Udruženje novinara Srbije je brižljivo prikupljalo podatke i objavilo Dosije u kom ima 38 imena novinara i medijskih radnika koji su većinom radili za srpske redakcije, a ubijeni su, kidnapovani, nestali, poginuli ili su izgubili život pod nerasvetljenim okolnostima.
U Dosijeu je UNS objavio i podatke o osam novinara kosovskih medija na albanskom jeziku ubijenih od 1999. do 2005. godine.
Uoči konferencije „Tri decenije posle: šta znamo, a šta otkrivamo o nekažnjenim ubistvima novinara 1991. do 1995. godine“ UNS objavljuje kojim podacima raspolažu novinarska udruženja sa prostora bivše Jugoslavije.
Najbrojniji spisak sa 81 imenom novinara i medijskih radnika ubijenih, stradalih i nestalih ima Udruženje BH novinari i kako nam je generalna sekretarka Borka Rudić odgovorila to je evidencija za period od 1992. do 1995. godine, što je vreme rata u Bosni i Hercegovini.
„Sačinili smo listu na kojoj je 81 ime, sa navedenom godinom stradanja, ponegde i mestom i okolnostima stradanja gde smo mogli utvrditi činjenice. U pojedinim slučajevima smo naveli i mere koje su kasnije poduzimane u smislu pronalaska tela, identifikacije… Na ovoj listi su imena novinara, novinarki i drugih medijskih radnika i radnica sa cele teritorije Bosne i Hercegove, 70 osoba, te još 11 novinara i članova novinarkih ekipa medija izvan Bosne i Hercegovine, koji su stradali tokom obavljanja novinarskih zadataka na našem teritoriju“, kaže Rudić.
Ona dodaje da su spisak sačinili „BH novinari“ u saradnji sa pojedinim medijskim kućama.
„Nažalost, nisu svi mediji bili raspoloženi za saradnju, niti za razmenu podataka u vezi sa njihovi uposlnicima i uposlenicama koji su ubijeni ili na drugi način stradali tokom ratnih okolnosti u BiH. Pojedini mediji čak nemaju sakupljena imena svojih kolega i kolegnica tragično nastradalih u periodu od 1992. do 1995. godine“, dodaje generalna sekretarka ovog udruženja.
Rudić dodaje da ni za jedan slučaj ubistva ili stradanja novinara niko nije kažnjen.
„Koliko smo informirani, ni u jednoj od optužnica za ratne zločine počinjene u BiH se ne pominje odgovornost za stradanje i ubistvo novinara i medijskih radnika. Zbog toga će `BH novinari` u narednim danima dostaviti ovaj spisak Tužilaštvu BiH, kako bi se otvarila istraga“, rekla je Rudić za sajt UNS-a.
Nakon što Tužilaštvu predaju podatke „BH novinari“ će dostaviti UNS-u svoju evidenciju kako bismo je objavili na sajtu UNS-a zajedno sa ostalim podacima novinarskih udruženja..
Iz Udruženja novinara Republike Srpske UNS je dobio podatke o šest ubijenih, uz napomenu da se ne radi o konačnom spisku i da će poslato dopuniti.
I Hrvatsko novinarsko društvo (HND) ima „Popis poginulih novinara i tehničara u Hrvatskoj od 1991. do 1993. godine“ na kojem se nalaze imena 22 osobe.
U Crnoj Gori evidencije Udruženja novinara Crne Gore i Sindikata medija Crne Gore se poklapaju i navode ubistvo direktora i glavnog urednika lista „Dan“ Duška Jovanovića 2004. godine kao jedini slučaj.
„Što se tiče kidnapovanih i nestalih na sreću nemamo takvih slučajeva u našoj evidenciji“, odgovorio je Dražen Đurašković iz Sindikata.
Predsednik Udruženja novinara CG Tihomir Burzanović kaže da istraga tapka u mestu i pored toga što je Vlada formirala Komisiju kojoj je prioritet bio da se istraži ubistvo Jovanovića i otkriju nalogodavci i ubice.
Društvo novinara Slovenije beleži dva slučaja iz prošlosti, pogibiju Iva Štandekera u Sarajevu i nestanak i ubistvo fotoreportera Alojza Krivograda Futija u Bosni.
Podatke je UNS-u dostavila uz medijske tekstove u kojima se beleži više podataka o stradalima Anastazia Stepić koja je zadužena za brigu o članstvu u Društvu novinara Slovenije.
