Zabrana fotografisanja – još jedan udar na medijske slobode

Ovako definiran član Nacrta zakona otvara mogućnosti zloupotreba, slobodnog tumačenja, te uskraćivanja prava građana, a posebno novinara i snimatelja koji se bave istraživačkim novinarstvom. Novinari, urednici u medijima i pravni stručnjaci se slažu kako ovakav prijedlog Nacrta zakona predstavlja grubo kršenje prava novinara, prijeti medijskim slobodama i da mu je cilj zastrašivanje i kontrola medija.

Za pravna lica, u istom članu Nacrta, predviđene su kazne od 4.000 do 12.000 KM, a za odgovorna lica u pravnom licu kazna od 600 do 1.800 KM.

„Meni čitanje ovog člana izaziva refleks da li će neko sutra napraviti na desetine javnih zgrada, vikendica nekih funkcionera ili nekih objekata za koje će neko smatrati da su važni za nekoga i staviti tablu zabrane. Da li će to nama onemogućiti da fotografišemo takve zgrade i da strepimo od otkaza?“, pita se Azhar Kalamujić, novinar Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), online medija koji uglavnom izvještava o kriminalu i korupciji a upitno je koliko bi slobodno mogli pisati u slučaju da ovakav zakon stupi na snagu.

Kalamujić dodaje kako danas živimo u vremenu neograničenih tehnoloških mogućnosti za snimanje i dokumentovanje, i pita se ko ovakvim mjerama pokušava nešto ograničiti i s kojim ciljem. On smatra da je neotuđivo pravo novinara i snimatelja da snimaju javne objekte, čak i privatne, ukoliko su oni od interesa javnosti.

„Prije svega meni kao novinaru i čovjeku koji pamti prošli sistem, meni ovo liči na uvođenje nekakve torture, kao u ranijem vremenu kada su novinari proganjani od strane policije, kada je policija ili neki organ reda odlučivao šta mi možemo i smijemo raditi“, kaže Kalamujić za Mediacentar.

Otvaranje prostora za napade na fotografe i novinare

Urednik portala Detektor.ba Semir Mujkić se prisjetio slučaja od prije nekoliko godina kada je napadnut fotograf magazina Žurnal Adi Kebo dok je bio na radnom zadatku i sa razlogom se pita da li ćemo imati slične slučajeve ukoliko se zakon u ovakvoj formi usvoji.

„To su ljudi koji imaju privatnu firmu i koji su napali fotografa zato što je fotografisao sa druge strane ulice njihovu firmu koja dobiva javne tendere. Ono što se desilo poslije jeste da su oni nakon cijelog fizičkog okršaja, koji je snimljen i koji nije imao sudski epilog jer je pravosuđe odlučilo da to nije nešto što vrijedi procesuirati, stavili natpis ‘Zabranjeno fotografisanje’. I to je to. Da li je sada firma koja dobiva javne tendere i novac iz budžeta, kojeg građani plaćaju, da li je tu jača firma i njihov znak ili javni interes?“, pita se Mujkić.

Tamo gdje novinari ili fotografi mogu dokazati javni interes i pravo javnosti da zna, odnosno pravo na informisanje građana o pitanjima od javnog značaja, te da ne povređuju preko mjere pravo drugog pojedinca na privatnost, kako za Mediacentar pojašnjava advokat Dejan Lučka, fotografi bi trebali da mogu slobodno fotografisati.

Ukoliko ne postoji pravni osnov i specifični razlozi za zabranu, pojedinac ne može, kako dodaje, po sopstvenim shvatanjima i željama da postavi znakove zabrane snimanja i da zbog toga onaj ko snima odgovara za to.

„Naročito su bitne situacije u kojima se radi o slučajevima javnih ličnosti kao što su političari, i fotografisanju na primjer ulaza u njihove kompanije ili imanja koje/a posluju sa javnim preduzećima, kako tu postoji jak javni interes zbog kontrole utroška budžetskih sredstava“, objašnjava Lučka.

