Post-istina i mediji: Činjenice manje važne

Iako je ubrzo nakon objavljivanja da je „Bosna i Hercegovina pod kontrolom militantnog islama”, izraelska izjava hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović demantovana u julu ove godine, stigle su (očekivano) brojne reakcije političara i drugih javnih ličnosti iz BiH, ali i Hrvatske. Javnost je emotivno reagovala na medijske sadržaje posvećene ovoj izjavi jer joj se na izvjestan način dovode u pitanje životne vrijednosti, moralne norme i politički mitovi. Dezinformacije i fenomen post-istine upravo se fokusiraju na takve teme.

Post-istina je fenomen gdje činjenice prestaju da imaju značaj za kreiranje stavova i mnjenja, i gdje su ranije formirana uvjerenja, društveni mitovi i narativi važniji za percepciju društveno političke stvarnosti. U tom smislu post-istina predstavlja svojevrsni preduslov za bujanje fake newsa.

Navodnu izjavu hrvatske predsjednice prenijeli su mnogi bh. mediji. Dnevni Avaz, Glas Srpske i Večernji list na zvaničnim facebook nalozima, na sadržaje vezane za ovu temu (u periodu od 30. jula do 5. avgusta 2019.godine, kada je i trajala politička euforija oko ovog događaja), dobili su mnogo reakcija. Osim medijskih objava, analizirali smo i reakcije političara, odnosno dominirajuće političke diskurse koji su se razvili nakon sporne izjave, kao i reakcije/komentare publike na društvenim mrežama ova tri medija. S tim u vezi interesovalo nas u kojoj mjeri je dekodiranje političkih poruka u skladu sa interesima političkih opinion maker-a.

Rezultati: Dnevne novine i političke reakcije

Rezultati analize su pokazali da je Dnevni Avaz imao najveći broj tekstova o ovom događaju, dvanaest, dok je Večernji list imao šest, a Glas Srpske svega tri. Zanimljivo je da su sva tri dnevna lista u značajno manjoj mjeri posvetili pažnju ovoj izjavi na svojim zvaničnim nalozima na Facebook-u. Avaz je objavio svega tri teksta na Facebook stranici, Večernji list jedan, a Glas Srpske čak nijedan. Jedan od razloga može biti taj što se društvene mreže i dalje doživljavaju kao poligon za zabavu i ubiranje klikova, pa ozbiljne političke teme ne nailaze na pažnju.

Ipak, mogli bismo reći da je donekle očekivano da Glas Srpske ima najmanji broj tekstova jer političkoj javnosti u Republici Srpskoj (gdje se dominantno distribuiše ta dnevna novina) takva izjava uopšte nije u sferi interesovanja jer se tiče „onih drugih“. S obzirom na to da je u pitanju izjava hrvatske predsjednice, onda je jasno zbog čega je Večernji list, čiju ciljnu grupu dominantno čine Hrvati, takođe posvetio značajnu pažnju toj temi. Tako je i Dnevni avaz, koji se obraća bošnjačkoj (muslimanskoj) publici, posvetio pažnju toj izjavi u kojoj se direktno optužuje „militantni islam“ za nestabilnost u državi.

Avaz je osim prvog teksta u kojem se pojavljuje „sporna izjava“ (Grabar-Kitarović: BiH je nestabilna zemlja pod kontrolom militantnog islama) objavio i niz reakcija na tu izjavu. Objavljene su reakcije bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića (Džaferović: Optužbe Kolinde Grabar-Kitarović utemeljene na vokabularu UZP-a), lidera SBB-a Fahrudina Radončića (Radončić: Pokušaj da se od BiH napravi politička meta), saopštenja iz SDA i SDP-a kao i izjava režisera Dine Mustafića, u kojima se apsolutno osuđuje skandalozna izjava. Džaferović u svojoj reakciji uzvraća da bi se predsjednica trebala više posvetiti narastajućem talasu „radikalizma u Hrvatskoj“, dok režiser Mustafić cijeni da izjava predstavlja „kontinuitet podrivanja mira i stabilnosti u BIH“. Iz SDP-a smatraju da je  sporna izjava „štetnija od nuklearnog opada“, itd. Na talas negativnih komentara nadovezuje se i reakcija bivšeg predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića u kojoj se osuđuje nesmotren pristup Grabar Kitarović koja je nerijetko sklona političkim gafovima.

