Hedl: Prije su nas tukli i prijetili nam, a sada nam nude novac

Mediji su do sada dobro pratili krizu, mada su u početku pandemije bili optuživani kako šire paniku, kaže u intervjuu za Al Jazeeru Drago Hedl, jedan od najpoznatijih istraživačkih novinara iz Hrvatske, dobitnik brojnih domaćih i međunarodnih nagrada.

Premda mnoge svjetske organizacije upozoravaju da bi bez nezavisnih novinara i medija borba protiv pandemije korona virusa bila neuporedivo teža, a demokratija u svijetu bila značajno ugroženija, ovaj 3. maja – Svjetski dan slobode medija, mnogi novinari i mediji obilježavaju suočeni sa borbom za goli opstanak upravo zbog posljedica novog korona virusa. Na udaru su naročiti novine i magazini.

Hedl kaže da bi baš bilo zanimljivo vidjeti naklade printanih medija u vrijeme kada su zatvoreni najveći kupci novina i časopisa, a to su bez sumnje kafići, frizerski i kozmetički saloni. Vjeruje da je stanje otužno.

• Prema nedavno objavljenom izvještaju Reportera bez granica, Bosna i Hercegovina i Hrvatska su, sa 58. odnosno 59. pozicijom najbolje rangirane zemlje u regiji na Indeksu slobode medija. Srbija je na 93. mjestu. Je li to objektivno stanje medijskih sloboda u regiji?

– Naši političari vjerojatno će reći kako je to odličan rezultat, eto u prvoj smo trećini 58. i 59. od 180 zemalja, što više, reći će kako je to sjajan rezultat jer smo značajno iznad “zlatne sredine“. To što su nas po medijskim slobodama preskočili Madagaskar, Fidži, Tonga, Gvajana, Senegal, Papua Nova Gvineja, Bocvana, Burkina Faso… nije važno, jer eto, mi smo u prvoj trećini najslobodnijih. Mogao bih naravno, biti ironičan i na vlastitom primjeru reći kako je Hrvatska značajno uznapredovala kad je u pitanju odnos vlasti prema novinarima: prije su nam prijetili, tukli nas, nazivali izdajnicima i stranim plaćenicima, a sada nam nude novac. Eto, meni je jedan zastupnik u Hrvatskom saboru ponudio novac da ne objavim otkrića o poslovanju njegovih tvrtki i lopovluku koji se uz to veže. Nije li to divno? Vidjet ćemo što će reći sud (suđenje za pokušaj podmićivanja prekinuto je zbog pandemije), no on je i dalje u parlamentu, diže ruku kad se glasa o zakonima, a na srcu je drži kad god se svira himna. A kad smo već kod suda, u Hrvatskoj se u ovom trenutku, protiv novinara i nakladnika vodi oko tisuću sudskih postupaka.

• Ovogodišnji Svjetski dan slobode medija, 3. maj, novinari dočekuju vjerovatno u najvećoj krizi nakon Drugog svjetskog rata? Jesu li mediji u Hrvatskoj odgovorili zadatku u doba korona krize? 

– Mediji su do sada dobro pratili krizu, mada su u početku pandemije bili optuživani kako šire paniku, pretjeruju i preuveličavaju opasnost, a samo da bi zaradili što više klikova, bili gledaniji ili čitaniji. No, problem je što je korona odvukla pozornost s drugih stvari, što tjednima niste mogli pročitati ništa drugog osim onoga što je vezano uz pandemija. Pa se činilo da su s koronom stali kriminal, korupcija, lopovluk, pa i vječne, nekima toliko omiljene teme, rasprave o ustašama i partizanima. Ali, eto, na sreću bar su nam se vratila ta omiljena tema: predsjednik Milanović napustio je komemoraciju u Okučanima zbog tipova čiji je uobičajeni dress code moda kakva se nosila u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Tako da se polako vraćamo u normalu.

• U ranijim intervjuima niste bili optimistični kada ste govorili o budućnosti novinarstva. Očekujete li da bi Covid-19 mogao dodatno ugroziti nezavisne medije?

