Unaprijediti ekonomski položaj novinara

Ministarka javne uprave, digitalnog društva i medija, Tamara Srzentić, kazala je da su finansijski problemi, neadekvatna i nedovoljna regulacija, nepoštovanje profesionalnih i etičkih standarda, medijski zakoni koji zahtijevaju hitne izmjene, samo neki od problema medijskog sektora na čijim rješenjima će, kako je poručila, svi zajedno raditi u narednom periodu.

„Opterećuju vas loši socio-ekonomski uslovi, zarade zaposlenih u medijima i dalje su ispod državnog prosjeka, kovid kriza i vama je promijenila granice radnog vremena, prekovremeni rad je uglavnom neplaćen,  veliki broj novinara i novinarki nemaju ugovore na neodređeno vrijeme. Loš materijalni položaj redakcija koji ne mogu da ulože u istraživačko novinarstvo. Zato vas pozivam da se u što većem broju organizujete kroz Sindikat za medije i druga udruženja koja se bave medijima, i da kroz njih artikulišete probleme i izazove sa kojima se svakodnevno susreće vaša profesija“, rekla je Srzentić.

Istakla je da je stav Vlade da nijedan slučaj napada na novinare, njihovu bezbjednost i imovinu medija ne smije biti arhiviran bez konkretnog policijskog, tužilačkog i sudskog razrješenja.

„Kada govorimo o konkretnim budućim akcijama i aktivnostima iz našeg resora,  a u vezi sa  rješavanjem izazova koje smo prepoznali, naš fokus je u potpunosti usmjeren na reformu medijskog zakonodavstva, Medijsku strategiju, kao i hitno aktiviranje već postojećeg Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija. Reforma medijskog zakonodavstva poseban akcenat staviće na online medije, kojih je u Crnoj Gori sve više, a čije područje djelovanja nije do kraja uređeno, zatim na unapređenje zaštite novinarskih prava, njihovog integriteta, kao i izvora“, pojasnila je Srzentić.

Prvi sekretar Ambasade Kraljevine Norveške, Stefan Almehagen Sandstad, smatra da je sloboda medija veoma važna, da je civilno društvo veoma aktivno i da se nada da će tako ostati.

„Uloga medija je snažnija nego ranije. Oni moraju omogućiti građanima da prepoznaju kredibilne informacije. Mnogi izazovi su slični preko granica. Svi novinari u svim zemljama su u riziku. Veoma je važno da širimo demokratiju i nastavimo borbu za slobodu medija. Diskusija između svih aktera u društvu stvara bolje uslove. Kompletno zakonodavstvo mora da bude dobro uređeno i poštovano i potrebno je usvojiti najbolje prakse“, smatra Sandstad.

Generalna sekretarka Nezavisnog udruženja novinara Srbije, Tamara Filipović Stevanović, kazala je da je Srbija pokazala da je po gušenju sloboda medija lider u regionu.

„Naša Vlada je pokazala snažnu namjeru da kontroliše protok informacija i iskoristila vanredno stanje za napad na profesionalne medije. Zabrinjava da klevetničke kampanje protiv medija vrlo često potiču od ljudi koji obavljaju javne funkcije, a onda se spuštaju na niži nivo. U prethodnih godinu bilježimo porast online zastraživanja novinara u svim zemljama. U 2020. bilježimo i rast prijetnji novinarkama“, rekla je Filipović Stevanović.

Ukazala je da se javni tužioci i dalje suzdržavaju od podizanja optužnica u slučajevima prijetnji novinarima.

„Nema napretka ni u zatvaranju najozbiljnijih slučajeva napada na novinare“, rekla je Filipović Stevanović.

Predsjednica Sindikata medija Crne Gore, Marijana Camović Veličković, kazala je da zaposleni u crnogorskim medijima nisu osjetili obilnu pomoć od države, a da su „milioni eura koji su se unazad godinu slili na račune medija prošli pored njih“.

„Gdje je otišlo najmanje 2,5 miliona eura koliko je država samo prošle godine uplatila medijima? Neophodno je insistirati na povećanju transparentnosti trošenja tog novca. Mi smo tražili, jer jedino to smatramo ispravnim, da država obaveže medije koji dobiju pomoć tokom trajanja korona krize da ne smiju da otpuste zaposlene“, rekla je Camović Veličković.

Od početka godine u Crnoj Gori je registrovano 12 napada, prijetnji, uvreda prema novinarima i drugim medijskim radnicima a, kako je kazala, prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova tokom prošle godine je bilo 18 slučajeva napada na novinare.

„Kada je u pitanju ta evidencija kao problem vidimo što je to evidencija zasnovana na zanimanju žrtve napada, tako da ko god je novinar ide u taj registar, iako sam slučaj ne mora biti vezan za njegovu profesiju. Kada je u pitanju 2019. godina podnijeto je 37 tužbi za nadoknadu materijalne štete zbog povrede prava ličnosti, a tokom 2020. njih 22. Iako broj tužbi ostaje veliki, pravosnažne presude ukazuju na to da se dosuđuju višestruko manji iznosi od onoga što se traži tužbama, i medije najčešće tuže građani“, rekla je Camović Veličković.

