Kako se izmjene Krivičnog zakona o zabrani poricanja genocida primjenjuju na medije?

Komšić je tokom intervjua pitao novinara Tanjuga Marka Ivasa da li je saglasan sa presudom međunarodnog suda o genocidu u Srebrenici, na što je novinar rekao da nije već da smatra da je riječ o strašnom zločinu ali da njegov stav nije bitan. Član Predsjedništva BiH je rekao da je jako bitno zbog čega se novinar ne slaže sa presudom, a nakon što je Ivas opet rekao da sa presudom nije saglasan, Komšić je prekinuo intervju. Dan kasnije Institut za istraživanje genocida Kanada (IGK) je zbog negiranja genocida u Srebrenici protiv novinara Tanjuga podnio krivičnu prijavu.

Vijesti o prekidanju intervjua i podnošenju krivične prijave protiv novinara Tanjuga prenijeli su domaći i mediji iz regije, a brojne reakcije uslijedile su i na društvenim mrežama.

Projekt koordinatorica Mreže za izgradnju mira Maida Zagorac za Media.ba kaže da je negiranje genocida u Srebrenici neprihvatljivo, kao i da je potez novinara Tanjuga “iznimno neprofesionalan”.

“U bilo kojim okolnostima, a pogotovo u javnom diskursu ne bi se smjela negirati činjenica da je počinjen genocid u Srebrenici kao ni drugi ratni zločini, koji su presuđeni kao takvi pred nadležnim sudovima. Ovakvo djelovanje dodatno usporava proces suočavanja sa prošlošću, izgradnju povjerenja i dugoročnog mira između građana i građanki BiH, u ovom slučaju, govorimo i o izgradnji povjerenja između dvije susjedne države, ovakvo djelovanje usporava proces dostizanja tranzicijske pravde i vrijeđa porodice žrtava genocida u Srebrenici”, kaže Zagorac.

Krivična prijava je podnesena na osnovu izmjena Krivičnog zakona BiH koje je krajem jula donio bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko. Prema tim izmjenama zabranjeno je javno poricanje i grubo umanjivanje zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina usmjereno protiv skupine osoba ili člana određene skupine s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve skupine osoba ili člana takve skupine. Ipak, nedostaje informacija o tome koliko su navedene izmjene primjenjive kada je riječ o osobama, predstavnicima medija iz drugih zemalja, ali i to na koji način bi se u eventualno pokrenutnom predmetu definisali elementi podsticanja na mržnju.

“Sam Krivični zakon BiH određuje na koga se odnosi primjena ovog zakona, te u Članu 8. stav (1) određuje ‘Krivično zakonodavstvo BiH primjenjuje se prema svakom ko počini krivično djelo na teritoriji BiH’ ”, objašnjava Zagorac i dodaje da je krivično djelo počinjeno na teritoriji BiH krivično djelo “bez obzira da li ga počini državljanin/ka BiH ili državljanin/ka neke druge države koji/a boravi u BiH”.

“Vjerujem da niko ne očekuje da može otići u stranu državu, počiniti krivično djelo prepoznato krivičnim zakonom te države i proći nekažnjeno, zašto bi onda bila upitna primjena odredbi Krivičnog zakona BiH za krivično djela kojim se negira počinjeni genocid u Srebrenici, a koje na teritoriji BiH počine osobe koje nisu državljani/ke BiH”, ističe Zagorac.

Kako je cijeli slučaj ispraćen u medijima iz BiH i Srbije

O samom prekidu intervjua, većina medija je “prepričala” konverzaciju koja se tokom intervjua odvijala između Komšića i novinara Tanjuga. U vijestima bh. portala smo, uglavnom, mogli vidjeti naslove da je Komšić prekinuo intervju zbog toga što je novinar Tanjuga negirao genocid u Srebrenici (RSE, N1 Sarajevo, Radio Sarajevo, Federalna.ba, BUKA, Nezavisne novine, Bljesak i drugi). U ovim tekstovima portali su navodili transkripte popraćene video snimkom intervjua, a na sličan način se izvještavalo i o podnošenju krivične prijave protiv novinara Tanjuga.

Više reakcija zabilježeno je na društvenim mrežama gdje je Komšić zbog svog poteza, između ostalog, okarakterisan kao gospodin i legenda, a o reakcijama na drušvenim mrežama je pisala i Slobodna Bosna. S druge strane, za pojedine medije iz Srbije, ovaj događaj je predstavljen kao incident i skandal u kojem je Komšić “tjerao” novinara Tanjuga da prizna genocid u Srebrenici.

Tako smo u Tanjugu mogli vidjeti naslov: “Željko Komšić novinaru Tanjuga: ‘Priznaj da je u Srebrenici bio genocid’ “, a senzacionalizam ni u ovom slučaju nije izostao u srbijanskim tabloidima Alo.rs, Informer, Blic.rs sa naslovima poput “Komšić napao srpskog novinara: ‘Priznaj, priznaj da je bio genocid u Srebrenici!’, a onda vidno uzrujan prekinuo intervju i nastavio da histeriše!” ili “SKANDAL! Komšić terao srpskog novinara da prizna ‘genocid’ u Srebrenici – KAD GA JE ODBIO, BAHATI POLITIČAR PREKINUO INTERVJU!”, “KOMŠIĆ NAPRAVIO INCIDENT Pobesnio i napustio intervju zbog Srebrenice” i slično.