Hrvatski Nacional piše da je Krivograd nestao 1993. godine u BiH, a da su njegovi posmrtni ostaci pronađeni u jami Piljak blizu Foče.
Istražujući ubistvo šabačke novinarske ekipe na Baniji u oktobru 1991. godine, dopisništva RTS-a, a koju su činili Zoran Amidžić, Bora Petrović, Dejan Milićević i Sretan Ilić, UNS je detaljno pregledao arhivu hrvatskog nedeljnika „Slobodni tjednik“ jer je tu objavljen tekst iz kog se videlo da je redakcija raspolaga ličnim stvarima ubijenih.
Ime Krivograda Futija potpisano je uz brojne tekstove „Slobodnog tjednika“ čiji je ratni fotoreporter bio.
Iz Udruženja novinara Makedonije UNS-u je odgovoreno da od 1990. godine nema ubijenih i nestalih novinara u njihovoj evidenciji.
Ukoliko se dobijenim brojčanim podacima od novinarskih udruženja iz regiona dodaju UNS-ovi dolazimo do broja od 158 novinara i medijskih radnika sa tragičnom sudbinom.
Međutim, taj broj biće manji jer se uočava da se pojedina imena nalaze na više spiskova. Tako se u evidenciji Udruženja novinara Srbije i Hrvatskog novinarskog društva nalazi ime kolege Jusufa Čehajića.
Do konačnog broja do sada evidentiranih slučajeva prema novinarskim udruženjima, moći ćemo da dođemo kada spisak objedinimo sa podacima kojima raspolaže „Udruženje BH novinari“.
Podaci Hrvatskog novinarskog Društva
– Egon Skotland – 26.07.1991. – selo Jukinac, Hrvatska; novinar Zidojče Cajtung, Minhen, Nemačka; Poginuo od posljedica unutarnjeg krvarenja izazvanog dum-dum metkom.
– Stjepan Penić – 04.08.1991. – Dalj, Hrvatska, dopisnik Glasa Slavonije, Osijek, Hrvatska; pretučen, uhapšen, zaklan, spaljen
– Gordan Lederer – 09.08.1991. – Hrvatska Kostajnica, Hrvatska, snimatelj HTV, Hrvatska; Ubijen snajperskim hicem
– Žarko Kaić – 28.08.1991 – kod Osijeka, Hrvatska, snimatelj HTV, Hrvatska; Ubijen mitraljeskom vatrom iz tenka
– Đuro Podboj – 29.08.1991. – Belje, Hrvatska, tehničar na odašiljaču, Hrvatska; Ubijen na odašiljaču
– Viktor Nogin – 03.09.1991. – Hrvatska Kostajnica, Hrvatska, snimatelj Ruske TV, Rusija; Ubijen kod Hrvatske Kostajnice
– Genadi Kurinoj – 03.09.1991. – Hrvatska Kostajnica, Hrvatska, snimatelj Ruske TV; Ubijen kod Hrvatske Kostajnice
– Nikola Stojanac – 15.09.1991. – Pokraj Gospića, Hrvatska; šef tehničke ekipe HTV – studio Rijeka, Hrvatska; Poginuo u bombardiranju
– Ervin Van Der Mast – 16.09.1991. – Mali Strug, Nova Gradiška, Hrvatska, nizozemski novinar iz Utrehta, Nizozemska; okolnosti pogibije nepoznate
– Pier Blanšet – 19.09.1991. – Petrinja, Hrvatska, novinar, Nuvel Obzervator; Poginuo od nagazne mine
– Demien Rudin – 19.09.1991. – Petrinja, Hrvatska; novinar Radio Svis Ramand, Švicarska; Poginuo od eksplozije mine
– Peter Bryski – 06.10.1991. – Karlovac, Hrvatska (iz Kanade) – fotoreporter Asošijeted Presa, London, Velika Britanija; poginuo od snajperskog metka
– Jusuf Čehaijić – 12.11.1991. – Vukovar, Hrvatska, dopisnik Večernjih novosti, Hrvatska; poginuo u dvorištu u bombardovanju Vukovara
– Zdenko Purgar – 25.11.1991. – Borovo, Hrvatska, novinar tjednika Borovo, Hrvatska; okolnosti pogibije nepoznate
– Pavo Urban – 06.12.1991. – Dubrovnik, Hrvatska, fotoreporter Dubrovačkog vjesnika, Hrvatska; Poginuo od granate
– Živko Krstičević – 30.12.1991. – Turanj kod Karlovca, Hrvatska; snimatelj WTN – SAD, Hrvatska; Poginuo od granate
– Kristian Vitenberg – 06.01.1992. – kod Osijeka, Hrvatska, slobodni novinar iz Švicarske; Okolnosti pogibije nerazjašnjene
– Pol Dženks – 17.01.1992. – Osijek, Hrvatska, fotograf EPA, Engleska; Okolnosti pogibije nerazjašnjene
– Ivan Maršić – 09.06.1992. – kod Osijeka, Hrvatska, novinar Radio Baranja-Osijek, Hrvatska; Umro od posljedica ranjavanja
– Tomica Belavić – 10.09.1993. – Karlovac, Hrvatska, novinar JP Radio Karlovac, Hrvatska; Poginuo u bombardovanju
– Branimir Polovina + 1991. – Vukovar, pogubljen na Ovčari
– Siniša Glavašević + 1991. – Vukovar, pogubljen na Ovčari
Podaci Udruženja novinara Republike Srpske
– Saša Kolevski (1969 – 1995) – Snimatelj Radio-televizije Republike Srpske, studija u Banjaluci. Poginuo na izvršavanju radnog zadatka, septembra 1995. godine, kod Petrova na Ozrenu u obilježenom novinarskom automobilu kad su na ekipu izvještača zapucali bošnjački vojnici.
Tad je poginuo i vozač RTRS-a Goran Pejčinović, dok su se novinar Rade Malešević i vodič Duško Katanić, obojica lakše ranjeni, spasili bijegom iz izrešetanog automobila.
– Goran Pejčinović (1972 – 1995) – Vozač Radio-televizije Republike Srpske, studija u Banjaluci. Poginuo sa Sašom Kolevskim na izvršavanju radnog zadatka na Ozrenu, septembra 1995.
– Mladen Obradović (1968 – 1992) – Montažer Radio-televizije Republike Srpske, studija u Palama. Roditelji su mu živjeli nedaleko od Rogatice, pa je iskoristio priliku da sa ekipom izvještača ode da ih posjeti. Od ekipe, koja je bila na snimanju, uzima obilježeno televizijsko vozilo da ode do roditelja koji su živjeli 10-ak kilometara od mjesta snimanja.
Vozilom u kojem je bio sam, te 1992. godine naišao je na protivtenkovsku minu i poginuo.
– Ljubo Kerkez (1958 – 1992) – Reditelj Radio-televizije Republike Srpske, studija u Palama. Sa ekipom izvještača u obilježenom televizijskom automobilu putuje iz Pala do Grbavice u Sarajevu, linijom ratnih dejtstava, putem kuda su najčešće išle novinarske ekipe. Na tom putu, na Trebeviću, ubijen je snajperskim hicem u automobilu. Sa njim je bio vozač koji nije pogođen.
– Dragan Klačar (1968 – 1992) – Radio je na sistemu relejnih veza Radio-televizije Republike Srpske, studija u Palama. Poginuo je 1992. godine.
– Predrag Popović (1964 – 1995) – Predratni novinar preduzeća Rudnik Banovići. U ratu, u rodnoj Vozući na Ozrenu, osniva list „Vozućica“ čiji je glavni urednik. Mobilisan je i postavljen na poziciju pomoćnika komandanta Četvrte ozrenske brigade Vojske Republike Srpske, bio je zadužen za moral. U padu Vozuće, poginuo je u pokušaju proboja, septembra 1995. godine, na očigled nekoliko civila i boraca koji su dali izvještaje nadležnim institucijama o tome.
Iz Udruženja novinara Republike Srpske naveli su da ova evidencija u ratu poginulih novinara iz Republike Srpske nije konačna i da su, za ovu priliku, pobrojali stradanje onih koji su radili u tek osnovanim medijima Republike Srpske i da će spisak dopuniti.
Podaci Društva novinara Slovenije
– Ivo Štandeker
– Alojz Krivograd Futi
Podaci Udruženja novinara Crne Gore i Sindikata medija Crne Gore
– Duško Jovanović, ubijen 2004. godine, direktor i glavni i odgovorni urednik lista „Dan“
Udruženje novinara Makedonije
Nema zabeleženih slučajeva
Podaci Udruženja novinara Srbije
Dosije – novinari i medijski radnici srpskih medija ubijeni i oteti od 1991. godine gde se nalazi 38 imena, kao i podaci o osam novinara kosovskih medija na albanskom jeziku ubijenih od 1999. do 2005. godine.
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.