Prvostepenom presudom, Sud BiH oslobodio Fatmira Alispahića optužbi za izazivanje mržnje

Tužilaštvo BiH nije uspjelo dokazati da je Fatmir Alispahić tokom 2019. i 2020. godine, putem web stranice Antimigrant.ba, izazivao ili raspirivao nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i svim drugima koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini.

Sudija Goran Radević je kazao kako Tužilaštvo nije dokazalo da je optuženi počinio produženo krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a. stav 1. Krivičnog zakona BiH, i za to je naveo nekoliko razloga.

“Sud zapaža da se Tužilaštvo pogrešno pozvalo na pojavne odredbe za diskriminaciju i u završnoj riječi na Konvenciju o kibernetičkom kriminalu”, naveo je sudija Radević.

Tužilaštvo BiH je Alispahića teretilo da je u više navrata putem web stranice Antimigrant.ba i putem društvenih mreža, kontinuirano javno objavljivao tekstove i video zapise koji obiluju izjavama koje potiču i šire mržnju prema migrantima i migrantskoj populaciji, kao i između konstitutivnih naroda u BiH.

Čitajući presudu sudija je ponovio da je Tužilaštvo priložilo 14 tekstova i 180 izjava i tvrdnji, ali je sud utvrdio da optuženi nije raspirivao mržnju među narodima. Sud BiH je procijenio, u prvostepenoj presudi, da su se izjave optuženog kretale u okviru dozvoljenih publicističkih diskursa u skladu sa slobodom misli i govora.

Sudija Radević je obrazložio da sud takođe smatra da su pojedini stavovi sporni i problematični, ali nisu predmet krivično pravne zaštite na državnom nivou.

„Državni zakon nije propisao sve pojavne oblike govora mržnje, za razliku od zakona u Republici Srpskoj“, stoji u obrazloženju presude. Sud je stava da je govor mržnje propisan kao krivično djelo na državnom nivou samo na osnovu rasne, vjerske i etničke mržnje.

Direktor Balkanske istraživačke mreže, BIRN u BiH, Denis Džidić za Mediacentar kaže da je jako rano da daje komentar na presudu koja je tek izrečena i koja nije konačna.

“Biće važno da vidimo šta i kako će Sud BiH da odluči u Apelacionom postupku. Međutim, ono što sada već možemo reći, nakon ove presude, jeste da se čini kako postoji različit standard tužilaca i sudija u smislu dokazivanja mržnje – što je evidentno i u oslobađajućoj presudi Milanu Mandiću i predstavnicima ELTA TV, a i sada ovom presudom. S obzirom na poseban interes javnosti, a i osjetljivost marginalizirane skupine koje se ticao ovaj predmet, dakle ljudima u pokretu, važno bi bilo da se što prije adresiraju ove razlike i da se zauzme jasan stav koji će omogućiti procesuiranje jezika mržnje prema bilo kojoj diskriminiranoj skupini”, kaže Džidić.

Politikolog, aktivist i publicist Minel Abaz za Mediacentar kaže da se u slučaju Fatmira Alispahića i web stranice Antimigrant.ba nije radilo o mržnji spram konstitutivnih naroda navedenih Ustavom Bosne i Hercegovine, ali da je sigurno da je, dodaje Abaz, došlo do mržnje i prema ostalima koji borave u Bosni i Hercegovini, kao što su ljudi u pokretu, migranti i izbjeglice što smatra da je obuhvaćeno istim članom (145a), stav (2).

“Samim time [to bi] trebalo biti kažnjivo, no nažalost vidimo da u ovom slučaju nije. Takoreći jednostavan slučaj, gdje je mržnja očita iz samog naslova portala/web stranice. Ipak, nismo dobili zadovoljavajuću, osuđujuću presudu spram urednika i autora portala”, navodi Abaz koji podsjeća na Stav 2 Člana 145a Krivičnog zakona BiH koji kaže da:

“Ko javno podstrekne na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv grupe osoba ili člana grupe određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, ako takvo ponašanje ne predstavlja krivično djelo iz stava (1) ovog člana, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.”

Abaz dodaje kako “samim tim ne stoji tvrdnja da se ‘samo’ kažnjava govor mržnje za rasnu, etničku i vjersku mržnju, već su uključene i kategorije rase, boje kože, vjeroispovijesti, porijekla, a u ovom slučaju je upravo takav primjer i bio: mržnja spram ljudi u pokretu, izbjeglica i migranata se temelji na osnovu njihove boje kože, porijekla, rase. Ukoliko je pak tumačenje ograničeno na kažnjavanje ‘samo’ za rasnu, etničku i vjersku mržnju, onda zakon treba jasnije definisati, proširiti, pa i mijenjati”.

Izricanju presude nije prisustvovala odbrana, ali ni postupajući tužilac. Rok za žalbu je 15 dana.