Filmovi o novinarima i za novinare

Jedna od najvažnijih stvari koje sam naučio na edukacijama Thomson Reuters fondacije jeste da svaki trening treba da sadržava različite elemente kako bi bio efektivan i privukao pažnju polaznika. Malo priče, malo pisanja, malo prakse. Stimulativne vježbe i igre. Poneka fotografija, anegdota, video. Stoga se često odlučujem da pravim reference na popularnu kulturu i prikazujem kratke isječke iz filmova kako bih dodatno ilustrovao određenu temu i podstakao diskusiju.

U proteklim mjesecima sam, držeći treninge za mlade novinare i studente, došao do zaključka da mnogi od njih ne znaju za neke važne filmove. Tako sam dobio ideju da napravim neku vrstu top liste igranih filmova koje bi trebalo pogledati. Bez imalo pretencioznosti i uz mogućnost da sam propustio neki kvalitetan film (jer ga nisam pogledao), ovo je 20 filmova koje bih preporučio. Neke zbog toga što su poučni i pojedine scene su bukvalno lekcije iz novinarstva, druge zbog toga što su (uglavnom) bazirani na istinitim događajima, a treće jer su jednostavno dobro urađeni. Dodao sam i jednu, po meni, nezaobilaznu seriju.

1. All the President’s Men

Kultni film o aferi Watergate je bio i najveći motiv za pisanje ovog teksta, nakon što sam na dva treninga, u kratkom vremenskom rasponu, shvatio da većina polaznika nije ni čula za njega. Istraživanje novinara Washington Posta, Boba Woodwarda i Carla Bernsteina (glume ih Robert Redford i Dustin Hoffman), uz pomoć misterioznog izvora „Duboko grlo“, dovelo je na kraju do ostavke tadašnjeg predsjednika SAD-a Richarda Nixona. Iako se istraživačko novinarstvo danas razlikuje, prevashodno zbog razvoja tehnologije, ovaj politički triler otkriva gotovo sve aspekte jednog istraživanja. U sebi sadrži pravo malo uputstvo sa osnovama istraživačkog novinarstva: od realističnih dijaloga između novinara i urednika do praktičnih savjeta, poput pravila „follow the money“ – priča se pronalazi tako što se prati trag novca.

2. Good Night, and Good Luck

Ovaj film se pojavio dok sam još bio student novinarstva – oduševio me tada, ali i svaki naredni put kada sam ga gledao. Rađen je u crno-bijeloj tehnici, a odličnu glumačku postavu predvode David Strathairn, George Clooney (koji je i režiser), Patricia Clarkson, Robert Downey, Jr. i drugi. Strathairn tumači ulogu Edwarda R. Morrowa, novinara i prezentera američkog CBS-a koji je postao čuven po izvještavanju iz Evrope tokom Drugog svjetskog rata. Iako se ne bavi tom temom, sam film dobio je naziv po jednoj od fraza po kojima je Murrow bio prepoznatljiv i kojima je završavao svoja javljanja iz Londona – laku noć i sretno. Radnja je smještena u poslijeratni period, u vrijeme kada je u javnom životu SAD-a zavladala antikomunistička histerija, pa stoga na momente može da bude pomalo komplikovana za one koje ne poznaju taj kontekst. Fokus je na konfliktu između Murrowa i jednog od predvodnika križarskog pohoda na pobornike komunizma (pa i na one koji to nisu) – senatora Josepha McCartya. Posmatrajući iz novinarskog ugla, film pokazuje kako izgleda hrabro i odgovorno novinarstvo u teškim okolnostima, te kako posao novinara (televizije) nije samo da zabavljaju već da pozivaju moćnike na odgovornost.

