Pismenost kao stvar prošlosti u novinarstvu

Nekada se zbog novinarskih članaka gubila glava. Naravno, ovu dekapitaciju ne moramo shvatiti bukvalno – važno je spoznati da je cilj pravog novinarskog djelovanja uvijek bila konkretna i nova informacija. Beskompromisno, jasno, neuvijeno i bespoštedno pisanje kao svojevrsni credo te profesije danas, pak, doživljava svoju kapitulaciju. Tražena informacija i više nije tako svježa niti koherentna; njena je cjelovitost rascjepkana i izgubljena u frazama, semantici bez pokrića sastavljenoj od često nejasnih, maglovitih rečenica, recikliranih misli i počesto simuliranih emocija. Novinarstvo, kao i svaka profesija, poštuje kodeks i formativni kalup koji diktira način oblikovanja građe. Metodično skupljene informacije valja obraditi, kontekstualizirati i učiniti ih vidljivim čitalačkom oku. Međutim, koliko je taj formativni kalup postao način prodavanja ispunjenog, a opet praznog papira?

Sve su to pitanja koja more novinarstvo kao takvo, naročito u vremenu digitalizacije gdje svaki naslov vrijedi više od teksta samog. Bosanskohercegovačko novinarstvo predstavlja daleki eho tih pojava te samim time i nije izuzetak. Godina je 2016. i ulogu informisanja bh. javnosti, sa manjim ili većim izmjenama, posljednjih decenija imaju iste novinarske kuće: Oslobođenje i Dnevni avaz kao štampani mediji sa svojim portalskim inačicama, dok informativni portal Klix prednjači u domenu web informiranja koje je u Bosni i Hercegovini, kao i u svijetu, zagospodarilo principom pružanja brzoprobavljive, jednostavne i ključne informacije. Dok Klix drži vrh web hijerarhije, ostali portali poput radiosarajevo.ba, depo.ba, buka.ba, nezavisne.com, source.ba, bljesak.info i drugi uzimaju manji dio kolača (svi su pobrojani portali unutar prvih dvadeset najčitanijih bh. news portala). Na koji način jezik funkcionira unutar tih dominantnih medijskih formi i kako se formuliraju informativni iskazi, pokazuju i česti primjeri grešaka koje dominiraju i na koje, kao čitaoci, postajemo imuni u vlastitoj sklonosti ka brzom „probavljanju“ napisanog.

Fast food informacija jest jednako fast food jezički kvalitet

U aktualizaciji jezičkog pitanja u novinarskim formama informativnih portala, često je prisutan pomirujući stav da je upravo brzina olakšavajući faktor koji oprašta greške, te novinarima, navodno, treba progledati kroz prste. Borba za klikove je bespoštedna a smjena informacija je konstantna. Samim tim, najbanalnije pravopisne (ortografske) greške, mada izuzetno vidljive, postaju pravilo, a ne izuzetak. Zanemaruje se činjenica da, mada je informativni portal svojevrsna interaktivna platforma koja ne trpi statičnu informaciju, ipak dopušta mogućnost izmjene i ispravke što, recimo, nije stvar štampanog medija. Tako se javljaju greške u pisanju ijekavskih oblika, ali i vrlo česte manjkavosti u poštivanju pravila velikog i malog slova, upotrebe interpunkcijskih znakova i tipfelera koji su najčešći problem prosječnog bh. novinara:

Htjeli smo nastaviti sa sjajnim momcima, ne samo da zabavljamo bh publiku(Dnevni avaz)

Pretučeni banjalučanin zadržan na UKC Banjaluka, počinioci i dalje nepoznati(Nezavisne novine)

Meso sumnjivog kvaliteta nije uvezano u BiH, potvdili su to u Uredu za veterinarstvo BiH. (Portal N1)

U prvom primjeru, sintagma sjajni momci označava predstavu, ali nedostatak znakova navoda i velikog slova u nazivu predstave u potpunosti mijenjaju kontekst rečenog te su tako protagonisti, izgleda, željeli nastaviti dalje sa grupom sjajnih momaka, a ne sa istoimenom predstavom. Dalje, iako je iz konteksta jasno da je riječ o bosanskohercegovačkoj predstavi, konstrukcija bhje bez tačke na kraju samo polovično i traljavo napisana skraćenica. O banjalučanima sve najbolje – ali je tačna verzija ipak Banjalučanin, po pravilu pisanja članova naroda i naziva stanovnika izvedenih od imena gradova u konkretnom slučaju. Možda je riječ o jednom od najjednostavnijih pravopisnih pravila koje bi po automatizmu trebalo biti lako pratiti. Na kraju, samo jedno slovo može promijeniti samo značenje izjave, te tako meso sumnjivog kvaliteta nije uvezano (kao što radni staž ne mora biti uvezan), a uvoz mesa je tema nekog drugog teksta.

