Političari dominiraju sadržajem u bh. medijima

Samo od početka 2022. godine u bh. dnevnim listovima Glasu Srpske, Dnevnom listu, Avazu i Oslobođenju dominirale su političke teme i izjave lidera političkih stranaka. Najviše isticani bh. političar bio je član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, a nakon njega zastupljen je i predsjednik HDZ-a Dragan Čović.

“’Inzkova brljotina mora da nestane’”; “’Sankcije me ne mogu zaustaviti’”; “’Mi slavimo u miru, oni okupljaju paravojsku’”; – neke su od Dodikovih izjava u naslovima tekstova u Glasu Srpske.

Na naslovnici Dnevnog lista od 5. januara, naprimjer, nalazi se takođe Dodik. Vijest je naslovljena: “Dodik potvrdio planove: Republika Srpska čeka da prođe Bidenov mandat i da krenu ka odcjepljenju”. Isti list je i dva dana nakon toga na naslovnicu stavio predsjednika SNSD-a, ali i predsjednike HDZ i SDA Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića. Naslov vijesti od 7. januara glasi: “Sankcije: Tko će biti sljedeći i što dalje?”.

“Činjenica je da i dalje najviše pažnje kod građana bude izjave lidera političkih partija koje su godinama na vlasti, kao što su Bakir Izetbegović, Milorad Dodik i Dragan Čović. Što je izjava skandaloznija, neusklađenija i ‘ratobornija’, ona je i čitanija. Oni to jako dobro znaju pa zbog toga nemilice truju javni prostor, iznose razne neistine i vrijeđaju druge i drugačije”, komentarisao je Dundić.

“Najgledanije su trenutno one koje se tiču aktualne političke situacije, odnosno krize, blokada institucija, potezi lidera SNSD-a Milorada Dodika, te sankcije koje su mu izrečene”, kaže Komšić i ocjenjuje da iz dana u dan raste broj onih koji prate političke teme i zbivanja.

Urednik na portalu Bljesak.info Berislav Jurič kaže kako politička scena Bosne i Hercegovine rijetko dobiva nova lica pa da iz tog razloga uvijek viđamo i slušamo iste likove.

“Zbog toga je i njihova popularnost nepromjenjiva, ali se ona mjeri ovisno o strani s koje se izvještava i o kojoj se izvještava. Javnosti je, nažalost, najzanimljiviji onaj tko iskoči nekim skandalom nevezanim za politiku jer su očito zasićeni politike”, rekao je Jurič.

Neki političari su popularniji od drugih u smislu da dobijaju više medijskog prostora jer su njihove izjave populističke, smatra Zarfa Hrnjić Kuduzović, profesorica Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

“Ostrašćene izjave privlače više pažnje nego umjereni i argumentovani stavovi. Tome su dosta doprinijele i društvene mreže koje nisu pogodan ambijent za argumentovanu diskusiju nego za, nažalost, provokativne i ekstremne stavove koji doprinose daljoj konfliktualizaciji i polarizaciji društva“, istakla je Hrnjić Kuduzović.

Većina političkih tema koja direktno tretira državu, prava građana, korupciju, kriminal i slično su teme koje su svakako čitane, kaže glavni i odgovorni urednik portala Klix.ba Semir Hambo.

“U tom kontekstu i političari koji nose ključne procese, kao lideri stranaka ili osobe koje obnašaju funkcije u državi su neizostavne u medijima pa time utječu i na čitanost”, naglasio je Hambo.

Političke svađe umjesto bitnih tema

Izvještavati o politici jeste od javnog interesa, ali način na koji to često rade mediji u BiH je da većinom samo prenose zapaljive izjave i svađe političara, a rijetko postavljaju ozbiljna pitanja i istražuju o korupciji, ekonomiji, zdravstvu. U tome ih vode političari. Oni nameću agendu, glavne teme u medijima, smatraju sagovornici.

Novinar Nezavisnih novina Dragan Sladojević kaže da svađama i zapaljivim izjavama političari skreću pažnju sa bitnih tema, kao što su egzistencijalna pitanja građana. Političari se, kaže, “redovno ‘pobrinu’ da, kada drastično poskupi gorivo, ili na površinu ispliva neka velika afera, takve događaje marginalizuju tako što krenu u međusobne svađe o potpuno nebitnim temama. A, to čitalačka publika objeručke prihvati, čemu svjedoče i komentari koji ‘pljušte’ po društvenim mrežama”.

I Dundić smatra da bh. političari dnevnopolitičke teme koriste kako bi skrenuli priču sa pravih tema i problema sa kojima se građani svakodnevno susreću. Tvrdi i da mediji prenose lažne izjave pojedinaca jer je bitna čitanost a ne suština koju neko iznosi. Kaže da mediji izvještaju o korupciji i kriminalu ali da sve ostane na medijskim izvještajima i da se rijetko pokreću sudski procesi.

Jedan od razloga zbog čega u medijskim sadržajima dominiraju političke ličnosti jeste jer su takvi sadržaji najčitaniji i brzo se prenose i šire društvenim mrežama.

“Nažalost, kada mediji prenesu izjave političara, pune zapaljive retorike, takvi tekstovi su čitani, rekao bih, možda i više nego kada bi svoj dolazak u BiH najavio neki umjetnik ili naučnik svjetskog glasa”, smatra Sladojević.

Jurič kaže da je javnost izmorena jednoličnim nastupima i izjavama političara jer se politička situacija vrti u krug jer sve političke teme liče jedna na drugu godinama.

“Zbog toga mediji podliježu skandaloznijem izvještavaju čak i onda kada neke teme ne zaslužuju ‘pumpanje’. Jurič govori da su novinari umorni od tog začaranog kruga, te da “svaki novinar koji se bavi ovim temama u BiH može slobodno reći da dvadesetak godina piše isti tekst”.

