Online napadi na novinarke u BiH: Psovke, uvrede i prijetnje smrću

(foto: media.ba)

Pored fizičkih napada, online nasilje nad novinarima i novinarkama je sve veća prijetnja medijskim slobodama. Istraživanje Reportera bez granica je dokazalo veliku količinu online zlostavljanja nad medijskim radnicima u 32 zemlje, a sve sa istim ciljem – da se ušutkaju oni čije izvještavanje smeta. Pri tome, novinarke su naročito izložene online nasilju, koje često dolazi u obliku seksističkih uvreda i seksualnog uznemiravanja, omalovažavanja i direktnih prijetnji. Podaci iz 2015. godine govore da na Twitteru novinarke dobiju čak tri puta više uvredljivih komentara nego muškarci, a prema prijavljenim slučajevima Udruženju BH novinari vidljivo je da su i u BiH prijetnje na društvenim mrežama češće usmjerene protiv novinarki nego novinara.

Govor mržnje i prijetnje upućene novinarki portala Dnevnik.ba Gloriji Lujanović na Twitteru posljednje je u nizu online nasilje nad novinarkama u BiH. Lujanović za Dnevnik.ba piše o stradanjima Hrvata u BiH, o komemoracijama Herceg-Bosne i HVO-a, o kampovima i zločinima mudžahedina počinjenih tokom rata, a nazvana je “ustaškom kurvom” kojoj treba neko da “usta razvali”. Linija za pomoć novinarima je prijavila slučaj Tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona, a Vijeće za štampu i online medije BiH je oštro usudilo prijetnje, podsjećajući da, ukoliko neko smatra novinarsko izvještavanje pogrešnim, postoje legitimni načini reagiranja poput slanja demantija, ispravki pogrešnih navoda, novih informacija i činjenica.

“Odnos prema novinarima u BiH je grozan, ma kojom se temom bavili, a policijski organi i pravosuđe reagiraju na prijetnje i napade novinarima tek pod pritiskom javnosti, a ne jer automatizmom trebaju obavljati svoje profesionalne zadatke”, rekla je Lujanović i dodala kako je do sada niko iz policije nije kontaktirao.

Kao dio projekta Go Digital against Harassment, kojeg sprovode Mediacentar Sarajevo i JaBiHEU, a koji za cilj ima podizanje svijesti o online nasilju, razgovarali smo sa bh. novinarkama koje su, uglavnom zbog izvještavanja o etno-nacionalnim pitanjima, korupciji i politici, preko online platformi dobijale razne uvrede i prijetnje ili su bile omalovažavane na društvenim mrežama i portalima od državnih službenika, ljekara, navijača i kolega novinara. Slučajeve su odlučile prijaviti i o njima govoriti javno.

Uvrede i sudske bitke Štefice Galić

Urednica portala Tačno.net, Štefica Galić, zbog svojih se stavova godinama bori sa prijetnjama, uvredljivim porukama, klevetama, verbalnim i fizičkim napadima. Ona objavljuje priče i mišljenja kolumnista i novinara koji pišu, između ostalog, o poricanju ratnih zločina, nekažnjavanju i slavljenju ratnih junaka, naročito onih iz HVO-a.

“Bilo koji tekst kojeg objavimo na portalu, a koji kritički govori o bilo čemu u društvu, dobiva salve ružnih komentara i prijetnji. Ja sam pretprošle godine, kada sam prijavila hercegbosanske zastave, strahovito puno prijetnji dobila”, rekla je za Mediacentar Sarajevo. Zbog kritiziranja podizanja zastave Hrvatske zajednice Herceg-Bosne u Mostaru povodom 25. godišnjice, na svom Facebook profilu je 2016. godine primila brojne uvredljive seksističke poruke i prijetnje smrću od osoba koje se nisu krile iza pseudonima. Uradila je screenshotove poruka i odnijela ih u tužilaštvo od kojeg nikada nije dobila povratne informacije. Novu prijetnju je dobila nakon haške presude šestorici funkcionera Herceg-Bosne krajem novembra 2017. godine, ali, obeshrabljena, odlučila je da je ne prijavi.