Istraživačica Sindikata medija, Bojana Konatar, na panelu „Indikatori nivoa slobode medija i bezbjednosti novinara“, rekla je da je veliki problem što se i dalje ne zna koliko ima novinara u Crnoj Gori.

„Mi i dalje pričamo o imaginarnim ljudima. Posljednje istraživanje koje je urađeno 2014. godine broji 800 novinara, pri čemu je tada postojalo 54 medija. Danas postoji oko 200 medija, a i dalje pominjemo isti broj novinara. Posebno su problematični uslovi rada novinara na portalima“, rekla je Konatar.

Istakla je da je cenzura bila vrlo prisutna tokom 2020. godine, posebno tokom izvještavanja o litijama i izborima.

„Crnogorsko novinarstvo je i dalje maksimalno posvećeno izvještavanju u javnom interesu, ali dobijamo muk kada se pokušava doći do podatka koliko ima medija u Crnoj Gori, koliko ti mediji zapošljavaju novinara. Ono što je generalno ocjena je da su novinari tokom prošle godine, zbog povećanog obima posla, i svih problema koje imaju, zaboravili istraživačko i analitičko novinarstvo, ali nije se tome čuditi“, rekla je Konatar.

Istraživačica Udruženja BH Novinari, Maja Radević, kazala je da je u Bosni i Hercegovini više od 88 odsto medija pogođeno negativnim ekonomskim posljedicama pandemije koronavirusa i samim tim i položaj novinara u redakcijama je ugrožen.

„Političari su veoma aktivni, posebno u posljednje 3-4 godine u pokušajima kontrole uređivačkih politika i kreiranja medijskih sadržaja. Posebno zabrinjavajuće je da se sve rjeđe govori o javnom ugledu medija i stiče se utisak kao da su se i brojni novinari, urednici, vlasnici medija pomirili sa političkim uticajima i pritiscima. Osjećaj ekonomske nesigurnosti i brige za egzistenciju direktno vodi do cenzure, autocenzure i selektivnih objava informacija“, kazala je Radević.

Tokom prošle godine zabilježeno je, kako je navela, 69 slučajeva kršenja novinarskih prava i medijskih sloboda, a samo 30 odsto slučajeva pred sudovima se završe u korist novinara“, rekla je Radević.

Istraživačica Hrvatskog novinarskog društva, Monika Kutri, rekla je da je prošle godine bilo 12 napada na novinare, a ono što je posebno zabrinjavajuće je da ima jako puno tužbi protiv novinara i medija.

„Hrvatsko novinarsko društvo je prethodne godine zabilježilo najmanje 924 tužbe protiv novinara i medija čije potražnje iznose oko 10,5 miliona eura. To su enormne cifre. Pretpostavka da je Hrvatska mnogo naprednija kada je riječ o slobodi medija i sigurnosti novinara od ostalih zemalja na Balkanu nije tačna. Kad god se zagrebe ispod površine može se naći dosta toga negativnog i lošeg. U 2019. godini je bilo pet napada na novinare“, rekla je Kutri.

Potpredsjednik Sindikata medija Crne Gore, Radomir Kračković, tokom panela „Dijalogom do bolje zaštite novinara“, kazao je da prošle godine usvojen krovni Zakon o medijima koji je donio dobra rješenja, ali i ona oko kojih je bilo raznih polemika.

„Mi smo u našoj analizi mapirali stvari koje bi mogle biti dodatno dopunjene. To se prvenstveno odnosi na precizno regulisanje postupka registrovanja medija, naročito portala. Druga stvar koja je veoma važna je da je potrebno preciznije definisati kriterijume za dodjelu novca iz Fonda za medijski pluralizam i raznovrsnost medija. Imamo velika očekivanja od novog Zakona o audio-vizuelnim medijskim uslugama koji bi trebalo da zamijeni dosadašnji Zakon o elektronskim medijima, prvenstveno iz razloga što bi trebalo, ukoliko se usvoje rješenja koja postoje u nacrtu, da znatno poboljša položaj lokalnih javnih emitera“, smatra Kračković.

Programski direktor NVO Građanska alijansa, Milan Radović, istakao je da se izvodi zaključak da pravosudne institucije ohrabruju napade i prijetnje na novinare i da je pravi momenat kojim će se mjeriti napredak da se prijave na drugačiji način procesuiraju i da postoji momenat sankcionisanja u prevenciji napada na novinare.

„I kada dođe do pokretanja postupka sankcije su izrazito niske. Tri novinara su prošle godine hapšena zbog lažnih vijesti i Osnovno državno tužilaštvo je odbacilo sve tri krivične prijave. Međutim, nakon toga treba da se postavi pitanje odgovornosti onih koji su donosili odluke da se novinari liše slobode“, rekao je Radović.

Naveo je da dosadašnji nalazi ukazuju da portali ne objavljuju i ne proizvode tekstove koji sadrže govor mržnje prema ranjivim kategorija u društvu, ali da se problemi javljaju u komentarima.

FOTO, VIDEO