Mediji mijenjaju žene za klikove

„Mediji mijenjaju žene za klikove“, kaže Nataša Vajagić iz Centra za građanske inicijative Poreč komentirajući seksizam u medijima. Ta udruga vodi stranicu na društvenim mrežama Facebook i Instagram „Seksizam naš svagdašnji“ gdje se gotovo svakodnevno objavljuju primjeri seksizma, ali i homofobije i transfobije iz medijskih članaka, oglašivačkih kampanja i izjava osoba na pozicijama moći. Od 2017. objavili su više od 1000 primjera, a 55 najgorih prijavili su i nadležnim institucijama.

„Stanje je loše. Umjesto da budu kreatori ravnopravnijeg društva, mediji sudjeluju u očuvanju patrijarhalnih uloga i učvršćivanju stereotipnih rodnih podjela, usput zarađujući, stvarajući profit na ženskim životima“, kaže Vajagić.

Iz mnoštva primjera koje su prikupili uočili su da je najčešća pojava seksualna objektivizacija žena. Dijelovi tijela se stavljaju u prvi plan i seciraju, o ženama se izvještava degradirajuće te se često iščitava mizoginija i stav da su žene u službi muških pogleda.

„Dok god seksizam stvara profit, mediji će ga producirati. Kad kao društvo osudimo takve članke i bojkotiramo takve medije, odnosno kad i sami budemo dovoljno educirani i svjesni koliko je seksizam štetan, stanje će se promijeniti”

„Objektiviziraju se sve žene, neovisno o poslu kojim se bave, interesima, dobi, itd., ali posebno mogu izdvojiti izvještavanje o sportašicama, gdje je uvijek u prvom planu njihov izgled, pa eventualno odnos s partnerom ili mužem, gdje se o sportašici izvještava isključivo kao o nečijoj partnerici ili supruzi, a sportski rezultati dolaze eventualno na kraju“, navodi Vajagić.

Slično kao i sa sportašicama, o političarkama se izvještava tako da su u prvom planu redovito njihove odjevne kombinacije i fizički izgled, pa se tako piše čak i o izmišljenom nadmetanju saborskih zastupnica u “saborskoj modi”.

„Ukoliko se i piše o tome što su radile, fizički izgled je uvijek na prvom mjestu, uz obavezan nadnaslov ‘fotogalerija’ i ‘pogledajte’, jer žene se gledaju, a ne čitaju“, naglašava Vajagić.

Kao trend u medijima su uočili još i korištenje ženskog tijela prilikom izvještavanja o vremenskoj prognozi. Fotografiraju se žene na plažama, fokusira se na grudi i stražnjice i oprema članke njihovim dijelovima tijela. Vrlo je česta i seksualna objektivizacija žena na radnim mjestima, posebice policajki.

„Skinula se i pokazala golo tijelo, neugodna poza otkrila joj međunožje“, „Izbacila grudi u nikad užoj haljini, vjetar je uzbudio njezine bradavice“, „Doživjela moždani udar, a sad uživa na ljetovanju – pokazala je i dekolte“, „Procurile im bradavice u uskom dresovima“, „Grudi joj bježale posvuda“, „Supruga mu se skinula na plaži; Provocira u jednodijelnom kostimu“, „Mameće sise mlade glumice“, samo su neki od medijskih naslova koji su našli svoje mjesto na stranici „Seksizam naš svagdašnji“, a iz kojih je lako iščitati seksizam i ponižavanje žena.

Teže je pak iščitati prikriveni seksizam, koji se provodi kroz reprodukciju stereotipnih rodnih ulog. To se često događa kad se izvještava o majkama i njihovim društveno uvjetovanim ulogama ili pak nasilju protiv žena.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i Vijeće časti HND-a reagiraju izricanjem upozorenja i preporuka, no velik broj medija to ignorira, jer sankcije ne postoje. Neke slučajeve su prijavljivali i Agenciji za elektroničke medije koja može izricati novčane kazne i oduzimati koncesije no od njih još čekaju povratne informacije

„Još uvijek su nam servirani članci u kojima se propituje krivnja žrtve, izvještava se o tome što je imala odjeveno ili je li bila pod utjecajem alkohola, ispituje se susjede koji su redovito ‘u čudu i nikad ne bi rekli, muškarac ih uvijek lijepo pozdravi na ulici’, romantizira se nasilje, koristi se jezik koji bi umanjio zločin pa se umjesto silovanje napiše obljub te se ljubomora ističe kao razlog za npr. ubojstvo supruge“, kaže Vajagić.

55 najproblematičnijih slučajeva iz Centra su prijavile nadležnima, Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova i Vijeću časti Hrvatskog novinarskog društva. Našlo se tu svega, od sprdanja s nacionalnim manjinama preko seksualizacije maloljetnica do prikazivanja žena na izrazito ponižavajući način. Teško je vjerovati da je netko stvarno objavio naslove kao što su “Htio se posladiti mladom podravskom Romkinjom” ili “Pa što si onda glupačo ostala s njim”. Među prijavljenima su se našle i seksističke nacionalne reklamne kampanje i proizvodi te izjave osoba na poziciji moći, većinom muškaraca.

I Pravobraniteljica i Vijeće časti reagiraju redovno izricanjem upozorenja i preporuka, no velik broj medija to ignorira, jer sankcije ne postoje. Neke slučajeve su prijavljivali i Agenciji za elektroničke medije koja može izricati novčane kazne i oduzimati koncesije no od njih još čekaju povratne informacije.

„Kazne bi trebale bi veće i puno strože. Kada bi se seksizam i mizoginija kažnjavale ukidanjem koncesija i velikim novčanim kaznama, vjerujem da bi moralo doći do promjena u medijskom izvještavanju. Blage kazne, nažalost, ne znače ništa“, ističe Vajagić.

Dok su stranicu do sada vodile volonterski, iz porečkog Centra za građanske inicijative planiraju intenzivirati aktivnosti u borbi protiv medijskog seksizma zahvaljujući podršci Islanda, Lihtenštajna i Norveške kroz Fond za aktivno građanstvo. U partnerstvu s Hrvatskim novinarskim društvom i organizacijom Kvenréttindafélag Íslands omogućit će dodatnu edukaciju organizacija civilnog društva koje će aktivno pratiti i prijavljivati medijske objave nadležnima, kreirati priručnik i policy preporuka za suzbijanje seksizma te provesti medijsku kampanje za osvještavanje problema i utjecaja seksizma na društvo.

Rezultat kampanje trebalo bi biti povećanje broja prijava seksističkog sadržaja u medijima i oglašivačkim kampanjama, educiranje javnosti o štetnom utjecaju seksizma te zagovaranje strože kazne za medije i oglašivače koji opetovano krše zakone i produciraju seksistički sadržaj.

„Dok god seksizam stvara profit, mediji će ga producirati. Kad kao društvo osudimo takve članke i bojkotiramo takve medije, odnosno kad i sami budemo dovoljno educirani i svjesni koliko je seksizam štetan, stanje će se promijeniti. Podizanje svijesti definitivno je početak kraja seksizma u medijima, a reakcija na seksizam promjena je koju možemo napraviti svi mi“, zaključuje Vajagić.