– Ne znam hoće li biti objavljene naklade tiskanih izdanja novina u vrijeme korone, ali budu li vidjet će se stvarno, otužno stanje. Nije tajna da su upravo kafići, frizeraji, kozmetički saloni… najveći kupci novina i časopisa. Sada kad su zatvoreni, može se vidjeti pravo stanje koliko ljudi zapravo kupuje novine. Te su brojke poražavajuće. Novine su na putu izumiranja, a čini mi se, Covid-19 pogodio ih je možda i više nego ljude. Tehnologija, digitalizacija, nove platforme novine su potpuno shrvale, bacile na koljena. Izgubile su bitku. To je kao da na dva paralelna željeznička kolosijeka stavite parnjaču i super brzi vlak kakav juri japanskim ili kineskim prugama.

• Vi ste i u doba pandemije ostali dosljedni istraživačkom novinarstvu. Samo jedan primjer – upozorili ste na povećanje plaće ravnatelju Hrvatske agencija za poljoprivredu i hranu, i njegovoj pomoćnici, u vrijeme kada hiljade radnika ostaju bez posla. Je li bilo za očekivati da će vlade zloupotrebljavati trenutnu krizu?

– Svaka vlast, pa tako i hrvatska, pronalazi najbolji trenutak da bi pogurala ono od čega zazire u normalnim uvjetima, a pandemija, kakva elementarna nepogoda ili čak svjetsko nogometno prvenstvo, kada su oči javnosti uprte na drugi stranu, idealne su prilike. Tako je i Plenkovićeva Vlada, usred pandemije i najave rezanja plaća u javnom i državnom sektoru učinila upravo obrnuto: povećala je koeficijente, dakle, plaće, šefovima Hrvatske agencija za poljoprivredu i hranu. Ili: Vlada se hvali kako je pomogla tvrtkama tako što je onima koji su odlučili zadržati zaposlene isplatila minimalac za svakog radnika. To je OK, ali valjalo je to učiniti selektivno. Kad je objavljeno tko je sve od države dobio novac, na popisu se našla i supruga bivšeg predsjedničkog kandidata, Miroslav Škore. Ta gospođa, a znam to jer sam istraživao, prošle je godine na svoje ime kupila nekoliko zemljišta u Zagrebu, vrijednih više od milijun kuna. A sada joj država daje 3.250 kuna [427 eura], da bi si u firmi čija je vlasnica zajedno sa suprugom, mogla isplatiti minimalac!

• ‘Drugi plan’ je otkupio prava za ekranizaciju vaše kriminalističke trilogije u tri sezone po pet epizoda. Je li pandemija poremetila planove?

– Nažalost, pandemija je poremetila planove. Snimanje serije trebalo je početi u Osijeku, 5. svibnja. Producenti su u veljači već bili u Osijeku kako bi dogovorili smještaj za ekipu, imali su i razgovor s gradonačelnikom Osijeka Ivicom Vrkićem oko dozvola za snimanje. Sada je sve to odgođeno. Čuo sam se neki dan s Nebojšom Tarabom, uz Miodraga Silu, suvlasnikom “Drugog plana“ pa se nadamo da bi snimanje moglo početi u jesen. Nadamo se ove godine.

• Ivica Đikić je napravio sjajan posao upravo sa Drugim planom. Njegove ‘Novine’ otkupio je popularni Netflix. Nadate li se da bi vaši junaci, novinar Stribor Kralj i policijski inspektor Vladimir Kovač, koji se bore protiv nepravde, također mogli zaigrati na svjetskoj pozornici?

– Moj kolega i prijatelj, “brat po oružju“ iz vremena Feral Tribunea, Ivica Đikić, napravio je sjajan posao sa serijom “Novine“. Jednako tako i producent “Drugi plan“ koji je visoko podignuo ljestvicu kvalitete domaćih tv-serija. Zato nije ni čudo što je Netflix otkupio tu seriju. Svojom kvalitetom ona se može mjeriti s bilo kojom tv-serijom tog žanra. Meni je osobito drago što će i moja serija, radno nazvana “Slavonska trilogija“ (planiraju se tri sezone po pet jednosatnih epizoda) biti u istoj produkciji, u produkciji “Drugog plana“ i što će je režirati isti redatelje, Dalibor Matanić. Već to je jamstvo kvalitete serije, pa se nadam da bi Netflix i za seriju koja će se snimati po tri moja politička trilera, trilogiji Izborna šutnja, Ispovjedna tajna i Kijevska piletina, mogao pokazati zanimanje. Ali, hajde prvo da je snimimo.