Nedosljednost u pisanju brojeva je također prisutna, često zbog prostora namijenjenog za tekst ili naslov, pa tako postoje primjeri poput 30-tak (tačno bi bilo tridesetak):

Komedija godine „Sjajni momci“ odigrana 30-ak puta…

Dok štampane novine itekako moraju povesti računa o naslovnoj stranici i naslovima koji će preplaviti trafike i privlačiti pažnju konzumenta, portali imaju nešto lakšu zadaću: ključna riječ često obavlja sav posao i postaje kanalom koji komunicira emociju/raspoloženje, prenosi stav (ili njegov manjak) te određuje dominantan ton teksta. Paradoksalno, najveće se pogreške javljaju upravo u formulisanju naslova koji često vrve tipfelerima, mijenajući tako cjelokupnu informaciju i automatski smanjujući ozbiljnost prenesenog.

O utorak o zahtjevu za hitni postupak za Zakon o lijekovima (Dnevni avaz)

Najveći broj regruta ID sa Balkana potiče iz Zenice i Sarajeva (Nezavisne novine)

U drugom je primjeru greška nešto ozbiljnija ali jednako česta: radi se o nerazlikovanju glagola različitih značenja (izvedenice od teći i taći, odnosno taknuti). Stoga spomenuti regruti ne mogu poticati iz Zenice ili iz Sarajeva – potjecati je ispravan oblik koji označava nečije porijeklo. Svakako, novinare treba poticati da vode računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.

Upotreba interpunkcijskih znakova je vrlo problematična jer jedan zarez na pogrešnom mjestu riječ, sintagmu ili cjelokupnu klauzu akcentira na potpuno drugačiji način, mijenjajući joj značenje do neprepoznatljivosti:

Džebić nije početnik u ovom poslu, koji ne trpi pogrešku. (Dnevni avaz)

Predloženom izmjenom propisuju se sastav, mandat, način odlučivanje (Dnevni avaz)

Zarez iza riječi poslu bi mogao biti manjkavost autora teksta ili nespretno konstruisana misao, ali misli, kao i Džebićev posao (da se poslužimo analogijom) ne trpe pogrešku. Manjak zareza u drugom primjeru daje mogućnost dvostruke interpretacije: da li je riječ o načinu odlučivanja ili načinu i odlučivanju?

Morfološke greške su teže uočljive od kolosalnih propusta u pisanju naslova, naprimjer, ali su podjednako prisutne i često se odnose na propuste u slaganju lica, kao što je vidljivo u narednom primjeru gdje je, bez obzira na navedeni subjekat (imenica muškog roda u množini), upotrebljen bezlični oblik trebalotamo gdje bi ispravno bilo staviti trebali, odnosno samo pratiti prirodnu logiku rečenice:

Delegati bi u drugom čitanju trebalo da razmotre… (Dnevni avaz)

Međutim, najveću pažnju ubjedljivo zaslužuju leksičke greške i semantički propusti. Ponekad je riječ o suhoparnim prepravkama PR saopštenja koja dolaze iz različitih institucija povodom održanih sastanaka, dogovora ili susreta, gdje je svrha i cilj saopštenja oformiti razlog i opravdanost određenog događaja ili dešavanja, pa čak i kada (u najvećem broju slučajeva) sama forma loše prikriva nedostatak sadržine. Često se pribjegava standardiziranim frazeološkim rješenjima kojima novinarski tekstovi obiluju, a kako bi se naoko pojačala semantička upečatljivost rečenog.

Međutim, frekventna upotreba takvih frazema vremenom ih je učinila plošnim i neupotrebljivim u smislu traženog autorskog jezičkog izraza, štaviše; upravo su oni izraz neinventivnosti i svojevrsne lijenosti u adekvatnom formiranju iskaza. Najčešći slučaj su okamenjene metafore, odnosno metafore koje gube ekspresivnost svog značenja. Mada je ta forma najdominantnija u sportskom novinarstvu (srediti odbranu, igrati na nulu, najstroža kazna, neprecizan udarac), učestala je frazeološka klišeiziranost i u ostalim vidovima novinarskog pisanja, naročito u najavama događaja i kasnijim reporterskim izvještajima. Najčešće se u superlativnoj formi govori o muzičkim događajima čiji su opisi pojačani pridjevima poput neviđen, nezaboravan, vrhunski, nezapamćen. Klišeiziranim frazama najpodložniji je segment crne hronike koji formatiranim obrascem tretira gotovo svaku vijest, a samo se izmjenjuju akteri i ishod događaja:

Koncert za pamćenje: Dino Merlin oduševio Tuzlake na prepunom Tušnju(tuzlanski.ba)

Marija Šerifović najavila muzički spektakl u Zenici! (Dnevni avaz)

Bijelo dugme u Tuzli priprema dosad neviđen spektakl (Klix)

Natpis na njegovom štandu vrlo brzo je obišao društvene mreže i ušao u srca svih ljudi koji su ga pročitali. (radiosarajevo.ba)

