Zovko: Mogu nas tužiti, ali mi ćemo se i dalje boriti i upozoravati

I ovaj Dan slobode medija dočekujemo uz veliki broj tužbi protiv medija i novinara. U društvu prevladava “kultura tužakanja”. Zašto je to tako?

– Stvarno je zabrinjavajuća brojka koju je donijela ovogodišnja HND-ova anketa o najmanje 924 tužbe protiv medija i novinara teških čak 78,5 milijuna. Dakle, za 10 milijuna kuna više u odnosu na anketu iz 2020. godine. U stvarnosti je taj broj i veći jer je riječ o odgovorima samo 23 medija koji su nam dostavili podatke. Mislim da možemo govoriti o više od 1000 tužbi i da, sada već možemo reći da u Hrvatskoj postoji sramotna kultura tužakanja novinara ne bi li ih se financijski iscrpilo i profesionalno obeshrabrilo. Imamo cijeli niz serijskih tužitelja, i to iz redova vladajuće stranke, HDZ-a, a tužbe nisu mrske ni pojedinim oporbenim političarima. Tu posebno zabrinjavaju tužbe samih sudaca protiv novinara i medija. Glavni motiv tih tužbi je zastrašiti novinare i odvratiti ih od pravih istraživačkih priča koje su u interesu javnosti. To je novi oblik nasilja nad našom strukom. Više ne morate zaskočiti novinara na ulici, udariti ga ili prebiti. Ovo je puno perfidniji način, a ide na iscrpljivanje. SLAPP-tužbe su i veliki europski problem, a Hrvatska je prepoznata kao jedna od problematičnijih zemalja po tom pitanju. Jedna od najgorih zemalja smo po pravosudnom progonu novinara, medija i to je sramota i za EU. Ovaj pravosudni progon je stravičan. Nedavno je i Europska federacija novinara nakon naše ankete poručila kako je broj sudskih postupaka protiv medijskih radnika sulud te da se odgovor na taj problem mora pronaći na razini cijele Europe. Puno toga treba promijeniti, a ono što HND svakako već godinama traži jest dekriminalizacija klevete i uvrede jer osobe koje se smatraju oštećenima mogu satisfakciju dobiti kroz građansku parnicu. Ipak, i dalje mislim da nas ne mogu toliko tužiti koliko mi možemo vikati.

Na nedavnoj konferenciji za novinare Hrvatskog novinarskog društva gdje se govorilo o tužbama bilo je riječi o tome da neki suci nisu dovoljno educirani u medijskim slučajevima. Je li to slučaj i s, evo, najsvježijom presudom u kojoj je satirični NewsBar izgubio spor protiv Velimira Bujanca?

– Edukacija je potrebna, to je definitivno. Kao što je na našoj pressici rekla odvjetnica Vanja Jurić, svi akteri političkog i društvenog života moraju znati prihvatiti kritiku. Političari, suci, odvjetnici… Svi trebaju pratiti i držati se međunarodnih standarda i ugrađivati ih u naše zakonodavstvo pa ih na ispravan način provoditi jer oni su ti koji moraju štititi medijske slobode, a vi imate apsurd da ih neki od njih upravo ugrožavaju. A presuda protiv NewsBara za satirični tekst Domagoja Zovaka je neviđeni skandal. Dok je čitate, ne možete vjerovati vlastitim očima. Sramota. Dakle, presuda protiv satire je pravosudni udarac u zdrav razum.

HND i SNH pokrenuli su zajedničku kampanju “Lokalni mediji građanima, a ne šerifima”. Koja je glavna poruka kampanje?

– Pokrenuli smo je uoči lokalnih izbora jer želimo upozoriti na probleme lokalnih medija i na nužnost definiranja novih modela za njihovo funkcioniranje i financiranje. Modeli kakve imamo danas neodrživi su, oni su smrt za neovisno novinarstvo. U kampanju, koja je krenula iz Virovitice, uključene su kolegice i kolege iz lokalnih medija koji će u svojim medijima održati javnu raspravu o problemima, pitati lokalne moćnike i pretendente na javne funkcije u tim sredinama kako misle riješiti problem i znaju li da problem uopće postoji ili misle da je normalno držati šapu na lokalnom radiju i ucjenjivati ga javnim novcem e da bi im služio kao poligon za političku reklamu. To su u pravilu sasvim netransparentne “oglašivačke” transakcije. Znamo, svjedoče naše kolegice i kolege, da se na privatnim sastancima, daleko od očiju javnosti, na nekim ručkovima i večerama dogovaraju „novinarske“ teme, prigovara se na novinare koji im smetaju pa ih treba udaljiti s posla kako svojim radom ne bi narušavali idilu lokalnih kabadahija. To je nedopustivo. Ova tema će i nakon lokalnih izbora biti u našem fokusu, jedna od prioritetnijih.

Koliko su mediji i novinari, naročito na toj lokalnoj razini, izloženi pritiscima brojnih političara koji nasrću i čine sve da upravo oni budu izabrani u tijela vlasti?

– Mislim da je najteže upravo njima u malim sredinama. Česta su meta raznih vrsta pritisaka, napada lokalnih šerifa i njima sličnog polusvijeta. Žalosno je i problematično što dio javnosti to ne prepoznaje i ne vide nikakav problem u neprijateljskom i ponekad odvratnom ponašanju prema novinarima. Pogledajte primjerice ponašanje Željka Keruma u Splitu. Čovjek je hodajući stroj za uvrede prema novinarima. I što mu se dogodilo? Ništa! Takvih je primjera koliko hoćete. Naše je društvo duboko poremećeno, to je zemlja u kojem su novinari krivi kada otkriju aferu vladajućeg političara, novinari su “crvi”, oni su tada neprijatelji države, njih treba ukloniti. Imamo, na primjer, premijera koji svakodnevno izigrava glavnog urednika svih medija, koji novinarima docira što i kako da rade, koji se često obraća bahatim tonom s visine, imamo i predsjednika kojem nije mrsko obrušiti se na novinare, kao što je to nedavno napravio prema kolegi Saši Kosanoviću, imamo predstavnike Katoličke crkve, koja se ponaša kao država u državi, a koji nas proglašavaju slugama sotone, imamo čitav niz HDZ-ovih visokih dužnosnika koji su serijski tužitelji novinara i medija, u oporbi imamo i tužibabe iz redova SDP-a. Imamo također cijeli niz interesnih grupacija koje javnim novcem posredno plaćaju svoju promociju u medijima. U Istri IDS-ovi šerifi kroje medijsku sliku, dovoljno je pogledati situaciju u Glasu Istre. Stvarnost je takva da se vladajući faraoni ponašaju po principu država to sam ja i napad na mene i moju stranku napad je na državu. Nije lako biti novinar u takvom društvu.

Puno je crnila u društvu, a ono se odražava na sve afere života i struke. Kao što ste rekli nije lako u ovakvom društvu biti novinar, koje se tuži, posla u medijima je sve manje,  plaće i honorari su sve niži i niži… Ima li nade ili nekih pozitivnih stvari koje se događaju na našoj medijskoj sceni i u novinarstvu.

– COVID-kriza nas je dotukla. Toliki su honorarci ostali bez angažmana, vlasnici medija iskoristili su priliku pa smanjili plaće i neka druga davanja. Borba je na dnevnoj razini da se osiguraju bolji uvjeti rada i plaće. Posao je nesiguran, radni uvjeti užasno teški, pa i po zdravlje. Dobro je pritom što je novinarstvo prepoznato kao važno zanimanje pa će novinari uskoro biti prioritetno procijepljeni. Sa Sindikatom novinara Hrvatske i Ministarstvom kulture bili smo dogovorili hitnu pomoć za honorarce, ali to nije dovoljno. Novinarima treba stabilna i sigurna podrška. Kvalitetno novinarstvo je javno dobro, ono je užasno važno za očuvanje demokratskog društva, ali ono košta. Država kojoj je do njega stalo treba osmisliti stalan i transparentan sustav javnih potpora kvalitetnom novinarstvu. Neki kažu da se to u danim tržišnim uvjetima ne može. Ali neki dan je Europska komisija Slovenskoj tiskovnoj agenciji odobrila 2,5 milijuna eura pomoći jer joj je Janšina vlada taj novac uskratila. Komisija je zaključila da građani ne smiju ostati bez javnog servisa, da se ne smije ušutkati neovisno novinarstvo. Zato pogledajmo šire, zbrojimo sav javni novac koji na ovaj ili onaj način ulazi u medije i pokušajmo ga usmjeriti u neki javni fond za novinarstvo pa ga dodjeljivati po jasnim kriterijima. Sjetimo se samo koliko priča je otvoreno zahvaljujući novinarima. Zamislimo kako bi tek izgledalo ovo naše tužno društvo da ih nije bilo. Međutim, treba vjerovati u žilavost novinarske profesije i svakako treba ustrajati na novinarskoj solidarnosti.

Koliko i kako se ovih godina dana trajanja pandemije odrazilo na novinare i novinarstvo?

– Kao što sam već rekao, novinari su proteklih godinu dana radili baš u vrlo otežanim uvjetima, i to u situaciji kada je njihov rad bio ključan, i u korona-krizi i u razornim potresima s tragičnim posljedicama u Zagrebu i na Baniji. Točna i pravodobna informacija tada je bila zlata vrijedna. Zato svaka čast svim kolegicama i kolegama na svemu što su napravili.