Među srbijanskim medijima koji su neutralno prenosili vijesti sa bh. portala su Cenzolovka, Danas.rs, Nova.rs i drugi.

Kada je riječ o reakcijama, nije izostala reakcija predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji je dao podršku novinaru Tanjuga i koji je, kako je izvijestio tabloid Blic.rs, za “ono što se desilo” novinaru Tanjuga, rekao da je užas kao i da je novinar Tanjuga u Srbiji slobodan i da će “Srbija njegovu profesiju i pravo na stav uvek poštovati”.

Zabrinutost zbog podnošenja krivične prijave zbog negiranja genocida u Srebrenici protiv novinara Tanjuga je u svom saopštenju izrazilo Udruženje novinara Srbije (UNS).

“UNS smatra da i sagovornik novinara ima pravo da postavi pitanje novinaru, koji može da odgovori ili ne, ali zakon mora da štiti pravo i slobodu novinara kao i ostalih građana na iznošenje mišljenja, pa i preispitivanje odluka bile one i sudske”, piše u saopštenju UNS-a.

Iz UNS-a su najavili da će tražiti uvid u navedenu krivičnu prijavu navodeći da, prema saznanjima tog udruženja, ovo nije prvi slučaj pozivanja na izmijenjeni Krivični zakon BiH u kojoj je prijavljen novinar.

Predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) Željko Bodrožić je, kako piše N1, rekao kako ne vjeruje da će krivična prijava protiv novinara Tanjuga Marka Ivasa zbog negiranja genocida u Srebrenici imati pravno dejstvo ako je on državljanin Srbije.

Osim toga, Bodrožović je, kako se navodi, ocijenio i da je stav novinara Ivasa pogrešan i da on nije trebalo da ide da intervjuiše nekoga ko je preživio rat i zna šta se dešavalo na tom području. Bodrožović je, kako piše N1, rekao i da je novinar Ivas sebi “napravio sramotu”.

Uloga medija u procesu pomirenja

Mediji imaju veliku ulogu, ali i odgovornost kada su u pitanju teme koje se tiču ratnih zločina, suđenja, suočavanja s prošlošću, ali i sa procesom pomirenja zbog toga što predstavljaju, ili bi istinitim i činjeničnim izvještavanjem trebali predstavljati, izvor informacija kojima se vjeruje.

Uzimajući u obzir i činjenicu da neki novinari svoj posao obavljaju po modelu uredničke politike medija za koji rade i nisu u prilici da objektivno izvještavaju, Zagorac smatra da mediji ipak “nikada ne smiju postati alat za zadovoljenje i zastupanje nečijih političkih interesa, širenje etnonacionalne politike i širenje neistina”.

Zagorac dodaje i da se “određeni mediji, novinari i novinarke, suočavaju sa značajnim problemima i prijetnjama u svojim lokalnim zajednicama, ali i šire, ukoliko njihovo medijsko izvještavanje nije u skladu sa vladajućom politikom”, iako u novinarstvu postoje etički standardi koji nalažu “objektivno i istinito medijsko izvještavanje, podsjećaju na odgovornost urednika/ca medija, kao i novinara/ki prema novinarskom zadatku, te podsjećaju i na odgovornost koji mediji imaju prema široj javnosti”.

Prema njenom mišljenju, mediji imaju značajnu ulogu u procesu pomirenja, a informacije koje plasiraju, često mogu biti pokretač niza različitih događaja koji širu javnost, između ostalog, mogu uključiti, i u proces izgradnje mira i borbe protiv negativnih narativa kojima smo svakodnevno izloženi.

“Mediji iz BiH i mediji iz Srbije, ali i iz cijele regije mogu svojim izvještavanjem pokazati da možemo graditi odnose prijateljstva i zajedničkog života, da se trebamo usprotiviti negativnim pojavama u našem društvu, mogu nas potaći da podržimo sve one koji/e se širom regije bore za ljudska prava, rade na suočavanju sa prošlošću, koji/e se bore protiv negiranja ratnih zločina i svih oblika fašizma u našim društvima”.

Zagorac smatra i da bi ovaj slučaj trebao podsjetiti sve medije na obaveze i odgovornosti “koje proizlaze iz novinarskog poziva i profesije, na obavezu odgovornog i istinitog medijskog izvještavanja, tačnog predočavanja činjenica javnosti, pogotovo onih koje su potvrđene i javno dostupne u presudama domaćih i međunarodnih sudova”, kao i da “svojim medijskim izvještavanjem ne smiju kršiti, ne samo etičke standarde svoje struke, nego i pravne propise koji su na snazi u jednoj državi”.

Iz Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari je krajem septembra ove godine saopšteno da je od stupanja na snagu izmjena člana 145a Krivičnog zakona BiH smanjen broj slučajeva negiranja genocida, ali da je nastavljena praksa omalovažavanja dostojanstva žrtava i relativiziranja.

Prema pisanju bh. medija, do početka avgusta 2021., Tužilaštvo BiH je od stupanja na snagu izmjena Krivičnog zakona BiH kojim se zabranjuje negiranje genocida i drugih ratnih zločina, formiralo 22 predmeta po prijavama za ova krivična djela a, do sada, niko nije procesuiran.