Tužilac je naredio da se preduzmu sve potrebne istražne radnje na razotkrivanju počinalaca i rasvjetljavanju svih okolnosti ovog događaja. (Nezavisne novine)

Na sastanku se razgovaralo o dosadašnjoj saradnji i dijalogu resornog ministarstva i predstavnika ovog sindikata pri čemu je izražena potreba da se saradnja i dijalog nastave. (Dnevni avaz)

Druga vrsta leksičkih omaški jesu, jednostavno rečeno, loše skrojene konstrukcije i sintagme (vrlo često u samim naslovima) koje čitaoca upućuju na potpuno suprotno značenje ili se pomnijim čitanjem teksta utvrđuje da je veza sa naslovom minimalna ili čak pogrešna:

Mostovi prijateljstva doniraju djecu u povratničkim naseljima u Bosanskom Novom(radiosarajevo.ba)

Policija uhapsila Banjalučanku sklonu davanju seksualnih usluga!?  (Dnevni avaz)

Za razliku od stereotipa, većina roditelja u Njemačkoj nije stroga.(radiosarajevo.ba)

Lijepo vrijeme obnavlja drvorede (Nezavisne novine)

Mikanović je poručio da će ovaj dvodnevni naučni skup i naredne godine, kada objave zbornik radova, uzrokovati nove izazove. (Nezavisne novine)

Da organizacija „Mostovi prijateljstva“ može vršiti donacije za djecu u povratničkim naseljima – to je savršeno jasno. Međutim, u nespretno konstruisanom naslovu poruka je da djeca nisu krajnji cilj donacije, već da su oni donacija sama. Humanitarne organizacije doniraju novac, školske potrepštine, namještaj i slično (materijalne stvari), čime takva objekatska sintagma sasvim jasno označava predmet donacije. Napisano ovako, međutim, ne ukazuje na nespretnost izraza već nerazmišljanje u prijenosu poruke. U drugom primjeru je riječ o nepostojećem kvalifikativu: sklonost davanju seksualnih usluga. Autor teksta je želio reći da je uhapšena i prije privođena zbog prostitucije što bi se u široj kontekstualizaciji (ali iznimno problematično!) moglo nazvati sklonošću. Tako gomilanje suvišnih riječi kada je adekvatan izraz sasvim pristupačan, ustvari doprinosi rastvaranju misli. Opet, njemački roditelji nisu strogi kao što je stereotipno prikazano. Međutim, kao opozitivna stavka roditeljima u ovoj rečenici se uvode stereotipi, što u navedenom iskazu znači da su stereotipi strogi, a roditelji nisu.

Kao i u primjeru sklonosti davanja seksualnih usluga, i, naprimjer, bavljenje književnim radom demonstrira gomilanje suvišnih riječi, odnosno pleonazam koji je vrlo česta pojava u nastojanju da se kvantitativnošću nadomjesti ekspresivnost ili kvalitet rečenog (Povrijeđeni čovjek je odmah odveden u bolnicu sa povredama noge, Radiosarajevo). Upotrebna moć glagola baviti (se nečim)možda je adekvatnija za određene vrste fizičkih aktivnosti, dok u sprezi sa mentalnim zvuči suviše birokratski i suhoparno. Želja da se osvježi novinarski izraz počesto vodi u potpuno značenjsku konfuziju. Mada određene vremenske prilike mogu pogodovati obnavljanju gradskog zelenila, u navedenom je primjeru kazano da lijepo vrijeme kao takvo vrši fizičku aktivnost obnavljanja drvoreda, kao da je riječ o nazivu neke organizacije ili udruge koja se tim aktivnostima bavi. Nespretnost sintagme uzrokovati izazove je pojačana činjenicom da je određeni naučni skup taj koji će uzrokovati izazove. S(p)retnije bi bilo reći da će izazovi biti postavljeni, a ne uzrokovani.

Pismenost kao stvar prošlosti

Dok bosanskohercegovačko novinarstvo počesto grca u frazama koje zanat znače, možda bi se moglo diskutovati o opravdanosti nekih grešaka poput inverzije u riječi (tipfelera) koje se često potkradu i lektorskom oku i nakon nekoliko čitanja. Međutim, iznimno je problematično uljuljkivati se u formatirane jezičke obrasce na kakve smo navikli kod izvještavanja sa političkih skupova, sastanaka, zasjedanja vlade i drugih nešto formalnijih oblika novinarskog pisanja. To pak ne znači da se autori mogu skrivati iza nejasnih fraza, nekonkretnih informacija i finalno pristajati na logiku PR saopštenja. Konačno, da završimo jednom standardiziranom žurnalističkom pluralnom mi-frazom: Moramo se zapitati koliko često zanemarujemo da elementarna pismenost i baratanje jezičkim aparatom ustvari čini dobrog novinara?