Regionalno ‘raskrinkavanje’ lažnih vijesti

Kako kaže Darko Brkan, predsjednik ove organizacije, na raskrinkavanje.ba moći će se naći i lista medija koji objavljuju lažne vijesti, kao i analize različitih aspekata medijskog izvještavanja.

„Već dugo primjećujemo da se u medijima, a posebno u online svijetu, fabrikuje nešto što se može nazvati lažna vijest. Stoga smo razmišljali kako možemo odgovoriti na tu pojavu, i u BiH i u regiji, kako građanima koji koriste internet predočiti ovu očiglednu manipulaciju. Već imamo nekoliko nivoa na kojim radimo. Prvo uzimamo pojedinačne medijske sadržaje i pokušavamo da sistemom ocjena koji smo uspostavili, okarakterišemo o kojoj se vrsti manipulacije radi. Najlošija ocjena je lažna vijest.

Ovu ocjenu dajemo onda kada je utvrđeno da je određena priča ili tvrdnja smišljeno fabrikovana i predstavljena kao istinita, čime se svjesno dezinformiše javnost. Analiziraćemo i one situacije kada je očigledna manipulacija tačnim činjenicama ali, zaključci koji se izvode nisu tačni ili ispravni. Pravićemo liste medija koji evidentno proizvode lažne vijesti, sastavljaćemo ‘red flag’ listu. Za manipulacije druge vrste, kao što je prenošenje lažnih vijesti, širenje dezinformacija, za propagandu, imaćemo listu medija visokog rizika koji proizvode nekredibilne sadržaje“, kaže Brkan.

Metodologija praćenja i analize medijskih sadržaja je razvijena u saradnji s partnerskim organizacijama u regiji „Krikom“ iz Srbije i Centrom za demokratsku tranziciju iz Crne Gore. Nedavno se uključila i MediaPedia iz Makedonije.

„Nadamo se da ćemo i iz ostalih država regije vrlo brzo imati partnere. Tako da ćemo objavljivati sukcesivno platrforme koje će biti slične. Uskoro će biti pokrenuta u Srbiji, iduće godine u Crnoj Gori dok u narednom periodu planiramo da u velikom broju država imamo slične platforme, odnosno metodologije istraživanja pa ćemo imati na taj način verifikaciju ovoga što radimo“, kaže Darko Brkan.

Socilog, profesor Univerziteta u Banjaluci, Ivan Šijaković ističe kako zna dosta medija s čijim je urednicima razgovarao o tome zbog čega puštaju lažne ili neprovjerene vijesti.

„Njihov odgovor je kako je važno biti prvi pa makar to ne bila istina, a ne biti poslednji ili u sredini sa provjerenom informacijom. I onda se prosto pravi hijerarhija i zna se koji mediji prvi izbacuju vesti. Nekada to rade i svesno, znajući da informacija nije proverena, ali žele imati najveći broj klikova, najviše posetilaca, bez obzira da li se tekst samo preletio pogledom ili je u celosti pročitan. U ovom elektronskom digitalnom društvu, to je izgleda mera i za komercijalnu podršku.

Neki standardni moral koji je bio pre sasvim se promenio, nastupio je neki lažni moral, neodgovornost je na visokom nivou. Ljudima koji pamte druga vremena, mojoj generaciji, teško se snaći i mi smo sada kao slon u staklenoj radnji. Ali sve je to jako opasno jer ljudi se prosto takmiče da saznaju neku vest i da je prošire, bez obzira je li izvor pouzdan. Sve to stvara neku klimu opšte laži tako da je teško razaznati šta je istina“, kaže Šijaković.

Novinar iz Mostara Faruk Kajtaz smatra kako se, izgleda, ponovo pišu pravila novinarstva koja nameću društvene mreže.

„Širenje klasičnih lažnih vijesti koje imaju efekat u kratkom vremenu su manje opasne od polulažnih vijesti koje po svemu liče na istinite. One narušavaju sveto pravilo novinarstva da činjenice koje se prezentiraju moraju biti provjerene i tačne. Živimo u potpuno novom vremenu i vrlo je lako zapaliti javnost uz lažnu informaciju, ali poslije slijedi otrežnjenje. Međutim, problem je što takve vijesti mogu imati veoma štetne posljedice u stvarnom svijetu. One izlaze iz svijeta interneta i prave probleme u odnosima među ljudima pa čak i među državama. Na neki način se treba uvesti regulacija ponašanja i objavljivanja medijskih sadržaja. Ali, tu je novi problem – kako da se to nastojanje ne pretvori u neku vrstu nadzora ili cenzure?“, kaže Kajtaz.

Jedna od ocjena portala raskrinkavanje.ba odnosi se na članke čiji senzacionalistički naslovi ne odgovaraju sadržaju teksta, popularno nazvane „klikbejt“ (clickbait).

Darko Brkan navodi da se u naslovu jednog članka može pročitati da je wi-fi signal tokom noći „opasan po život“, iako se sam tekst zapravo bavi „životom“ baterije mobilnog telefona; drugi je najobičniju zaplijenu nedozvoljenih prehrambenih proizvoda na aerodromskoj graničnoj kontroli predstavio kao „događaj“ od kog su carinski službenici „zanijemili“; u trećem se privremeni zastoj prometa teretnih vozila na jednom graničnom prelazu predstavlja kao „ludnica na granici“ i „obustava ulaska u Hrvatsku iz BiH“; četvrti najavljuje da su „svjetske sile odlučile kome će pripasti BiH“, dok se u članku naprosto prenosi sažetak izvještaja Valentina Inzka Vijeću sigurnosti UN-a.