Pored prijetnji i uvreda preko društvenih mreža, Galić je od 2012. godine vodila sudske bitke na općinskim i kantonalnim sudovima protiv pojedinih hercegovačkih portala, koje je tužila za klevetnički sadržaj. Iako su, kaže, portali objavljivali sadržaj sa potpuno izmišljenim podacima na račun njenog pokojnog supruga Nedeljka Galića, koji je tokom rata pomagao Bošnjacima od progona HVO-a, a o kojem je 2012. godine prikazan dokumentarni film “Neđo od Ljubuškog”, sudovi su donijeli zaključak da se ne radi o kleveti već o vrijednosnom sudu. Bitku je nedavno izgubila i na Ustavnom sudu BiH do kojeg je, nakon općinskih i kantonalnih, došla njena tužba protiv portala Poskok.info,novinara Ivana Filipčića i urednika Ivana Šušnjara zbot teksta Neđo daleko od Ljubuškog. I u ovom slučaju presuđeno je da riječ o vrijednosnom sudu, a ne o kleveti.

Jedinu sudsku bitku koju je Galić dobila je zbog fizičkog napada iz 2012. godine u Ljubuškom. Općinski sud Široki Brijeg je 2013. godine, zbog nasilničkog ponašanja, općinskoj službenici, Veri Dedić, izrekao uvjetnu presudu – kaznu zatvora od tri mjeseca, koju je osuđena morala odležati jedino ukoliko bi počinila novo kazneno djelo u periodu od godinu dana nakon presude. Optužena je bila obavezana da oštećenoj plati 600 maraka, ali kako navodi Galić, to nikad nije učinila.

Prijetnje i uvrede Arijani Saračević-Helać

Dugogodišnja novinarka i ratna reporterka Arijana Sarečević-Helać često preko društvenih mreža reaguje na pojave u bh. društvu koje, kako kaže, ugrožavaju širu društvenu zajednicu. Kada god se to desi dobija prijetnje i seksističke uvrede.

“Riječ je o mom ličnom profilu, ja prije svega tu reagujem kao građanka, a onda kao novinarka. Međutim, radeći dugo kao novinarka, mene ljudi identificiraju kao novinarku”, kaže Saračević-Helać.

Krajem 2017. gostovala je u emisiji “Interview 20” kolegice Sanele Prašović-Gadžo u kojoj se razgovaralo o novinarskoj profesiji. “Bio je to jedan sasvim običan lagan intervju o našoj profesiji, gdje nikoga nismo napadale”, govori. Unaprijed, prije emitiranja intervjua, gledajući najavu, zamjenik Sekretara Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Dženan Selimbegović, na svom Facebook profilu, je izvrijeđao dvije novinarke, nazivajući ih “polovnjačama” i na uvredljiv način komentarišući njihov izgled. “Bilo je to strašno uvredljivo, naročito za osobu koja se drži profesionalnih i etičkih standarda”.

Ombudsmani za ljudska prava Bosne i Hercegovine su povodom tog slučaja, kojeg su prenijeli brojni mediji u BiH, pokrenuli istražni postupak i junu 2018. godine objavili preporuku u kojoj su utvrdili da Facebook status državnog službenika ima elemente uznemiravanja, radnje zabranjene Zakonom o zabrani diskriminacije, “obzirom da se komentarišući fizički izgled Sanele Prašović-Gadžo i Arijane Saračević-Helać, koriste uvredljivi i ponižavajući epiteti, na koji način je došlo do povrede dostojanstva imenovanih i stvaranja degradirajućeg, ponižavajućeg i uvredljivog okruženja.”

Uputili su akt Predsjedništvu Bosne i Hercegovine s upitom šta je u konkretnom slučaju poduzeto kako bi se navedeno ponašanje sankcioniralo, međutim, kako su nam javili, još uvijek nisu dobili dogovor. Odgovor je dostavio Selimbegović, u kojem stoji da je Facebook status deskriptivan i ne navodi imena i da kao takav predstavlja njegovu privatnu stvar, ali da je, uviđajući uvredljivost termina polovnjača za žene generalno, objavio novi status u kojem žali zbog njegove upotrebe.

“Taj slučaj je prijavljen, bio je javno praćen, tu su se umiješali njegovi istomišljenici, još uvijek mi čekamo neke reakcije da bude sankcionisan”, kaže Saračević-Helać.

