Otvoreno pismo Domagoja Margetića premijeru Plenkoviću

Njegovo pismo prenosimo u cijelosti,

Poštovani gospodine Plenković,

Iako zbog narušenog zdravstvenog stanja, nakon puna trideset i tri dana štrajka glađu, ležim nepokretan u stanu, znam da je u najmanju ruku pristojno odgovoriti kako na javni poziv iz Vlade, tako i na Vaš osobni javni poziv kao premijera da prekinem štrajk glađu.

Prije svega, potpuno razumijem moguću ljutnju kako političkih tako i kojekakvih drugih struktura u Hrvatskoj, ali i šire, zbog svega što sam posljednjih dvadesetak godina kao istraživački novinar istraživao, razotkrivao i objavljivao. S jedne strane, a Vi dobro poznajete i razumijete kako masovne komunikacije i komuniciranje s masom, tako i pitanje kontrole medija, godinama sam u uvjetima vrlo lukavo i perfidno kontroliranog medijskog ambijenta, u kojem su marketinške milijarde potrošene kako bi se plaćala medijska, urednička i novinarska šutnja o temama opasnim za na smjene vlaajuću elitu, u jvnosti iznosio upravo one teme koje su bile najneugodnije, najopasnije, najzabranjivanije, najcenzuriranije, i za koje je potrošeno najviše marketinškog i „crnog“ novca kako bi se te teme sakrilo od građanki i građana. Kažem, ne samo u Hrvatskoj, nego i susjednoj Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, jer sam često istraživao i objavljivao korupcijske i priče o visokoprofilnom organiziranom kriminalu koje su regionalno, interesno, financijski, politički, organizacijski, klanovski, paraobavještajno itekako premrežene i povezane.

Shvatljivo mi je, dakle, da politička, financijska, tajkunska, ratnoprofiterska elita čije sam sumnjive poslove istraživao i razotkrivao naprosto želi da zašutim, a ako nikako drugačije onda tako što ću nestati. Uostalom, to je i bila svrha kada je 2014. godine za mene naručeno ubojstvo, čiji izvršitelj samo stjecajem slučajnih, sretnih okolnosti u klasičnoj sačekuši ispred mojeg zagrebačkog stana nije uspio i ostvariti naručeno. Ministarstvo unutarnjih poslova, Državno odvjetništvo, sigurnosne službe, Policija, i druge institucije, svo ovo vrijeme nisu otkrile naručitelje, organizatore, niti izvršitelje ovog pokušaja ubojstva, koji sasvim slučajno nije uspio. Ali su se prijetnje, napadi, fizički napadi, organizirane i dobro osmišljene diskreditacije, ucjene, kao i pritisci na privatni i obiteljski život nastavili intenzivnije i brutalnije nego ikad.
Nisam, gospodine predsjedniče Vlade, jedini novinar koji doživljava takve oblike napada, ali sam jedan od malobrojnih koji o tome ne žele šutjeti kako ne bi imali još većih problema.

Zahvaljujem, naravno, na Vašem osobnom kao i pozivu Vlade (iako su i jedan i drugi poziv, zapravo, iznuđeni pritiscima građana i novinara) da prekinem štrajk glađu, kao i deklarativnoj podršci slobodi govora i slobodi novinarstva, te deklarativnoj i načelnoj osudi svih oblika napada na novinare. Sve to jako lijepo zvuči, ali u praksi gospodine Plenković na nas novinare koji nismo pristali na brojne ponude da uzmemo novac i šutimo o osjetljivim i opasnim temama, već je duže vrijeme otvorena sezona lova.
Gospodine predsjedniče Vlade, štrajk glađu sam započeo zbog dugotrajnih prijetnji, napada, ucjena, diskreditacija i pritisaka kojima sam izložen, i koji mi, kako su Vam to naglasili i u pismu kolega iz Europske federacije novinara život i rad u Hrvatskoj čine nemogućim. I to doslovno.