Ovakve izjave čine zapravo okosnicu za kreiranje specifičnog političkog narativa (u ovom slučaju negativnog narativa prema predsjednici Hrvatske) koji se dalje razvija i potvrđuje u medijima, ali i na društvenim mrežama kroz komentare/objave korisnika. Takođe, Dnevni Avaz je objavio i dva demantija hrvatske predsjednice u kojima se navodi kako ona nikada nije dala bilo kakvu sličnu izjavu (Kolinda Grabar-Kitarović demantira izvještaj „Jerusalem Posta“: Apsolutno ne! Nisam rekla da je BiH država pod kontrolom militantnog islama; Predsjednica za hrvatske medije: Uopće ne znam kako je došlo do te izjave), kao i reakciju premijera Hrvatske Andreja Plenkovića u kojoj daje svojevrsnu podršku predsjednici, ali i osuđuje napade na nju koji su uslijedili. Iako je u većoj mjeri taj list prenosio izjave bošnjačkih političara i ličnosti iz javnog života koji su „osuli paljbu“ po predsjednici Hrvatske, ipak je Avaz ustupio određeni prostor „drugoj strani“, odnosno izjavama hrvatskih političara.

Večernji list je objavio šest tekstova koji su se ticali izjave, i uglavnom su to bile reakcije hrvatskih političara. Tako je Večernji objavio izjave premijera Hrvatske Andreja Plenkovića, ministra inostranih poslova Hrvatske Gordana Grlića, stav Hrvatskog narodnog sabora BiH, kao i izjavu same predsjednice. I dok su iz Hrvatske premijer Plenković kao i ministar Grlić slali pomirljive poruke (Plenković: Žao mi je zbog pretjeranih reakcija iz BiH; Grlić: BiH je prelijepa zemlja, treba joj mir, stabilnost, jednakopravnost svih naroda), Hrvatski narodni sabor iz BiH je osuo paljbu po „političkom Sarajevu“ iz čije „kuhinje“ su po njihovom mišljenju došle negativne poruke usmjerene prema hrvatskoj predsjednici, ali i Hrvatima u BiH uopšte.

Iz svega analiziranog, stiče se utisak da je sporna izjava zapravo poslužila samo kao poligon za ponavljanje dobro poznatih političkih poruka (…Bošnjaci, ovakvim pristupom koji je intenzivan nakon općih izbora, nastavljaju majorizaciju te se nastoje obračunati sa najmalobrojnijim konstitutivnim narodom u BiH, koristeći sve alate političkog i medijskog utjecaja, pri pokušaju oduzimanja svih političkih prava konstitutivnog hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini; …Evidentna nervoza i medijska histerija koja dolazi iz kuhinje političkog Sarajeva, jasno nam govori, kako su izmjene Izbornog zakona za koje se zalažu iz Hrvatskog narodnog sabora, neizbježan dio europske Bosne i Hercegovine…) ali i u cilju homogenizacije biračkog tijela. Takođe, značajno je istaći da se u Večernjem listu uopšte nisu mogle naći izjave bošnjačkih ni srpskih političara, što može jasno da ukazuje na to kojoj ciljnoj grupi se obraća taj list.

