Nedostatak praktične edukacije o novinarskoj etici na Zapadnom Balkanu

Učenje o etici kroz studije slučaja rijetko je na fakultetima. Temi se pristupa iz teorijskog ugla pa mladi novinari često studij završavaju nepripremljeni da ispravno prosuđuju o etičkim dilemama. Ovo nam potvrđuju studenti novinarstva iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore koji kažu da im je tokom studija najviše nedostajala praktična nastava.

Tokom prethodna dva ciklusa studija, Aleksandar Đokić, student doktorskih studija komunikologije u Nišu, nije imao dovoljno praktične nastave koja bi ga pripremila za ono što novinarski posao nosi. O novinarskoj etici je, kako kaže, učio iz zastarjelih knjiga, a od praktičnih vježbi sjeća se analize pojedinih novinarskih tekstova.

“Nažalost, to je i dalje jedan teorijski predmet, pun nekih suvoparnih i suštinski nedovoljno bitnih informacija. Program je potrebno prilagoditi današnjem vremenu tako da imamo nova izdanja knjiga, a ako već nema knjiga, sigurno postoje naučni radovi iz kojih mogu da se izvuku analize studija slučaja”, kaže Đokić koji je master studij završio kao najbolji student odsjeka, a danas radi kao novinar portala Fake News Tragač i projektni asistent u Institutu za medije i različitost.

Kao pozitivno iskustvo sa svog fakulteta, izdvaja Studentski Dnevni list čiji je bio urednik, kao i praksu koju je obavljao u jednom online mediju. Objašnjava da je riječ o obaveznoj praksi tokom koje studenti uglavnom samostalno pronađu medij u kojem su dužni provesti oko dvije sedmice. Iako je on zadovoljan svojim iskustvom, vjeruje da je taj period kratak za ozbiljnije upoznavanje sa poslom, i da bi bilo dobro da praktična nastava postoji i na samom fakultetu, kroz pojedine predmete. Smatra da je dobar korak u ostvarivanju tog cilja i TV studio koji je nedavno osposobljen na njegovom fakultetu.

“Srednjoškolizacija” visokog obrazovanja

Ni studij komunikologije u Sarajevu ne pruža dovoljno prakse budućim novinarima i novinarkama, smatra Delina Voloder, novinarka i studentica master studija komunikologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

“Kroz moje studiranje, od početka, ono što mi je nedostajalo jeste upravo praktični rad. Kroz studiranje, smatrala sam da mi je potrebno da sa strane stičem iskustvo”, kaže.

Put do zaposlenja, Delina je, kao i mnogi studenti iz njene generacije, ostvarila preko obavezne studentske prakse u jednom sarajevskom mediju. Iako je slušala predmete o različitim novinarskim formama, između ostalog i o TV novinarstvu, na praksi se, kao studentica treće godine, prvi put susrela sa nekim zadacima.

“Znala sam iz predmeta šta je prilog, ali nisam znala na napišem vijest, nisam znala šta je IT ton, neke osnovne stvari”, govori i dodaje da smatra da je praktičnu nastavu potrebno uvesti već na početku studija i u sklopu fakulteta. Kao pozitivan primjer izdvaja predmet Online novinarstvo u sklopu kojeg studenti pišu za blog “Studenti o mladima”.

O novinarskoj etici je na fakultetu učila samo iz teorijskog ugla, kaže ova studentica. “Važno je da poštujemo etiku, ali šta je ta etika u praksi, kako to izgleda, kako se primjenjuje sve to što treba da znamo?”, navodi.

Dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Sead Turčalo svjestan je nedostatka praktičnog izučavanja novinarske etike na ovom fakultetu. Smatra da se visoko obrazovanje “srednjoškolizuje” jer se svodi na teoriju i ponavljanje.

“Ne postoji dovoljno izučavanja studija slučaja u kojima bi studentima bile predstavljene neke vrste etičkih dilema da bi oni mogli to prodiskutirati i vidjeti kako se te etičke dileme rješavaju”, ističe Turčalo.

Prema obrascu iz ranijeg perioda, studij novinarstva se u velikoj mjeri bazira na teoriji, objašnjava Turčalo, ali ovo bi se uskoro moglo promijeniti.

“Mislim da je pred nama sljedeće godine jedna nešto ozbiljnija reforma nastavnog plana i programa gdje bi zaista trebali nekako i unutar predmeta dati naglasak na barem praktičnim diskusijama i primjerima i učenju, koje će tu teoriju koju studenti dobijaju, povezati sa nekim praktičnim izazovima”, dodaje.

Dekan fakulteta kaže da trenutno nemaju televizijski i radijski studio, ali da većina opreme za multimedijalnu salu već postoji, te u narednom periodu planiraju pokrenuti podcast. FPN ima potpisan sporazum s oko 35 medija i PR agencija u kojima studenti obavljaju obaveznu praksu.

U sklopu studija novinarstva, studenti u Podgorici obavljaju praksu u različitim vrstama medija – štampanim, online i elektronskim, objašnjava student master studija Petar Klakor. Ovo je pozitivna praksa, ali postoji mnogo mjesta za napredak, smatra on koji radi i kao novinar za omladinski portal Makanje.

“Nekako na fakultetu dobijemo i opremimo se sa dosta znanja, ali kad izlazimo na tržište rada shvatimo tek onda kako stvari funckionišu, kakva je ustvari naša profesija. Tokom fakulteta ne uspijemo da dobijemo neku potpunu sliku koja će nas pripremiti za tržište rada”, dodaje Klakor.

Novinarskoj etici je posvećen poseban predmet iz kojeg je moguće mnogo naučiti, ali, kada se počne sa radom pojave se različite etičke dileme, kaže on. Na njegovom fakultetu studenti, ipak, o etici jednim dijelom razgovaraju i iz praktičnog ugla.