Iz Misije OSCE-a u BiH odgovaraju kako pažljivo prate dešavanja u vezi sa usvajanjem novog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na području KS. Smatraju kako ograničenja u vezi sa fotografisanjem i skiciranjem objekata mogu biti opravdana u skladu sa međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava u određenim situacijama i u konkretne legitimne svrhe, ali navode da je trenutni Nacrt „nedovoljno precizan u tom smislu i može potencijalno dovesti do proizvoljnog tumačenja i primjene“.

„Nadamo se da će ovo pitanje biti dodatno razjašnjeno tokom javne rasprave i svjesni smo da ono može dovesti do određene zabrinutosti u pogledu njegovog potencijalnog efekta na medije koji izvještavaju o radu tijela vlasti i koji istražuju pitanja od javnog interesa“, navodi se u odgovoru iz OSCE-a BiH.

Tokom javne rasprave, kako dodaju, bilo bi korisno razjasniti šta „neovlašteno fotografisanje i skiciranje“ tačno predstavlja, pošto je neovlašteno fotografisanje već inkriminisano u Krivičnom zakonu Federacije BiH u kome su konkretno navedene situacije u kojima takvo fotografisanje može biti neovlašteno – prvenstveno, zaštita privatnosti osoba, naročito maloljetnika, dok ovaj nacrt zakona proširuje obim zabrane na bilo koje objekte koji su označeni kao zabranjeni za fotografisanje.

„Zbog predloženih odredaba postavlja se pitanje da li bi se fotografisanje i skiciranje bilo kog od takvih objekata zaista moglo okvalifikovati kao kršenje javnog reda i mira, da li je to od takve važnosti da bude konkretno regulisano Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira, te da li bi takva ograničenja bila proporcionalna i neophodna u demokratskom društvu“, navode iz OSCE-a.

Policajci bi mogli oduzimati opremu novinarima

Posebno je problematičan član 46. Nacrta zakona o prekršajima u KS u kojem piše:

„Sud rješenjem o prekršaju, a policijski službenik Uprave policije može prekršajnim nalogom izreći zaštitnu mjeru oduzimanja predmeta okrivljenom za prekršaje iz članova“, pa se potom nabrajaju brojni članovi zakona među kojima i već spomenuti član 37. u kojem se tretira neovlašteno fotografisanje objekata.

Pitali smo medijske i pravne stručnjake koliko potencijalnih opasnosti za rad novinara i snimatelja donosi ovako definiran član Nacrta zakona. Odnosno, da li je moguća situacija da novinar ili snimatelj snima bespravno izgrađenu vilu tajkuna ili političara, a da mu policajac oduzme opremu i napiše prekršajni nalog.

„Policijskom službeniku se ne bi smjelo dopustiti da on izdaje zaštitne mjere oduzimanja predmeta, kada je u pitanju fotografisanje. To praktično znači da bi policajac mogao da vam odredi mjeru u kojoj bi vam se oduzeo fotoaparat ili telefon, čime bi mogao direktno da utiče na vaš poslovni i privatni život. Neophodnost ovakvog ovlašćenja uopšte ne postoji, te smatram da se pretjerano ovlašćenje daje policajcu“, pojašnjava Dejan Lučka.

Poznati su, kako kaže, slučajevi kada su policajci nezakonito zahtijevali da se prestane sa snimanjem njihovog rada, tako da vrlo lako mogu koristiti ovo ovlaštenje u takve i slične nezakonite svrhe.

„Prema mom mišljenju samo bi sud trebalo da ima mogućnost da svojim aktima izrekne zaštitne mjere oduzimanja predmeta kada je u pitanju fotografisanje. Time bi bile smanjene zloupotrebe, kao i mogućnost da se građanima uskrati određena informacija“, smatra Lučka.

Novinar i snimatelj portala Balkan Insight, koji djeluje u okviru Balkanske regionalne istraživačke mreže – BIRN Hub Azem Kurtić smatra da novinari, pogotovo istraživački, svoje navode moraju dokazivati različitim materijalima, a veoma često sa fotografijama i videima te dodaje kako bi predviđeni Nacrt zakona uskraćivao te mogućnosti uz strahovanje novinara i redakcija od novčanih kazni i drugih sankcija.

„Davanje mogućnosti policajcima da nam oduzimaju radnu opremu, određuju kako i šta možemo da snimamo, ili mogućnost u kojoj je novinarima, građanima i medijima zabranjeno javno istupanje ili rad na određeni period, meni liči na legalizaciju represije“, kaže Kurtić.