U međuvremenu je dobila nove prijetnje i uvredljive poruke, poput onih zbog Facebook komentara o haškoj presudi šestorici funckionera Herceg-Bosne i zbog kritika na imenovanje urednika dokumentarnog programa BHRT-a.

Prijetnje putem društvenih mreža zbog TV priloga

Novinarka Federalne televizije, Nerminka Emrić, u maju 2016. godine je radila prilog za politički magazin Mreža u kojem je kritikovala upravljačku strukturu i poslovanje fudbalskog kluba Željezničar, za kojeg i sama navija. Nakon priloga je dobila niz gnusnih uvreda i prijetnji od navijača kluba kroz društvene mreže. Njena urednica je tada odlučila prijaviti prijetnje, zbog čega je došla policija. Kaže da su bili veoma profesionalni i ponudili joj zaštitu koju je ona odbila smatrajući da joj nije potrebna.

Novinarski posao je, ipak, toliko dinamičan da novinari i novinarke često nemaju vremena da prijavljuju prijetnje.

“Mislim da bismo i mi trebali da budemo malo odgovorniji, ali nažalost i kuće za koje radimo trebale bi da imaju određeni pravni tim ljudi koji trebaju da reaguju. Ali prvenstveno mi trebamo da budemo odgovorniji, kako će moj pravnik reagovati, ako mu ja ne kažem. Puno je toga do nas. Ali znamo situaciju u zemlji i koliko toga se prijavi i ništa ne bude od toga”, govori Emrić.

Ona dodaje kako su prijetnje toliko prisutne da su novinari na njih i navikli.

“Ja sam bila jako nemarna i nisam prijavljivala nijednu prijetnju. Prijetnje sam dobijala telefonskim putem, tipa znamo gdje ti dijete ide u školu”, kaže ona. “Mi smo postali psiholozi, znamo kada je prijetnja opasna. Kada je anonimno, onda osjetiš da bi moglo nešto biti”, govori Emrić.

Vrijeđanje novinarke nakon istraživačkog rada

Novinarka CIN-a Selma Učanbarlić, koja se bavi istraživačkim novinarstvom, prije više od dvije godine radila je istraživanje o poslovanju Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš” u Sarajevu. Istraživala je o tome kako je bolnica u mandatu dr. Sebije Izetbegović prestala da radi patohistološke nalaze. Tokom istraživanja je otkrila da je bolnica ostala bez svojih doktora, a da je poslove povjerila privatnoj klinici dr. Emira Talirevića po tri puta višoj cijeni nego ranije.

“Ja sam radila tu priču, pripremila dokaze, kontaktirala sve aktere tih događaja, trajalo je to istraživanje nekoliko mjeseci i u istraživanju sam kontaktirala i doktora Emira Talirevića nekad u aprilu 2016. godine i obavila intervju sa njim… Kada sam objavila prvu priču tog istraživanja, on je mene nazvao, pohvalio je moj rad, CIN, i ukratko je rekao da smo mi profesionalno postupili, da je to jako korektno istraživanje i da se on nije pokajao što je dao taj intervju”, rekla je Učanbarlić za istraživanje Mediacentra o online napadima na novinare i novinarke.

Dva dana kasnije na Facebook profilu Talirević je napisao prvi u nizu uvredljivih statusa u kojima je novinarku vrijeđao rekavši da njen koficijent inteligencije nije više od 65 i da njene sposobnosti odgovaraju radnici u grilu.

“Bila sam stvarno zatečena i šokirana prvenstveno tim uvredama, načinom, jezikom, tim kako se neko izražava. S druge strane zaista mi je bilo nevjerovatno da mjeseci mog profesionalnog rada, istraživanja, budu svedeni na to da se sada raspravlja o mojim intelektualnim kapacitetima i o tome za šta sam sposobna ili nisam sposobna da radim.”