Konačno, Glas Srpske je posvetio svega tri teksta toj temi, u kojima se uglavnom nude zbirne reakcije političara, a tekstovi su pisani u vrlo neutralnom tonu. Ipak ono što je zanimljivo jeste da je Glas Srpske objavio tekst o izjavi novinarke Jerusalem Posta (lista koji je objavio spornu izjavu) sa potpuno drugačijim naslovom u odnosu na Dnevni Avaz. Naime, naslov u Glasu Srpske je „Новинарка: Предсједница Хрватске није спомињала власти БиХ“ dok je u Dnevnom Avazu ista vijest imala potpuno drugačiji naslov „Novinarka ’Jerusalem Posta’ za ’Avaz’ tvrdi: Grabar-Kitarović je to rekla!“. Zaključujući prema naslovu, može se reći da je novinarka potvrdila da je hrvatska predsjednica izjavila da je BiH „zemlja pod kontrolom militantnog islama“, međutim iz teksta se vidi da je u pitanju potpuno druga stvar. Naime, u tekstu piše da je Grabar Kitarović spomenula Iran i migrante, a da nije povezala vlasti BiH sa militantnim islamom i Iranom. Ovdje se najbolje može vidjeti kako jedan dnevni list (u ovom slučaju Dnevni Avaz) senzacionalističkim naslovom privlači pažnju i doprinosi rasplamsavanju negativnog naboja kod bošnjačke političke javnosti usmjerenog prema Kolindi Grabar Kitarović.

Rezultati: Publika

Rasprava koju su započeli političari nastavljena je na društvenim mrežama. Ova analiza (više od 150 komentara) je pokazala da publika u potpunosti navijački i emotivno pristupa komentarisanju navodne izjave. Može se zapravo reći da je izjava samo poslužila kao poligon za širenje govora mržnje, bez prostora za argumentovanu rapravu. Objave/komentari publike su uglavnom zasnovane na međusobnim uvredama koje su često imale vrlo malo ili nimalo veze sa osnovnom temom. S tim u vezi čini se da za publiku uopšte nije važno da li je neka izjava/informacija u potpunosti vjerodostojna sve dok mediji o tome izvještavaju i politički opinion makeri o tome diskutuju.

Ono što je vrlo važno naglasiti jeste da je “skandalozna izjava” nakon što je objavljena vrlo brzo demantovana (Kolinda Grabar Kitarović: Apsolutno je netočno da sam BiH prozvala nestabilnom i povezivala s terorizmom), kao i da je novinarka koja je pisala tekst takođe potvrdila da predsjednica Hrvatske nije spomenula militantni islam u kontekstu BiH, ali ta činjenica izgleda nije uopšte bitna za razvoj i održavanje rasprava na društvenim mrežama. Tako se u jednom od komentara navodi da je pozitivno što je Jerusalem post obrisao tekst jer su „Jevreji naši prijatelji i tako će ostati“ a „Kolinda svoju sramotu vječno neće moći sprati“. Dakle, i pored toga što je više nego jasno da je grešku učinio Jerusalem post, koji je objavio nepostojeću izjavu, u interpretaciji ovog korisnika stvarnost izgleda potpuno drugačije. Naime, stvarnost prema kojoj je Kolinda svakako kriva je bliža njegovim uvjerenjima i vrijednostima što je jedino važno u kontekstu donošenja (političkih) odluka odnosno objavljivanja komentara.

Slična je reakcija i korisnika koji je napisao „Vjerujem da nije rekla tako, ali svejedno je to istina i sve točno sto posto“. Dakle sporna izjava je samo okidač za započinjanje ili produbljivanje rasprave o određenoj temi/problemu, i više nema nikakve veze sa tim da li je ona uopšte izgovorena ili ne, jer je odjednom fokus na temi. Reakcija će naravno biti emotivnija ukoliko se sadržaj tiče vladajućih uvjerenja i vrijednosti. Tada često nema prostora za argumentovanu diskusiju, već se afektivno zauzimaju strane, i reaguje u cilju odbrane sopstvenih, ali i kolektivnih uvjerenja i vrijednosti. Čini se da u eri post istine često „objektivna“ stvarnost uopšte nije važna, već je bitnija percepcija stvarnosti koja je nastala kao posljedica različitih kulturoloških, ideoloških, političkih uticaja.

