Medijska i informacijska pismenosti u BiH: Aktuelni problemi i preporuke

Uprskog značaju medijske i informacijske pismenosti za 21. vijek, u Bosni i Hercegovini još uvijek ne postoji jasna strategija razvoja medijske i informacijske pismenosti i jasno prepoznate institucije koje bi bile koordinatori svih važnih strateških aktivnosti. Teme koje se tiču medijske kulture u postojećim programima u osnovnim školama u BiH postoje “u tragovima” u okviru predmeta maternjeg jezika i Demokratije i ljudskih prava. Problem je što su ove teme zastarjele i ne prate savremene trendove u oblasti medija i medijskih tehnologija.

Sva aktivnost u promociji medijske i informacijske pismenosti u osnovnim školama zasniva se na ličnom entuzijazmu pojedinaca koji uviđaju značaj medijske i informacijske pismenosti i koriste prostor da se dodatno edukuju ili da na pravi način približe temu učenicima. Ovo još uvijek predstavlja izuzetak, a ne pravilo, što značajno usporava razvoj medijske i informacijske pismenosti u školama

Izvještaj Edukacija u oblasti medijske i informacijske pismenosti u Bosni i Hercegovini – Aktuelni problem i preporuke autora Vuka Vučetića ukazuje na ulogu i značaj medijskog opismenjavanja u 21. vijeku i na važnost da medijska i informacijska pismenost nađe značajnije mjesto u formalnom sistemu obrazovanja, pogotovo u osnovnim školama. Izvještaj može biti u funkciji lakšeg razumijevanja samog koncepta medijske i informacijske pismenosti, ali također nudi smjernice za daljnji angažman svih zainteresovanih aktera u cilju promocije medijske i informacijske pismenosti i zalaganja da medijsko obrazovanje bude u većoj mjeri zastupljeno u formalnom sistemu obrazovanja u BiH.

Strukturisan je tako da u prvom dijelu nudi osnovna pojašnjenja toga šta se podrazumijeva pod konceptom medijska i informacijska pismenost, kao i zbog čega je medijska i informacijska pismenost jedna od najvažnijih kompetencija 21.vijeka. Posebna pažnja je posvećena načinu na koji je medijsko obrazovanje prisutno u osnovnim i srednjim školama i fakultetima.

S obzirom na postojeću situaciju, u dokumentu su prepoznati osnovni problem:

• nedostatak sistemskih i strateških dokumenata koji se tiču medijske i informacijske pismenosti na državnom nivom;
• nedostatak obuka za stručni nastavni kadar, koji bi, s novim i unaprijeđenim postojećim znanjem, izvodio nastavu iz medijske i informacijske pismenosti;
• nedostatak literature i didaktičkih materijala prilagođenih potrebama učenika i nastavnika.

U izvještaju se nudi i pregled pozitivnih iskustava zemalja iz regije kada je u pitanju uvođenje predmeta Medijska pismenost u formalno obrazovanje. Postojeća iskustva bi se, uz prilagođavanje lokalnom kontekstu, mogla iskoristiti u cilju prepoznavanja izazova i potencijalnih rješenja za kvalitetniju zastupljenost medijskog obrazovanja, odnosno medijske i informacijske pismenosti u formalnom obrazovanju.

Konačno, izvještaj nudi i pregled didaktičkih materijala koji potencijalno mogu biti korisni u procesu edukacije samih nastavnika, ali i učenika. Preporučeni didaktički materijali uglavnom su na engleskom jeziku. Prema tome, neophodna je značajnija pomoć kantonalnih ministarstava obrazovanja u smislu osiguranja sredstava za prijevod kvalitetne i dostupne literature, kao i investiranje u otkup autorskih prava za udžbenike i druge korisne didaktičke materijale.

Izvještaj je namijenjen ne samo resornim ministarstvima, kako bi se bolje upoznali sa značajem i ulogom medijske pismenosti i eventualnim načinima kvalitetnijeg uvođenja medijskog obrazovanja u osnovne škole, već isto tako može poslužiti i nastavnicima da unaprijede svoja postojeća znanja, ali i da eventualno iskoriste neke od didaktičkih materijala koji su predloženi u dokumentu. Konačno, roditelji su još jedna od ciljnih grupa koje je potrebno zainteresovati i ukazati im na izazove novih medija i medijskih tehnologija, koje se još uvijek uglavnom doživljavaju kao “igračke za djecu”.

Cijeli izvještaj pročitajte ovdje.