Bez medija nijedan zločin ne može biti u potpunosti rasvijetljen

Iskustva ratnog izvještavanja, svjedočenja novinara i novinarki pred Haškim tribunalom i korištenje medijskih sadržaja kao dokaza u procesima za ratne zločine, teme su o kojima se razgovaralo na konferenciji „Novinarstvo kao prvi nacrt historije“, koja je održana u Sarajevu u organizaciji Mediacentra Sarajevo.

Otvarajući konferenciju posvećenu korištenju medija kao dokaznih materijala i ulozi novinara i novinarki kao svjedoka, direktor Mediacentra Boro Kontić je rekao kako neki od novinara koji su svjedočili pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju danas izvještavaju o ratu u Ukrajini. „Jedna od definicija medija da su oni prvi nacrt istorije. To je tačno, kao što je tačno da u ratu prva pogine istina”, kazao je Kontić.

Jan Waltmans, ambasador Kraljevine Nizozemske u Bosni i Hercegovini, rekao je da je ponosan što projekat Novinarstvo kao prvi draft historije, koji provodi sarajevski Mediacentar, finansira Ambasada Kraljevine Nizozemske u BiH kroz MATRA program. „Ovim projektom mladim se novinarima prenose znanja i vještine o nezavisnim medijima, profesionalnom izvještavanju i novinarskoj etici prilikom izvještavanja iz konfliktnih i postkonfliktnih država“, rekao je on i dodao da rat u Ukrajini podsjeća koliko je profesionalno, nezavisno i etičko novinarstvo važno.

Na prvom od tri panela se diskutovalo o iskustvima ratnog izvještavanja iz Bosne i Hercegovine i regije, ali i poziciji medija tokom trenutnog rata u Ukrajini. Fokus razgovora bio je na održavanju profesionalnih medijskih standarda u ratnom okruženju i novinarske objektivnosti tokom izvještavanja. Novinar i publicista Drago Hedl, koji je prije početka rata u Hrvatskoj bio glavni urednik Glasa Slavonije, se prisjetio kako je ubistvo osječkog šefa policije označilo prekretnicu između rata i mira u istočnoj Hrvatskoj, a on kao novinar i urednik nije pristao da bude među onima „koji su sljedili zvuk ratničkih truba“. „Meni je bilo lakše da mi činjenice budu svetinja, a komentari slobodni, morao sam napustiti redakciju Glasa Slavonije. Izreka kaže: kada počinje rat prva žrtva je istina. Nažalast to se ponavalja i sada i vidimo koliko su na primjer hrvatski mediji obazrivi kada prenose vijesti iz Kijeva i Moskve“, kazao je on.

Svoje iskustvo na konferenciji je podijelila i Aida Čerkez-Robinson, koja je radila kao novinarka i šefica biroa Associated Press (AP) u Sarajevu. Ispričala je kako je upravo činjenica da je radila za međunarodni medij naučila da bez obzira na zvanične ili druge informacije, morala je lično potvrditi sve što je objavljeno. Tako je svakodnevno išla u mrtvačnicu kako bi brojala koliko je tačno bilo mrtvih svakog dana. „Povrijeđene nije bilo ni moguće izbrojati, pa smo pisali navodno ili se pozvali na zvanične izvore, tek nekoliko puta u toku rata na određenim mjestima u gradu nisam mogla lično otići i tada smo uvijek stavljali navodno ili kako govore službeni izvori“. Morala je, kaže, biti tačna i vjerovati isključivo svojim očima.
Na ovom panelu govorili su i Mehmed Halilović, Mehmed Agović i Senad Pećanin.

Drugi panel – Mediji kao dokaz pred sudom – bio je fokusiran na pitanje kako se medijski sadržaji koriste na sudu i koja je vrijednost medija kao dokaza. Izvještaji domaćih i stranih dopisnika predstavljaju značajan dokazni materijal u procesima pred Haškim tribunalom, a tokom panela se razgovaralo o vrijednosti medija kao dokaza i njihovom korištenju u historiografiji.

Senka Nožica, dugogodišnja advokatica, koja je značajno iskustvo imala i tokom procesa pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, rekla je kako je učešće novinara na suđenjima u kojima je bila advokat bilo krucijalno. „Bez novinara nijedna presuda, nijedan zločin na prostoru bivše Jugoslavije, kao ni zločini koji se dešavaju sada u Ukrajini ne mogu biti u potpunosti rasvijetljeni“, kazala je Nožica i podsjetila da su upravo snimci Eda Vulliamyja i Penny Marshall bili od neprocjenjive važnosti i kao povod za osnivanje Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.

Doprinos medija o svijesti građana je od izuzetnog značaja, naglasila je Nožica i u tom kontekstu pomenula značaj agencije SENSE, koja je kako je rekla, imala izvještaje u kojima su bile zastupljene sve strane u određenom postupku.

Miralem Smajlović, projektni menadžer u SENSE centru za tranzicijsku pravdu radi na razvoju i upravljanju multimedijalnim projektima baziranim na arhivskoj građi, te projektima digitalizacije, arhiviranja i omogućavanja pristupa arhivskoj građi. Centar je uradio šest interaktivnih/digitalnih narativa, te projekat Usmene historije MKSJ.

Smajlović je na konferenciji rekao kako je ogromna arhiva dokaznog materijala koju je SENSE bio u mogućnosti da prikupi bila značajna kako bi se realizovao projekat digitalnih narativa i podsjetio kako je ta agencija svakog dana od novembra 1998. godine pratila sva suđenja na Haškom tribunalu. „Imamo oko 15 hiljada izvještaja što je neiscrpan izvor podataka svima onima koji žele da se suoče sa radom Tribunala. SENSE je radio profesionalno i sa Tužilaštvom i sa odbranama i sa Sekretarijatom Tribunala. Bili smo u situaciji da možemo dobiti dokazne materijale i uvrstiti ih u svoje izvještaje. Dakle, mogli smo objektivno približiti sve stavove“, rekao je on.

Pored njih na drugom su panelu o medijima kao dokazu na sudu govorili Rada Pejić-Sremac, Husnija Kamberović i Dragan Golubović.

Na trećem panelu konferencije novinari i novinarke kao svjedoci pred Haškim tribunalom o svojim iskustvima, odluci da svjedoče, pripremama za svjedočenje, reakcijama profesionalne zajednice, te dilemama koje su imali govorili su Anthony Birtley, Alija Lizde, Florence Hartmann, Jacky Rowland, Sead Omeragić i Zlatko Dizdarević.

Novinski izvještaji domaćih i stranih dopisnika koji su izvještavali sa svih strana obuhvaćenih u sukobima na području bivše Jugoslavije predstavljaju značajan dokazni materijal u procesima pred MKSJ. Istraživanje Mediacentra Sarajevo provedeno u sklopu projekta „Novinarstvo kao prvi nacrt historije“ prikupilo je više od 2.500 medijskih dokaza iz arhive sudskih spisa MKSJ-a, što je u prosjeku oko pet posto medijskih dokaza po istraženom sudskom predmetu, a najmanje 31 iskaz stranih i domaćih novinara i novinarki koji su svjedočili na poziv tužilaštva i odbrane, prikupljen je tokom istraživačkog procesa. Mediacentar Sarajevo je pretražio i više od 100.000 dokaznih materijala iz baze sudskih spisa MKSJ u potrazi za medijskim sadržajem korištenim kao dokaz u argumentaciji tužilaštva, odbrane i sudskog vijeća.