Jednostavno, svi događaji/izjave koji donose neizvjesnost, dramu, konflikt, poželjniji su za publiku nego suvoparna „izvjesna“ stvarnost. U tom slučaju logično je da će izjava koja je po svojoj prirodi „skandalozna“ naići na veliki talas pažnje kod publike, iako su paralelno objavljivane informacije o tome da se izjava nije ni desila.

Post-istina i privid stvarnosti

Konačno, ono što je zabrinjavajuće jeste što su zvanični politički subjekti iz BiH bez dodatnog provjeravanja ili eventualnog kontaktiranja hrvatske predsjednice, kojekakvim privatnim ili zvaničnim diplomatskim linijama, odmah krenuli sa reakcijama. To je zapravo u skladu sa osnovnim postulatima onoga što se popularno naziva „post-politika“, odnosno politika koja se ne zasniva na promociji političkih ideja već na zapaljivoj retorici, optužbama, prepucavanjima. Na taj način se, populističkim metodama, zapravo stvara privid konkretnih političkih aktivnosti.

Sa druge strane, ovaj primjer je pokazatelj da više ili manje provjerene medijske objave imaju snagu da kreiraju i pokreću čitav niz događaja (prisjetimo se samo farme lažnih portala u Velesu u Makedoniji). Čak i ako se ispostavi da su takvi sadržaji fabrikovani ili izvučeni iz konteksta to ne mijenja ništa, s obzirom na to da su u međuvremenu već probuđeni „duhovi prošlosti“ ili uspostavljeni narativi zasnovani na ranije formiranim „slikama u našim glavama“ (Walter Lipman). Jednostavno, uvjerenja, (političko-istorijsko-društveni) mitovi, stavovi i vrijednosti su kategorije koje imaju iracionalni karakter. Na temelju ovih kategorija, između ostalih, zasnovano je funkcionisanje pojedinaca ali i čitavih društvenih zajednica. Prema tome, ovakve i slične izjave ili događaji koji diraju ili uznemiravaju osnovne društvene postulate će bez obzira na svoju tačnost ili činjeničnost izazvati ogromne reakcije. Preciznije, može se reći da su “alternativne činjenice” važnije od “činjenica”.

Zbog toga je u eri dezinformacija vrlo važno shvatiti koncept post-istine, kojim se nastoji objasniti stanje u kojem je društvo (čini se od pamtivijeka) praktično zarobljeno, a koja izgleda tako da činjenice u borbi sa mitovima i uvjerenjima nemaju nikakvu šansu. Jedina razlika između nekada (predinternetsko doba) i sada (era interneta) jeste velika pristupačnost novih tehnologija koje su omogućile snažno širenje različitih oblika dezinformacija koje uglavnom potvrđuju ili (sa druge strane) vrijeđaju uspostavljene mitove i vrijednosti. Pametni algoritmi su se potrudili da ova matrica bude još efikasnija.

U vrijeme vještačke inteligencije i pametnih algoritama pojedinac tavori unutar svojih informacijskih balona ili eho silosa, što znači da je na dnevnoj bazi u kontaktu uglavnom sa sadržajima koji su usklađeni sa njegovim online preferencijama. Zbog toga i kada dođe do susreta sa različitim stavovima u online zajednici, pojedinci nisu spremni da argumentovano brane svoje stavove već koriste govor mržnje i uvrede kao svojevrsni odbrambeni mehanizam. Činjenice u takvoj anarhičnoj atmosferi u online prostoru nemaju nikakvu vrijednost, zbog čega je funkcionisanje demokratije, zasnovano na donošenju odluka i deliberativnoj raspravi u najširem smislu u svojevrsnoj opasnosti.