Smatra kako je Nacrt zakona koncipiran tako da već unaprijed odgovori novinare i građane od same pomisli da bi trebali snimiti nešto.

„Zakonima je već regulirano neovlašteno snimanje ili snimanje objekata koji su pod zabranom, ali i u tim slučajevima postoje izuzeci koji se tiču informacija od javnog značaja“, objašnjava Kurtić.

Nacrtom zakona predviđena je i mogućnost zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti zbog neovlaštenog fotografisanja ili skiciranja objekata i mjesta. Tako je propisano da sud u ovom slučaju može rješenjem o prekršaju izreći ovu zabranu pravnom licu u periodu od šest mjeseci, a u period od tri mjeseca do jedne godine odgovornoj osobi u pravnom licu, kao i fizičkom licu za neovlašteno fotografisanje ili skiciranje objekta.

Na brojne druge nedostatke Nacrta zakona upozorava i organizacija Transparency International BiH (TI BiH) gdje smatraju da bi ovaj zakon, ukoliko bi se usvojio u ovoj formi, doveo do ozbiljnih kršenja ljudskih prava. Posebano su se osvrnuli na dijelove Nacrta zakona koji se tiču normiranja online sfere, lažnih vijesti i govora mržnje pri čemu smatraju da se pod krinkom borbe protiv lažnih vijesti otvara prostor za ograničenje slobode govora i cenzuru medija.

„Konkretno sporno je što se u predloženom Nacrtu zakona proširuje definicija javnog mjesta na internet i društvene mreže i uvode kazne za iznošenje ili širenje lažnih vijesti kao i za ‘omalovažavanje državnih organa’ što bi uslijed proizvoljnih tumačenja moglo dovesti do suzbijanja slobode govora i vršenja pritisaka na građane, medije koji kritički govore o radu javnog sektora. Takođe visoke kazne za ‘širenje lažnih vijesti’ mogu dovesti do cenzure i autocenzure kod medija jer se oni izlažu riziku od pokretanja brojnih prekršajnih postupaka“, kažu iz TI BiH.

Zaključuju kako je ovakav zakon suprotan evropskim standardima i podsjećaju na preporuke Vijeća Evrope koje podstiču i pozivaju države da unaprijede slobodu izražavanja na internetu, na način da donose zakone i praktične mjere koje bi spriječile svaki oblik cenzure.

Azhar Kalamujić kaže kako je ovakav nacrt zakona neprihvatljiv u slobodnom i demokratskom društvu i da je njegov cilj kontrola građana i novinara što smatra suludim i neprihvatljivim. On ostaje pri stavu da će i dalje profesionalno obavljati novinarski posao i da će mu interes javnosti uvijek biti na prvom mjestu.

„Ja ću rizikovati da budem kažnjen i sankcionisan ukoliko bude ostao ovakav zakon, ali nadam se da neće, nadam se da će ljudi biti pametni i izostaviti ne samo medijsku zajednicu već i građane. Građani su danas novinari. Imaju mogućnost da izvještavaju. Mi novinari ne možemo doprijeti do svake situacije. Dakle, ne samo za novinare, već i za građane ovo predstavlja potencijalnu opasnost od slobodnog izvještavanja o stvarima i pojavama u društvu“, zaključuje Kalamujić.

Nacrt zakona o prekršajima u KS, kao i najavljeni Zakon o kriminalizaciji klevete u Republici Srpskoj (RS) alarmirali su i zabrinuli osobe koje rade u medijima, nevladine organizacije i građane koji smatraju da se njima pokušava uvesti kontrola, samocenzura, ali i zastrašivanje, što u konačnici dovodi do ugrožavanja prava i sloboda medija i građana.

„Ovo što imamo u  KS u zadnje vrijeme jeste loša tendencija da se dešava kopiranje onoga što se dešava u RS u odnosu prema medijima, da se ograniči rad medija. Istina, ono što jeste različito su signali da takva rješenja neće vjerovatno proći skupštinsku proceduru i da će biti mijenjani, ali meni se čini da to nastojanje i dalje postoji“, zaključuje Semir Mujkić.