U trećem statusu Talirević je oklevetao CIN, rekavši da se finansiraju od poklona, odnosno da se bave prostitucijom, što su prenijeli skoro svi mediji u BiH. CIN i Selma Učanbarlić odlučili su podnijeti Općinskom sudu u Sarajevu tužbu zbog vrijeđanja i klevete, a tražili su da se Talirević javno izvine na svom Facebooku profilu. Nakon dvije godine, sud je donio presudu, ustanovivši da je Talirević iznio uvrede i neistine i da je dužan platiti 4.000 maraka nematerijalne štete. Talirević je podnio tužbu protiv CIN-a, zbog navoda iznesenih u tekstovima, a taj postupak se još uvijek vodi pred Općinskom sudom u Sarajevu.

“Prvi i osnovni naš zadatak jeste da se držimo najviših standarda naše profesije, etičkog kodeksa, zakona, jer to će nas najviše čuvati. Profesionalni rad, činjenice, način na koji mi radimo, činjenice koje skupimo, dokazi koje pružimo, koji su neoborivi, nas zapravo čuvaju od prijetnji i napada”, rekla je Učanbarlić.

Zatvorska kazna za prijetnje putem društvenih mreža

“Sve je krenulo prije dvije godine u jeku političke kampanje. Pisala sam tekstove za Visoko.co.ba. U jednom momentu vidjela sam na Facebooku poruku koja je došla kao zahtjev, u smislu da nismo prijatelji, otvorim, vidim prijetnje, razne psovke, i na kraju poruke ‘vidiš ovo je moj profil i ne krijem se’. Prvo mi je bilo smiješno, onda sam se počela raspitivati ko je osoba i onda me je počela panika hvatati”, govori Irma Antonia Plavčić, germanistica, koja je za vrijeme lokalnih izbora 2016. godine u Visokom pisala tekstove za Visoko.co.ba. Dan nakon što je primila prijeteću poruku od Elvina Kriještorca održavalo se Općinsko vijeće u Visokom na kojem su prisustvovali OSCE predstavnici. Otišla je na sjednicu i o slučaju obavijestila predstavnike međunarodne zajednice, koji su napravili službenu zabilješku i poslali je u Sarajevu. Savjetovali su da bi slučaj trebala prijaviti policiji.

“Rekla sam da neću prijaviti policiji, ali kada sam otišla do pekare, počela sam se osvrtati jer ne znam ko se može pojaviti. Odlučila sam otići u policiju i sve prijaviti. Priložim im poruku da bi mi oni rekli pa šta imate od toga, nije to prvi put.”

Kada je policiji rekla da je slučaj prijavila OSCE-u, tek su tada  reagovali. “Rekli su mi: ‘Da im vi niste ništa prijavili, mi ne bismo ništa poduzeli”. Policajci su prvo otišli da upozore muškarca koji je njoj ali i drugim osobama, uglavnom kandidatima na listama za lokalne izbore, slao prijeteće poruke, a on je sve negirao, tvrdeći da mu je hakiran Facebook profil. Irma je potom objavila tekst “Neću da budem ničija žrtva” nakon čega je, kaže, uslijedio mobing. Preko portala i društvenih mreža mogla je čitati poruke kao što su: “Šta misliš da joj pošaljemo nekog da je nauči pameti.”

Elvin je nastavio slati prijeteće poruke političkim kandidatima, što je na kraju pokrenulo čitav slučaj i sudski postupak. “Tu ga je policija opet privela, mislim da je proveo jednu noć u zatvoru u Visokom, a onda je odvezen u Zenicu u zatvor. To je sve jako brzo išlo. Tu je odmah odobren zatvor od mjesec dana, da ne bi uticao na svjedoke, ispitivan je, tvrdio je da to nije on, da mu je hakiran profil.” Elvin je proveo šest mjeseci u zatvoru, a slučaj je prebačen na Općinski sud u Visokom, koji je 2016. godine donio presudu prema kojoj je Kriještorac, a kako su nas obavijestili BH novinari, proglašen krivim i određena mu je jedinstvena kazna zatvora od godinu dana zbog krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti po Krivičnom zakonu FBiH. Ova presuda ne odnosi se samo na prijetnju upućenu kolumnistici, već i na prijetnje drugim osobama iz Visokog. Irma kaže da je nikad nisu zvali na ročište i da do dana kada smo je posjetili u Visokom, krajem augusta, nije znala za presudu.

Kako se zaštititi od online nasilja, pročitajte u priručniku.