Naime, mojim sam novinarskim istraživanjima do te mjere došao na udar pritisaka i napada, da se u tim pritiscima koriste sve moguće metode kako bi mi se zagorčao privatni i obiteljski život, utjecajem onoga što danas znamo kao paraobavještajno podzemlje, i to vrbovanjem raznih prijatelja koji što za usluge, što za novac, što zbog ucjena, pristanu sudjelovati u diskreditacijama mene kao novinara, čime se na kraju vrši pritisak i na članove moje obitelji koji nakon takvih pritisaka više ne znaju što i kome da vjeruju. Dakle, osim klasičnih fizičkih napada, pokušaja ubojstva, svakotjednih prijetnji smrću, ispisivanja grafita na ulazu u stan „Mrtav si smeće novinarsko“, ostavljanja metaka ili omči za vješanje u poštanskom sandučiću, pisama pripadnika obavještajnih službi u kojima me upozoravaju kako me se prati i kako postoji opasnost da zbog određenih tema na kojima radim budem likvidiran, diskreditacijama koje se o nama novinarima organizirano i smišljeno šire namjerno nam se uništava privatni i obiteljski život kako bi nas se egzistencijalno i osobno slomilo, izoliralo, a poom ušutkalo i(ili) likvidiralo.

Nije nikakva tajna, gospodine premijeru, kako je iz raznih laboratorija Sigurnosno obavještajne agencije svojevremeno angažirano više ljudi da na internetu i u medijima, a pogotovo na blogovima, društvenim mrežama, forumima, šire diskreditacije o pojedinim novinarima, kako bi ih se u javnosti, ali i u obitelji diskreditiralo. Osim u mojem slučaju, u slučaju najmanje još jednog kolege postojali su i dokumenti koji su to dokazivali. Uostalom, kad je svojevremeno u jednom montiranom sudskom postupku protiv mene, kojem je cilj bio da me se javno diskreditira, a svi su se dokazi pokazali i dokazali kao krivotvorine i montaže, pa sam srećom pravomoćno oslobođen, postojali su dokazi kako je SOA u svemu sudjelovala, a nakon što je sud Sigurnosno obavještajnoj agenciji izdao SUDSKI NALOG da sudu dostavi sve moje dosjee, ili dosjee u kojima se na bilo koji način spominje moje ime, SOA je bez ikakvog zakonskog osnova i obrazloženja odbila sudu na sudski nalog predati te dosjee, što su svi pravni stručnjaci ocijenili ne samo samovoljom obavještajnog aparata, nego i neviđenim kršenjem Zakona i nepoštivanjem trodiobe vlasti i neovisnosti sudstva od strane SOA-e.

Ovo Vam samo navodim kao primjer, da mi ne biste odgovorili kako su moje tvrdnje bez ikakve osnove. Takvim primjera ima podosta. Želim Vam ovim samo ilustrirati kako se nama novinarima, koji se godinama bavimo temama korupcije i organiziranog kriminala visokog profila, koji vode do najviših razina političke, financijske, kriminalne i tranzicijske moći u zemlji, organizirano uništavaju životi, te kako nam je netko na glave i na obitelji postavio mete za slobodno gađanje po vlastitoj procjeni i osobnoj volji onih koji imaju moć o tome odlučivati i koristiti takve metode prema nama.

Kad su se takvi pritisci na mene, u srpnju, kolovozu i rujnu ove godine posebno intenzivirali, pokušao sam ponovno, institucionalno kao građanin prijaviti sve Policiji, što sam i učinio, a o čemu ste detaljno upoznati mojom predstavkom od 4. listopada 2018. godine, koju ste primili. No, i nakon toga prijetnje smrću, pritisci na privatni i obiteljski život, kao i najave moje likvidacije su se nastavile, a policija je nastavila praktički ne poduzimati ništa osim nekih kozmetičkih radnji kojima je godinama osnovni cilj i svrha prikrivanje toga da policija zapravo godinama prikriva napade na novinare, njihove naručitelje, organizatore i izvršitelje.