3. Ace in the Hole

Jedan od starijih filmova na listi (1951. godina) istovremeno je simpatičan i opominjući. Prikazuje novinara (Kirk Douglas) koji je nekada radio za velike medije, u velikim gradovima, ali koji je spletom okolnosti (i vlastitih grešaka) postao reporter lokalnog lista u gradiću Albuqurque. Kako bi oživio karijeru, odlučuje da manipulacijama „pojača“ priču o tragaču za blagom, zaglavljenom u labirintu podzemnih pećina. U jednom trenutku glavni junak izgovara: „Bad news sells best. Cause good news is no news.“ („Loše vijesti se najbolje prodaju. Dobre vijesti nisu vijesti.“). Iako na početku nije tako djelovalo, priča se ubrzo otima kontroli, pa je film zapravo svojevrsno predskazanje šta će se godinama kasnije događati sa fabrikovanjem i „uljepšavanjem“ informacija da bi bile zanimljivije publici. Takođe je dobar podsjetnik na to kakve mogu da budu posljedice kada novinar postane dio priče (Moderniju i radikalniju verziju ovakve prakse možete pogledati u filmu Nightcrawler. Tako se najvažnije lekcije u filmu tiču etike i predstavljaju kritiku beskrupuloznog novinarstva nauštrb ljudskih sudbina.

4. True Story

Iako ne spada među najkvalitetnije na ovom spisu, True Story je baziran, kako mu naziv i govori, na istinitoj priči o Michaelu Finkelu, novinaru New York Timesa. Na treniznima često koristim sekvence iz ovog filma, pošto vrlo jednostavno prikazuju šta se događa novinaru koji napravi propuste u radu, poput plaćanja za informacije, nečuvanja bilješki, nerazjašnjavanja činjenica tokom intervjua itd. U nekoliko početnih minuta jasno se mogu razaznati loši postupci novinara, razotkrivanje njegovih pogrešaka i posljedice – zbog kojih mu je karijera bila ugrožena. Ali ovo je tek uvod. Finkel saznaje za Christiana Longoa, koji je osumnjičen za ubistvo svoje porodice i koji je tokom bjekstva koristio Finkelovo ime. Time počinje pravi zaplet.

5. Shattered Glass

Novinarski gledajući, film je vrlo sličan prethodnom na ovoj listi. Samo što novinar Stephan Glass ovdje svjesno pravi greške, plagira, izmišlja izvore, pa i čitave priče. A u tome je veoma uspješan – smatraju ga za velikog talenta – pa često dobija i naslovnice lista New Republic za koji radi. Pritom mu vjeruju svi osim dojučerašnjeg kolege koji je upravo imenovan za urednika. Koristeći metode provjere činjenica, on u detalje ispituje Glassove stare priče kako bi potvrdio svoje sumnje. Upravo detaljne provjere, opreznost urednika i preispitivanje povjerenja između urednika i novinara predstavljaju osnovne elemente iz kojih se mogu izvući pouke. Ovaj film je takođe rađen po istinitoj priči.

6. 7. 8. Millenium trilogija

Ukoliko niste pročitali tri bestselera Stiega Larssona po kojima su ovi filmovi snimljeni, preporučujem prvo to, pa onda gledanje filmova. To bi bila i generalna preporuka, pošto ekranizacije knjiga obično imaju mnogo više umjetničkih sloboda u interpretaciji događaja. Druga važna napomena jeste da je ovdje riječ o švedskim filmovima, a ne o američkoj adaptaciji prvog dijela trilogije (druga dva nisu ni snimljena). Glavni lik je istraživački novinar Mikael Blomkvist koji na razotkrivanju kriminala i korupcije sarađuje sa povučenom hakerkom Lisbeth Salander, čiji je prirodan dar fotografsko pamćenje. Blomkvist je uporan, odlučan da istraži i dokaže temu na kojoj radi, spreman je na odricanja, lojalan ljudima sa kojima sarađuje. Salanderova radi nekonvencionalno, čak se može reći da je na granici zakona, ali kad je riječ o pravdi vodi se istim vrijednostima kao Blomkvist. Pošto su i knjige i njihove ekranizacije fikcija, ima tu mnogo nerealnih momenata i razvoja događaja, ali i sasvim dovoljno elemenata sa kojima se novinari suočavaju u praksi: teme treba gledati što šire jer dokazi nisu uvijek očigledni – a nekad se nalaze novinarima pred nosom, ali ih je teško povezati; glavni dokazi su u dokumentima – često je potrebno pregledati stotine stranica da bi se nešto potvrdilo; terenski rad donosi najsočnije informacije, ali bez računara, enkripcije, programerskih vještina, danas je praktično nemoguće raditi. Prvi film nosi naziv „The Girl with the Dragon Tattoo“, drugi „The Girl Who Played with Fire“, a treći „The Girl Who Kicked the Hornets’ Nest“.

