Rat koji se upravo dešava

Odličan primjer za potonje bila bi izjava koju je navodno za Radio Varaždin dao hrvatski nogometni selektor Zlatko Dalić. Dalić je, kako prenosi Poskok, na radiju izjavio kako Komšić nije njegov predsjednik i kako je bio zgrožen činjenicom što je čak 200.000 Bošnjaka glasalo za njega. Navodno je rekao i da: “Komšić nije hrvatski predsjednik niti ga Zagreb smije takvog prihvatiti. Ja se kao Hrvat iz Livna, koji je dopisno glasovao osjećam ponižen. BiH je moja domovina. Hrvati su dali ogromne napore za tu zemlju, i na referendumu i 1995-e kad su vojno doveli do prevage i mira. Ovo što im se radi je čisto nasilje.”

Nakon što je izjava ugledala svjetlo dana, pojavili su se Dalićevi demanti na Klixu, u Jutarnjem listu i u nekim drugim medijima. U njima je Dalić izjavio da ga politika ne zanima i da je šokiran kako se ljudi služe lažima i izmišljaju njegove izjave da bi iskoristili njegovu popularnost i utjecaj. Poručio je da izbore u BiH uopće nije pratio i da ga uskoro vidimo u Sarajevu.

Postavlja se pitanje šta je medij koji je prvobitno objavio njegovu izjavu, Poskok.info, imao reći na sve ovo? Dan poslije, na njemu je objavljen tekst: BiH je ušla u prostor potpune propagande: Je li moguće da je Klix podvalio Zlatku Daliću? Ukratko, nepotpisani autor/i s Poskoka, suočeni s njegovim demantom, umjesto da se na prvom mjestu ispričaju, pišu novi tekst u kojem obrazlažu sve razloge zbog kojih je Dalićev stav neprihvatljiv. Referira se na širu političku situaciju u BiH i događaje kojih se Dalić uopće nije dotakao. U članku se istovremeno i sumnja i vjeruje u autentičnost Dalićevog demanta te izdražava razočarenje zbog Dalićevog stava ali i nevjerica da je osoba njegovog profila mogla takvo nešto da izjavi.

Članak zbog svih svojih političko-emotivnih dimenzija daleko premašuje razlog zbog kojih je nastao – kao reakcija na demant i može služiti kao materijal za podrobnu analizu. U njemu je sadržan cijeli konglomerat nezadovoljstava hrvatskog nacionalističkog sentimenta i razloga za ogorčenost zbog političke situacije u kojoj se hrvatski narod danas nalazi u BiH. Unutar cijele te smjese obrtanja teza, lažnih informacija, govora mržnje, zamjeranja, fabriciranja i podmetanja, nalazi se povrijeđena emocija. Zato može služiti kao savršena studija psihopatologije političkog trenutka jednog naroda (u smislu u kojem se ovdje svi pripadnici hrvatskog naroda predstavljaju kao homogena cjelina). Međutim, nas ovdje članak zanima isključivo u mjeri zbog koje je nastao – da posluži kao sredstvo u medijskom ratu koji se upravo dešava i ”slučaju Dalić”.

Jer članak je samo jedan u moru drugih kojim se izražava nezadovoljstvo zbog pobjede Željka Komšića kao hrvatskog člana predsjedništva. Prije samih izbora, HDZ je formirao portal imena Smeće vijesti (account je suspendiran, pristupljeno 17.10. u 10:57h) kojem je cilj bio da selektira vijesti koje ne izražavaju istinu i objektivnost, a tiču se političkog djelovanja te stranke. Na portalu Raskrinkavanje, opisana je intencija stranice i objavljen popis tekstova koji su se našli na spornoj listi. Portali na kojima su objavljeni bili su: Klix, portal Slobodna Bosna, Vijesti.ba i drugi ”bošnjački” portali. Iako ta stranica više ne postoji, sasvim pouzdano se može reći da autori s portala kakvi su npr. Poskok, Kamenjar, Dnevnik.ba i sl. i dalje polemiziraju s člancima koji se objavljuju na spomenutim portalima. Pri tome se služe baš onim sredstvima koja su, kako su tvrdili u opisu stranice, željeli prokazati: neistinom i neobjektivnošću.

Drugim riječima, i dvije sedmice koliko je prošlo od izbora, na bosanskohercegovačkim portalima se vodi rat!

Treba istaći da u BiH nema ”nevinih” medija ni nevinih portala. Hercegovačkim portalima ne ostaju dužni ni ovi s bošnjačkim prefiksom koji su bilo potenciranjem Željka Komšića za hrvatskog člana predsjedništva bilo isticanjem HDZ negativnih primjera i isključivo hrvatskog nacionalizma, samo ”dosipali” (i dalje dosipaju) ulje na vatru.