Što biste Vi napravili, gospodine Plenković da Vam uzmu sve? Da Vam uzmu egzistenciju i zabrane rad nekim zakulisnim skrivenim sporazumom kojim ste jednostavno u ovoj zemlji zabranjeni, pa Vas nitko i nigdje ne smije zaposliti, a kad Vas netko i zaposli na kraju se to neko podzemlje pritiscima opet pobrine da dobijete otkaz i završite na ulici? Što biste napravili da Vam pritiscima, diskreditacijama, napadima, oduzmu, razbiju i unište obitelj i od vas rastjeraju one najbliže, one koji su Vam sve? Biste li na to reagirali jednako smireno i hladnokrvno kao što ste danas, odgovarajući na pitanja građana vrlo ležerno govorili o mojem slučaju? Da Vam članovima obitelji napune glave informacijama kako ste kriminalac, kako radite za tko zna koje tajne službe, kako ste lažljivac, kako ste ovo ili ono, pa o tome podvaljuju kojekakve lažne dokaze i fabricirane „istine“ upravo iz onih paraobavještajnih laboratorija o kojima se ovih dana u javnosti čak dosta i govori?

Što biste napravili da preko noći, osim što Vas žele ubiti, osim što Vas nekažnjeno fizički napadaju po gradu, osim što Vam na ulaz stana pišu grafite u kojima prijete smrću, osim što svakodnevno primate poruke da ćete biti ubijeni, osim što za vama raspisuju internetske tjeralice gdje vas se može naći pa da vam se složi sačekuša, osim svega toga da Vam uzmu egzistenciju, krov nad glavom, i Vašu obitelj? Što biste tada gospodine predsjedniče Vlade? A sve to mi rade samo zato što kao istraživački novinar nisam htio uzeti novac i šutjeti o temama koje istražujem i objavljujem.

Aktivnostima koje sam Vam opisao i u ranijoj predstavci od 4. listopada, ali i ovom pismu danas, pokušao sam Vam naglasiti kako se nama istraživačkim novinarima zbog toga što smo se svojim istraživanjima zamjerili određenim moćnicima u ovim tranzicijskim društvima, organizirano, smišljeno i kroz duži vremenski period od strane onoga što se ovih dana u javnosti naziva paradržavnim aparatom pod kontrolom određenih političkih struktura potpuno razara ljudske, međuljudske, obiteljske, privatne i profesionalne odnose kako bi nas se diskreditiralo i uništilo kao ljude.

Zato, gospodine Plenković, Vaš javni poziv da prekinem štrajk glađu i deklarativna i načelna izjava osude napada na novinare, ne rješava ništa.

Napadima, prijetnjama, diskreditacijama, te pritiscima naručitelji, organizatori i izvršitelji tih aktivnosti od mene su napravili čovjeka koji više apsolutno nema što izgubiti.
Shvaćate li, predsjedniče Vlade, što je meni ovdje napravljeno? Shvaćate li da u takvim uvjetima ne možemo govoriti o novinarskim slobodama u Hrvatskoj, sve dok se to ne istraži, počinitelji ne sankcioniraju, institucije dovedu u red da ni na koji način više ne sudjeluju u takvim aktivnostima, a nama novinarima barem u mjeri u kojoj je to možda moguće sanira šteta koju su nam nanijeli iz čiste osvete i kako bi nas ušutkali i likvidirali.

Još je opasnije, gospodine premijeru, što su svi ovi napadi i pritisci, zapravo najgora poruka mladim kolegama, koji već između sebe i komentiraju kako se neće baviti istraživačkim novinarstvom i opasnim temama, kako ne bi završili kao mi koji smo svoj novinarski poziv kao javni radnici obavljali u javnom interesu, dakle u interesu javnosti. Jer, kad već i ovih dana mnogi raspravljaju čiji smo mi tajni agenti, to je barem najmanje sporno – mi smo agenti javnosti, kojoj bi bez našeg javnog rada ostalo nepoznato ono što javnost ima pravo znati.

