Ozbiljan udar na slobodu medija u Hrvatskoj

Davno je to bilo, sve manje ljudi se toga sjeća, mlađe generacije o tome nemaju pojma, jer tuđmanistički agitprop marljivo glanca lik i djelo čovjeka koji je stvorio upravo ovakvu Hrvatsku, ali ipak se ne može tek tako ukloniti iz javnosti činjenica da je za sankcioniranje Feral Tribunea izmišljen porez na pornografiju i da su desetine novinara devedesetih godina prisluškivane i praćene od tajnih službi. U onom jedinom rijetkom momentu u kojem se učinilo da bi Tuđmanovo nasljeđe moglo biti temeljito demontirano, nakon Tuđmanove smrti i katastrofalnog poraza HDZ-a koji je uslijedio, prvi potez Račanove vlasti je takve optimiste momentalno demantirao. Naime, iz ministarstva su ponudili onima koji su praćeni i prisluškivani da dođu i dobiju na uvid dosjee prikupljene o njima, ali bez prava da te dokumente kopiraju. Suvisao odgovor na pitanje zbog čega to nije bilo moguće nikad nismo saznali.

No, sve od tada, bez obzira na evidentan politički pritisak na HRT koji se dogodio od Karamarkovog doba do danas, pa i bez obzira na očite bliske odnose Plenkovićeve Vlade s Hanza medijom, ipak se nijedna vlada nije usudila poduzeti takav sustavni udar na medije kao Plenkovićeva, koja je upravo ovaj tjedan, preko Ministarstva kulture i medija poslala nacrt novog zakona o medijima u javnu raspravu.

A taj nacrt je toliko očito pisan s idejom stvaranja politički podobnog novinarstva, izravnog vezivanja medija uz politiku, direktnog uređivanja medija od raznih državnih tijela i određivanja tko uopće može biti novinar, da ne bismo bili daleko od zaključka da je pisan u duhu 1948, no ne titoističke, nego informbirovske.

Ukratko, iz Vlade predlažu stvaranje tzv. upisnika novinara, zahvaljujući kojem bi neko tijelo imenovano od ministarstva arbitrarno određivalo tko ima pravo biti profesionalni novinar, da bi onda kasnije razna ministarstva morala barem 20% budžeta za reklamiranje davati medijima s određenim brojem novinara iz upisnika. Ministarstva bi također bila obavezna financirati štampane medije i njihove portale koji su uveli digitalnu pretplatu, ali samo ako imaju i štampano izdanje, što je izravan udarac za portal Telegram, koji bi jedini od aktualnih bio izostavljen. Također, glavni urednici mogu bez obrazloženja odbiti objaviti određeni tekst, a država bi sufinancirala plasman određenih novina preko Hrvatske pošte.

Novinari bi bili i obavezni odavati izvore informacija, uveo bi se i porez od 10% na internetsko oglašavanje, a prikupljena sredstva bi se opet kanalizirala podobnim medijima. Da ironija bude veća, sve ovo je pobjedonosno najavio sam premijer Andrej Plenković na skoro privatiziranoj proslavi 80. godišnjice Slobodne Dalmacije, da bi danas nakon pobune i argumentirane presice iz Hrvatskog novinarskog društva i iz medija koji nisu pod kontrolom Vlade, stiglo priopćenje iz Ministarstva da je ovo radna verzija i da prijedlozi nisu niti numerirani, što samo dodatno ukazuje na to da u Vladi misle kako imaju posla s ljudima koji nemaju pojma o čemu govore, niti išta razumiju.

Iako je riječ o početnom ispipavanju terena, vrlo je jasno da je Plenković upravo postao najopasniji lider zemlje, od Tuđmana naovamo i da ima sve sumanutije ideje o tome kako bi društvo i mediji trebali izgledati i da očito nije riječ o hiru, nego o bazičnom nedemokratskom uvjerenju. Koje će možda biti zaustavljeno, ali samo uz raširen i ozbiljan otpor slobodne javnosti.

No, puno toga ovisit će i o rezultatima predstojećih izbora, budući da bi osnaženi premijer u eventualnom novom mandatu bio dodatno bezobzirniji kad je riječ o donošenju problematičnih zakona i njihovom relativiziraju u javnosti. Plenković bi, naravno, morao prvo pobijediti na tim izborima i do tada izaći neokrznut iz brojnih afera, a s obzirom na trenutno stanje opozicije i apatiju u društvu, taj scenarij uopće nije bez izgleda. Štoviše.