ladenom, u to vrijeme najtraženijim čovjekom na svijetu, s kojim je razvio bliske odnose. Savjetovao je i saudijskog princa Turkija al Fejsala, koji je više od dva desetljeća bio na čelu saudijske obavještajne službe.

Naposljetku ga je glave koštalo to što se prometnuo u oštrog kritičara saudijskog prestolonasljednika Mohamada bin Salmana, gospodara života i smrti u toj autokratskoj i apsolutističkoj monarhiji, koja ne priznaje ljudska prava i ne dopušta slobodu mišljenja.

Khashoggi prošle godine odlazi u dobrovoljno izgnanstvo u SAD i već nekoliko godina piše kolumne za Washington Post, jedan od najuglednijih svjetskih listova, zauzimajući se za medijske slobode kako u arapskom svijetu tako i u Saudijskoj Arabiji. Želi postati glas svojih kolega iz arapskog svijeta, kojima nije dopušteno slobodno govoriti i pisati.

[povezaneprice]

Sve oštrije i sve češće kritizira poteze i politiku samovoljnog princa. Optužuje ga da je neiskren u provedbi reformi, da u njegovim navodnim reformama nema demokracije i da zemlju želi iz jednog ekstremizma odvesti u drugi – ekstremizam vlastite diktature.

Dok je Khashoggi hvalio medijske slobode u Kataru, princ Salman se upustio u bizaran sukob s tom zaljevskom zemljom naredivši njezinu blokadu i zaprijetivši da će Saudijska Arabija prokopati kanal koji će taj poluotok pretvoriti u – otok. Sve Khashoggijeve planove, i to ne samo profesionalne, nego i životne – jer Khashoggi je otišao u konzulat u Istanbulu kako bi, nekoliko dana prije 60. rođendana, izvadio papire za vjenčanje – zaustavila je brutalna likvidacija. Taj je zločin stavio pred kušnju cijeli svijet, a osobito Europsku uniju s obzirom na to da su poštivanje ljudskih prava i sloboda mišljenja ugrađeni u same temelje EU.

Šok u Europskoj uniji

Sličan šok u Europskoj uniji izazvala je i brutalna likvidacija malteške novinarke Daphne Caruane Galizije, koja je, nakon što su je godinama napadali, vrijeđali i prijetili, ali nitko nije reagirao, 16. listopada prošle godine stradala u eksploziji bombe podmetnute pod njen automobil. Daphne je bila žestoka kritičarka establišmenta najmanje članice EU i u tome je bila vrlo izravna. Tvrdila je, recimo, da je supruga premijera Josepha Muscata preko tajne tvrtke u Panami sudjelovala u pranju novca vladajuće azerbajdžanske obitelji Alijev i da su djeca zapovjednika malteške vojske povezana s krijumčarima droge.

Bilo je jasno da joj je život u opasnosti jer je istraživala i izvještavala o političkim režimima, kriminalnim organizacijama, kriminalnim mrežama i korumpiranim političarima malog otoka-države usred Mediterana, te ju je štitila i policija, i to dugo, no ni to nije spriječilo likvidaciju najpoznatije malteške novinarke. Zbog izravnih i argumentiranih napada, u kojima je ciljala sam vrh malteške vladajuće laburističke stranke, ali i bivšega malteškog europskog povjerenika Johna Dallija, kojeg je optužila za lobiranje u korist duhanske industrije, nazivali su je „križaricom“. Dalli zbog toga kasnije nije uspio postati europski povjerenik za zdravstvo.

Likvidacija Daphne Caruane Galizije ukazala je na šokantnu činjenicu: i u zemljama članicama Europske unije ubijaju novinare i to zbog njihova profesionalnog rada. Malteški premijer Muscat, koji je često bio predmet kritika likvidirane novinarke, obećao je da se neće smiriti dok se ne utvrdi istina. To je bilo prije više od godinu dana, a ubojice ugledne novinarke i dalje su na slobodi. Maltežani su u pomoć pozvali Scotland Yard i FBI, kao i još neke europske policije, ali ni to nije pomoglo. A kritički glas Daphne Caruane Galizije zauvijek je utišan. Politika je, i pritom uopće nismo cinični, svoj cilj ostvarila.

Očaj

A onda je, 21. veljače ove godine, iz Slovačke stigao novi šok za Europu. Jan Kuciak, mladi istraživački novinar, koji je kritički pisao o političkoj korupciji u svojoj zemlji, pronađen je mrtav sa svojom zaručnicom u njihovom domu pokraj Bratislave. Oboje su imali samo po 27 godina. Ubojstvo je šokiralo Slovačku. Bijes javnosti zbog tog slučaja bio je toliki da je izveo na ulice desetke tisuća ljudi. Bili su to najveći prosvjedi u Slovačkoj od pada komunizma 1989. godine.

I Kuciak se, kao i njegova ubijena kolegica na Malti, bavio korupcijom na najvišoj razini. Istraživao je bivšeg premijera Roberta Fica, njegova ministra policije i zapovjednika policije, kao i slučajeve prevare u poslovnom svijetu te veze talijanske mafije s poslovnim ljudima u Slovačkoj.

Prije nešto više od mjesec dana slovačka je policija uhitila osumnjičene za Kuciakovo ubojstvo, a samo nekoliko dana kasnije, početkom listopada, u Bugarskoj je ubijena istraživačka novinarka Viktorija Marinova, novinarka i urednica televizije TVN, koja je istraživala korupciju povezanu s fondovima EU. Iako bugarske vlasti tvrde da njezina smrt nema veze s njezinim pozivom, u to je, dakako, teško povjerovati. Riječ je o trećem po redu ubojstvu novinara na tlu Europe u godinu dana. Ta ubojstva svjedoče kako ni Europa – koju smatramo prostorom slobode i poštivanja ljudskih prava – nije sigurno mjesto za novinare. Odgovor Europske unije na ta ubojstva – baš kao i na ubojstvo Jamala Khashoggija – još čekamo. O tom odgovoru ovisi vjerodostojnost EU i njezinih načela, a time i budućnost novinarstva u ujedinjenoj Europi. „Situacija je očajna i vjerujem da je danas još očajnija“, proročanski je napisala malteška novinarka Daphne u svom zadnjem blogu. I bila je itekako u pravu: novinari su pod sve većim pritiskom, a korumpirani političari i dalje su na vlasti.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend