Aleksandar Stanković: Iz Srbije više ne pozivam nacionaliste (AUDIO)

Kad su u pitanju odnosi između Hrvatske i Srbije, kao autor stvari ne doživljavam kao prije 17 godina kad mi je gost bio Aleksandar Tijanić, tadašnji direktor RTS-a, nego se iz Srbije, ipak, trudim zvati ljude s kojima ću voditi konstruktivan razgovor i gdje ćemo barem za milimetar, poslije tih emisija, razgovarati o boljim susjedskim odnosima nego prije“, kaže u „Bermudskom trouglu“ Aleksandar Stanković, novinar Hrvatske radio-televizije. „Ako govorim kroz primjere, ne bih u bliskoj budućnosti zvao Vučića, Dačića i slične, jer bi takve emisije bile previše nabijene emocijama i ne bi ništa doprinijele boljim odnosima. A u fazi sam da razmišljam da bi ovaj javni posao koji radim, ipak, trebalo da služi nečemu dobrom. Trudim se da iz Srbije ne zovem nacionaliste. Kad već moram zvati hrvatske šoviniste i nacionaliste, jer mi je u opisu posla da u svoju emisiju zovem ljude svih političkih uvjerenja sa hrvatske scene, onda sa gostima iz Srbije ne bih dolijevao ulje na vatru.“

Autor emisije Nedjeljom u dva odgovara na pitanja o evoluciji televizijskog formata intervjua, nezgodnim sagovornicima, poslovnim ponudama iz Srbije koje je odbio i o padu gledanosti televizije na kojoj radi, ali i nekada jedne od najpopularnijih emisija u regionu.

„Počeo sam raditi u vremenu kada nije uopće bilo televizija sa nacionalnom koncesijom. Danas je to nešto potpuno drugo, imate podkaste i kojekakve oblike intervjua – kraće, duže, ovakve, onakve – tako da je meni sasvim jasno da klasičan, stari intervju – 55 minuta jedna osoba – ne mora biti zanimljiv ljudima kao što je bio pre 15 godina. Ništa ne bih preduzimao po tom pitanju. Radim kraljevsku formu ‘jedan na jedan’, a da ja to ne radim, radio bi neko drugi i ja bih to vjerovatno gledao. Blagodat javne televizije je što ne morate uvijek juriti za gledanošću. Jer da jurim za gledanošću, svake nedelje bi mi gošća morala biti Severina.“

Stanković objašnjava i zašto mu je Duško Kuliš inspirativniji gost od predsednika parlamenta, kako bira način na koji će razgovarati, da li su njegove emisije još uvek hard-tok ili su postale mrtvo more, kako tvrde neki kritičari, te da li je profesionalno u intervju uključivati druge sagovornike, kao što je on uradio u emisiji sa Miloradom Dodikom.

„Hard-tok je sada postao standard. Ali kad on postane sam sebi svrha, ni to nije dobro. Forme koje su sada preuzele televizijske sadržaje su forme od po sedam-osam minuta razgovora u dnevnicima, a kad se svedu na čistu provokaciju to je uzalud potrošeno vrijeme. I tu treba raditi neku distinkciju i znati kada je potrebno dobiti više od sagovornika: kada razgovaraš, a ne provociraš… Iznenađenja u emisiji ne bi trebalo priređivati ljudima koji nemaju moć, koji su slabiji i sa kojima bi iznenađenje izgledalo kao iživljavanje nad njima. Ali sa ljudima koji imaju moć – treba. Što veća njuška, veća mu je zaštita. Pošteno ih je sučeliti s ljudima koji ne misli kao oni, pa dokle stignemo. Neka se brane.“

Sagovornik u podkastu o medijima komentariše status srpske manjine na hrvatskom javnom servisu, svoj odnos prema odlukama rukovodstva koje se u par navrata ograđivalo od njegovih postupaka, objašnjava odluku da se s godinama sve manje uzdržava od komentarisanja političkih prilika i zašto bi, ipak, bio spreman da nastavi intervju koji je Emir Kusturica jedanput prekinuo.

„Kusturica je bez veze izgubio živce, jer je očekivao da ćemo razgovarati kao da on vodi emisiju, a ne ja. I to je problem. Došao sam u njegovu kuću i on je očekivao da je on domaćin, ali u Nedjeljom u dva sam ja domaćin. Pitanja koja su mu postavljena uopšte nisu bila neka koja bi čovjeka izbacila iz takta. Nadam se da ćemo jednog dana dovršiti taj intervju, jer ne vidim razloga zašto je prekinut. Kad je oteo kazete i posle ih vratio, mislim da je i on čak shvatio da u tom intervjuu nije bilo ničeg spornog, osim što se novinar ponašao onako kako on nije htio. Nismo komunicirali posle, ali ne znači da nećemo. Nadam se da ćemo se negdje naći. Ne kod njega kući, jer to nije dobar teren za raditi intervju s Kusturicom, nego na nekom neutralnom. Puno pitanja je ostalo neodgovorenih, intrigantan mi je gost, kao režisera ga volim i rado bih razgovarao s njim,“ kaže Stanković.