Odgovornost medija

Fahira Fejzić-Čengić, profesorica sa Odsjeka komunikologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, odgovornost vidi i u medijima.

“Često sami urednici i novinari imaju istu želju – zakuhaj! – pa prenose sve redom, natječu se ko će prije i više senzacija istresti u javnost… I tako dodatno ojačavaju loše javno mnijenje i općeprisutnu senzacionalističku ili depresivnu atmosferu u društvu. Stječe se dojam da je samo bitno klikanje, šeranje, lajkanje. Kad je ustavna kriza, politička kriza posrijedi nikakav senzacionalizam nije dopušten. Otuda mediji ne vole da ih se trpa u isti koš sa neodgovornim političarima a često tamo spadaju”, naglasila je Fejzić-Čengić.

Kaže da to u medijima pravi “medijski galimatijas”, ili zbrku riječi, u kojem političari jedni drugima dociraju, ‘uvaljuju’, odgovaraju, reagiraju, podmeću, dodaju  i oduzimaju.

“Tako pravimo sa medijima političku idolatriju. Sve oko nas idoli koji to niti jesu niti smiju postati. Uzeti im mjeru! To bi bio dobar put. Razmazili su ih upravo masmediji i PR službe stalno im se obraćajući. Kad trepnu eto ih uslikamo, kad ne trepnu eto ih uslikamo”, istakla je ona.

Hrnjić Kuduzović kaže da ipak postoje razlike u medijskom izvještavanju te navodi primjer javnih servisa.

“BHRT nerijetko nekritički, suzdržano prenosi izjave političara što rezultira dekontekstualizovanim izvještajima tipa ‘jedan je izjavio ovo, drugi je izjavio ono’. RTRS izjave SNSD-ovih političara prenosi bez ikakvog uredničkog otklona od njih, dok izjave opozicionih političara ili ignoriše, ili znatno redukuje i u pravilu proprati interpretacijom novinara koja ih osporava”, mišljenja je.

Dodaje kako je najskeptičnija FTV koja često propituje izjave političara, pa prilikom njihovog prenošenja ukazuje na paradokse i kontradiktornosti u njima, ponekad uz sarkastične uredničke komentare.

“Kritički otklon od političkih izjava njeguju i N1 i AJB“, izjavila je ova profesorica.

Promijeniti način plasiranja političkih izjava

Mediji ne mogu izbjegavati političke teme, ali mogu promijeniti način na koji ih obrađuju. Hambo kaže da je ključno kako se medij postavi i koliko novinari profesionalno prilaze temi.

“Novinar ili medij jasno može ignorisati nešto za što procijeni da nije primjereno i u tom kontekstu mnogo je primjera kada se određene pojave vjerovatno trebaju ignorisati ili ih novinarski obraditi sa mnogo više osjećaja”, govori Hambo.

Dundić je mišljenja da bi mediji trebali ignorisati već stotinu puta izgovorene floskule, te se fokusirati na teme koje su trenutno u prvom planu u svakodnevnom životu bh. stanovništva. Kao primjer navodi da je Bosna i Hercegovina uz Kosovo trenutno jedina zemlja koja nema validan COVID certifikat sa kojim se može putovati u zemlje EU o čemu bi bh. politički lideri trebali razgovarati.

Kaže kako Fokus.ba već ignoriše mnoge političare, izjave i pojave u trenutku kad procijene da te izjave vrijeđaju bilo koga, nisu istinite, doprinose nepotrebnom uznemiravanju javnosti i ponavljaju se, a nisu suštinski bitne za procese u zemlji.

“Istina je, manja je čitanost i manji broj klikova, ali ostaje neopisivo zadovoljstvo i profesionalna satisfakcija da osoba koja izgovara laži ne može imati mogućnost da truje javni prostor bez ikakve sankcije”, zaključuje Dundić.

Hrnjić Kuduzović kaže kako neke od izjava političara bi bilo najbolje ne prenositi uopće, pogotovo kad se one ponavljaju iz mjeseca u mjesec radi produbljivanja etničkih tenzija u izbornoj godini. Navodi i da one koje se prenose ne moraju biti na prvim stranama, odnosno u prvim minutama emisije.

“Udarni medijski prostor dati životnim problemima građana i forsirati takve teme. Onda kada se prenesu skandalozne ili etnički zapaljive izjave, medij se treba ograditi od njih ukazujući na moguće posljedice takve štetne retorike, osporiti te izjave navođenjem činjenica, kontraargumenata, ukazati na njihovu neodrživost ili kontradiktornost, zatražiti i mišljenje oponenata. Treba te izjave kontekstualizovati – zašto su izrečene sada i na taj način, u kakvoj su vezi s drugim procesima“, kaže Hrnjić Kuduzović.

U susretu s političarima, kako naglašava, novinar ne smije biti samo „držač mikrofona“ nego treba propitivati njihova mišljenja, suočavati ih s činjenicama i kontraargumentima te da pitanja i teme u javnom interesu trebaju nametati novinari, a ne političari.

“Čak i ako ne odgovore na pitanje ili počnu vrijeđati, to može biti pokazatelj političarevog karaktera. Drugi novinari se u takvim situacijama trebaju solidarisati s kolegom i osuditi takvo ponašanje“, podcrtala je.

Kada su u pitanju objave političara na društvenim mrežama, Hrnjić Kuduzović navodi kako treba maksimalno izbjegavati njihovo prenošenje jer im novinari na taj način olakšavaju zaobilaženje medija i manipulisanje javnošću.