Sam Željko Komšić bi također trebao da bude oprezniji u svojim javnim istupima i postizbornih izjavama te da ima više razumijevanja prema hrvatskom sentimentu. Istina jeste da Komšić pripada građanskoj opciji, ali je izabran za hrvatskog člana predsjedništva i prema tome bi trebalo da pokuša da se približi Hrvatima u BiH bez obzira na njihova različita politička ubjeđenja. Odmah nakon izbora, on je na press konferenciji kako prenosi N1 izjavio: ”Ja sam vaš predsjednik bez obzira glasali vi za mene ili ne. Trudit ću se, i znam kakva je ovo obaveza i kakav teret preuzimam, da ne napravim nijednu grešku i da opravdam vaše povjerenje.” Dakle, u prvom nastupu koji je imao, dao je izjavu koju je bilo lako dvosmisleno protumačiti i upravo su to i uradili hrvatski portali, predstavivši je kao prijetnju: Ja sam vaš predsjednik, htjeli vi to ili ne! Izjava se masovno dijelila u ovom obliku i samo je doprinijela postizbornoj masovnoj histeriji kod čitalaca.

A upravo to je najveća tragedija ovog i svih drugih medijskih ratova – nevine žrtve, izmanipulisano i iskorišteno čitateljstvo. Nije toliko problem što se u ovim tekstovima koriste i uvrede i laži i klevete i nelogičnosti, bez obzira što se time narušavaju profesionalni i etički standardi te potcjenjuje čitateljska inteligencija. Najveći problem je u tome što se takve stvari ”primjenjuju” na ljudima da bi ih se dovelo u određeno stanje i natjeralo na određeno ponašanje. Ne smijemo potcjenjivati kolektivnu emociju i psihologiju mase u ovakvim situacijama te ponašanje do kojih ono može dovesti. Masa je uvijek manje inteligentna od pojedinca, hrvatsko čitateljstvo je ovim izbornim rezultatom dovedeno u stanje emotivne traume i povrijeđenosti – ili se u takvo nastoji dovesti. Odličan primjer za to je tekst koji smo naveli, a koji je služio kao reakcija na Dalićev demant.

Ako ostavimo po strani ”vitalni nacionalni interes”, postavlja se pitanje šta će prosječni Hrvat u Bosni zaista izgubiti zbog toga što mu predsjednik više nije Čović nego je to Komšić? Isto pitanje samo suprotnog predznaka moglo bi se postaviti i Bošnjacima – šta će oni zaista više dobiti zbog činjenice što je hrvatski član predsjedništva Komšić, a ne Čović? Da li će im se kvaliteta života dodatno pogoršati/poboljšati i da li će više/manje iseljavati iz Bosne i Hercegovine? Ako uzmemo u obzir procente u kojima se to dosad dešavalo, sumnjamo da situacija može biti još gora. Međutim, u situacijama masovnih histerija kakva je ova u kojoj se sada nalazimo, teško je stvari posmatrati racionalno i u njima vidjeti logičan slijed. Umjesto toga gledamo studente koji masovno ustaju i protestuju protiv izbora Komšića kao da je njegov izbor prvi problem s kojim su se do sada suočili. Kao da ne žive u besperspektivnoj zemlji i ne studiraju na lošim univerzitetima od kojih je najbolje što mogu dobiti diploma koju će prvom prilikom iskoristiti u nekoj drugoj zemlji u kojoj im predsjednici neće biti ni Čović ni Komšić.

Srećom postoje glasovi razuma i čitateljstvo kojima se obraćaju hercegovački mediji nije uniformno ni homogeno, kao što nije ni ono kojima se obraćaju mainstream bošnjački mediji. Jedan od njih pripada i hercegovačkoj autorici i kolumnistici Martini Mlinarević Sopta koja se gostujući u emisiji ”Nedjeljom u 2” na HRT-u dotakla i ove teme. Dugogodišnja kritičarka Čovićeve politike izjavila je da nije pristalica ni Komšića jer nije pokazao nikakve političke rezultate u prijašnjem periodu kada je bio predsjednik, ali da su Hrvati ove godine imali alternativu u predstavniku Naše stranke, ali je nažalost nisu prepoznali. U Hercegovini žive ljudi kojima ne odgovaraju ni jedan od dva kandidata oko kojih se vode medijski ratovi i to je za cijelu ovu situaciju najbitnije i ohrabrujuće. Pokazuje da je stvarnost mnogo šarolikija i bogatija od bipolarne, crno-bijele, mi protiv vas slike, kakvim je žele predstaviti režimski mediji, kojoj god strani pripadali.

Zato ćemo ovaj tekst završiti s vjerom u takve čitatelje i nadom da će se uspjeti oduprijeti propagandnom ratu koji ih nastoji vrbovati pod svoje ideološko okrilje.