Kako nemam više snage diktirati ovo pismo prijatelju koji ga piše, moram zaključiti i odgovoriti na Vaš današnji javni poziv.

Ne mogu prihvatiti niti poziv iz Vlade, niti Vaš osobni javni poziv gospodine premijeru da prekinem štrajk glađu, zbog razloga navedenih kako u ovom pismu, tako i u predstavci od 4. listopada 2018. godine koju ste primili. Jer jedan od razloga zbog kojih smo mi novinari u Hrvatskoj pod ovako brutalnim i jakim izvaninstitucionalnim pritiscima u koje su umiješani različiti paradržavni elementi i strukture o kojima se ovih dana dosta javno govori, leži i u nepravovremenoj, neprikladnoj, nedovoljnoj ili nepostojećoj reakciji države, odnosno njezinih institucija na sve to što nam se kao novinarima događa. Gospodine premijeru, ako mi novinari uz ono što bi se moglo smatrati prešutnom suglasnosti države, institucija i vlasti, doživljavamo takve napade i pritiske, tada takva država niti jest niti može biti civilizirana, demokratska i europska država koja stvarno, a ne fiktivno i tek deklarativno ne samo podržava nego i potiče slobodu govora i novinarske slobode, kao pretpostavke ikakvog pluralizma i slobode u društvu i državi.

Da budem potpuno izravan, gospodine Plenković, ako država, vlast i institucije ne stoje iza tih prijetnji, napada, pritisaka, diskreditacija, tada se o tome vlast mora javno očitovati, a Vi kao odgovorna osoba za funkcioniranje vlasti u ovoj zemlji pokrenuti procese, postupke i inicijative koje će dugoročno dovesti do otkrivanja svih naručitelja, organizatora i počinitelja koji iza takvih radnji stoje, a skrivaju se iza države. Ovih dana se to u javnosti naziva „dubokom državom“. Za tu „duboku državu“ nema ozbiljnijeg i opasnijeg protivnika od nas istraživačkih novinara, pa je logično u tom miljeu i tražiti osumnjičenike za sve ono što nam se događa. Vi kao premijer ne smijete, ne možete i ako baš hoćete nemate pravo to promatrati s pristojne i sigurne distance, nego morate osigurati uvjete da mi novinari možemo slobodno, nesmetano i nezavisno raditi svoj javni posao u javnom interesu.

Ili se s druge strane trebate javno očitovati da nam to ne možete garantirati, pa da i javnost i mi kao novinarska struka znamo napokon na čemu smo i da smo prepušteni kojekakvim mafijama i parastrukturama da se s nama obračunavaju kako, kad i gdje žele. Ali takav je pristup u civiliziranom društvu neprihvatljiv i za sobom povlači niz drugih posljedica.

Moje zahtjeve za prekid štrajka glađu primili ste u predstavci od 4. listopada 2018. godine. Također, ponavljam zahtjev za jednosatni sastanak s Vama kako bi vas mogao detaljno informirati o svim ovim oblicima napada, prijetnji, diskreditacija i pritisaka, a bez čega bilo kakav razgovor o prekidu mojeg sad trideset i četverodnevnog štrajka glađu ne dolazi u obzir.

Jer bez obzira na deklarativne javne izjave, gospodine premijeru, mi istraživački novinari koji se bavimo osjetljivim i opasnim temama nalazimo se u situaciji i uvjetima koji nam život i rad u Hrvatskoj čine nemogućima, a Vi kao predsjednik Vlade morate čuti detalje o tome što nam rade.
I ono najbitnije, u uvjetima straha, napada, prijetnji, diskreditacija, nema novinarskih sloboda.

U nadi da ćete prihvatiti ovaj razgovor, primite lijepe pozdrave.

Sloboda novinarstvu!

Domagoj Margetić
Istraživački novinar