“Najviše je izučavanja kodeksa i teorije, ali kroz vježbe s asistenima imamo priliku da se stavimo u neku potencijalnu situaciju gdje treba da odlučimo šta bismo napravili, šta bi bilo etično. Koristili smo i neke poznate primjere, pogotovo fotografije”, navodi.

Nevladin sektor – raznovrsna ponuda edukativnih programa ali nedovoljno fokusa na etici

Nevladine organizacije posvećene medijskoj zajednici na Zapadnom Balkanu igraju jednu od ključnih uloga u borbi za kvalitetnije medijsko okruženje. Njihovo djelovanje u zemljama koje su uglavnom loše rangirane kada je riječ o medijskim slobodama i pluralizmu, podrazumijeva i kontinuiranu edukaciju studenata, novinara i urednika. Jedna od organizacija koja se od 1996. godine bavi neformalnom edukacijom je i sarajevska Fondacija Mediacentar iz Bosne i Hercegovine. Svake godine, najmanje 50 novinara i novinarki prođe kroz njihove programe.

Neformalna edukacija novinara je važna jer je riječ o dinamičnoj oblasti gdje se način rada i tehnološka dostignuća brzo mijenjaju, kaže Maida Muminović, izvršna direktorica Fondacije Mediacentar.

“Drugi razlog zašto je to bitno jeste zato što su programi te vrste posebno namijenjeni mladim novinarima ili studentima završnih godina novinartsva za njih vrlo korisni jer premošćuju jaz sa nedostatkom praktičnog rada na fakultetima novinarstva”, govori Muminović.

Posljednje dvije godine dominantne teme edukativnih programa Fondacije Mediacentar su solutions journalism (novinarstvo zasnovano na rješenjima), fact-checking i debunking (provjera informacija). Iako se o novinarskoj etici usputno razgovara na gotovo svim njihovim treninzima i okupljanjima medijskih profesionalaca, Muminović smatra da ova tema zaslužuje više pažnje.

“Mislim da smo možda prenaglo došli do zaključka kako smo temu etike kolokvirali u nekom trenutku, da smo to prevazišli, i da o tome sve znamo. O tome sigurno ne znamo dovoljno, pogotovo ne mlađe generacije. To je tema koja iznova treba da se aktuelizira i da se o njoj razgovora”, naglasila je Muminović.

Posljednji treninzi koje je organizovala Novosadska novinarska škola (NNŠ) iz Srbije bili su posvećeni fact-checkingu i medijskom izvještavanju o rodno odgovornom budžetiranju. Edukacija fokusirana na provjeru informacija ne svodi se, ipak, samo na savladavanje digitalnih alata i naprednu verifikaciju sadržaja, već unapređuje znanje i vještine novinara neophodne za poštivanje etičkog principa istinitosti, smatraju stručnjaci iz NNŠ-a.

“Ako ovaj tip edukacija i dominira, onda je to razumljivo imajući u vidu da u poslednjih nekoliko godina raste broj dezinformacija koje se plasiraju putem medija i njihov uticaj na donošenje odluka građana. Koliko uticajne dezinformacije mogu da budu, svedočili smo, na primer, u jeku pandemije COVID-19”, govore iz NNŠ-a.

Edukativni programi nevladinih organizacija mnogo su im pomogli u savladavanju različitih vještina struke, slažu se studenti s kojima smo razgovarali. Aleksandar Đokić kaže da je dosad pohađao oko 30 različitih radionica i zahvalan je na toj prilici. I on smatra da je fokus neformalne edukacije posljednjih godina usmjeren ka provjeri informacija i medijskoj i digitalnoj pismenosti.

“Ali mislim da je to donekle stav i donatora. Ne znam koji bi donatori bili zainteresovani za novinarsku etiku. Ali ono što sam dosad mogao da vidim, civilno društvo u Srbiji zaista radi svoj posao u tom domenu i više nego dobro”, smatra on.

Novosadska novinarska škola i Fondacija Mediacentar članice su Mreže za profesionalizaciju medija Jugoistočne Evrope (SEENPM) koja je početkom ove godine u Podgorici održala regionalni trening posvećen osnovnim novinarskim postulatima i vještinama. Direktor SEENPM-a Tihomir Loza objašnjava da su to učinili jer su uvidjeli nedostatak ovakvih edukativnih programa.

“Posljednjih godina vidjeli smo zaista malo treninga fokusiranih na novinarsku etiku. U isto vrijeme, imamo brojna kršenja etičkih normi, od manjih do onih koji mogu imati pravne posljedice”, naglasio je Loza.

Nevladine organizacije fokusirale su se na treninge kojima pomažu novinarima da razumiju i kvalitetno izvještavaju o specifičnim oblastima javnog života kao što su životna sredina, zaštita intelektualnog vlasništva, klimatske promjene, pravosuđe, dezinformacije ili govor mržnje. Tu su i treninzi fokusirani na vještine kao što su vizualizacija podataka ili korištenje otvorenih podataka u istraživačkom novinarstvu. Sve ove oblasti su izuzetno važne i korisne za novinare, ali podučavanje o njima mora biti prožeto i etikom i osnovnim vještinama struke da bi imale smisla, smatra Loza.

“Nema svrhe znati kako atraktivno vizualizirati podatke ako ne umijete postaviti pravo pitanje u vezi sa tim podacima, ili ako vi ili vaš urednik ne umijete donijeti ispravnu etičku odluku o tome kako, i da li uopće objaviti neki osjetljivi dio tih podataka”, zaključuje Loza.

Engleska verzija teksta objavljena je na Transitions Online.