9. The Insider

Još jedan film zasnovan na istinitim događajima u kome su glavni likovi novinar emisije 60 minuta Lowell Bergman (Al Pacino) i uzbunjivač iz duhanske industrije koga glumi Russell Crowe. U pokušaju da naprave pozitivne promjene oni se suočavaju sa brojnim izazovima, uključujući diskreditovanje po svim osnovama i prijetnje smrću. Među najupečatljivijim segmentima su dijalozi između glavnih aktera, ali i unutar medijske kuće – o etici, prodaji novinarskih postulata zarad reklama i odnosa sa velikim kompanijama, važnosti novinarstva, te povjerenju novinara i izvora. Film istovremeno dosta slikovito opisuje i odnos prema uzbunjivačima koji često nastradaju nakon što razotkriju nezakonitosti (brojni su takvi primjeri i iz našeg bližeg okruženja u BiH i Srbiji).

10. A Mighty Heart

Ukoliko niste čuli za Daniela Pearla i nemate vremena za istraživanje šta mu se dogodilo – pogledajte ovaj potresan film. Pearl, koji je bio novinar Wall Street Journala, otet je u Karachiju (Pakistan) 2002. godine, dok je išao na važan intervju. Radnja je fokusirana na potragu za njim i napore policijskih i obavještajnih agencija, a u centru svega je njegova supruga koju igra Angelina Jolie.

11. The Killing Fields

Ova priča je takođe bazirana na stvarnim događajima i odlično pokazuje kako političke igre na visokom nivou mogu da imaju gadne posljedice na obične ljude. Radnja se dešava uglavnom u Kambodži, tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka, u vrijeme kada Crveni Kmeri preuzimaju vlast i usmrćuju stotine hiljada ljudi. Neprijatelji režima, a to je tih dana mogao biti svako, su ubijani i sahranjivani na takozvanim poljima smrti, po čemu je film i dobio naziv. Novinar New York Timesa, Sydney Schanberg, je spreman na brojne rizike kako bi objavio priču i ne prihvata ne za odgovor. Kasnije će zbog takvog pristupa dobiti brojne nagrade. Drugi glavni lik je Dith Pran, Schanbergov prevodilac i fikser. Nakon što je glavni grad Phnom Penh pao u ruke Kmera, a Amerikanci se povukli, Schanberg je odlučio da ostane, među malobrojnim zapadnim novinarima. Uz pomoć Prana on nastavlja da izvještava, što je bilo posebno opasno za Prana. Ovo nije samo film o novinarstvu, ovo je priča o prijateljstvu, odanosti i kolegijalnosti, iako na momente teška, a na momente (filmski) patetična.

12. Absence of Malice

Šta se događa kada novinari nasjednu na lažnu priču? A kada takva priča dolazi od zvaničnih i pouzdanih izvora? Šta kada novinar srlja iz greške u grešku, iako nema lošu namjeru? Može li osoba biti kriva i bez presude? Absence of Malicepokušava da pruži odgovor na ova i druga slična pitanja, fokusirajući se na dileme o novinarskoj etici i profesionalizmu. Radnja se odvija oko novinarke i vlasnika firme o kome piše, sa kojim razvija romantičan odnos, zahvaljujući čemu i dolazi do nekih informacija, što je samo po sebi tema za debatu. Za one koji nikada nisu prolazili kroz proces fact-checkinga (provjere činjenica) i razgovora s advokatima pred objavu teksta, u filmu postoji nekoliko veoma poučnih scena o tim procesima.

13. Kill the Messanger

Radnja u Kill the Messagner se dešava devedesetih godina prošlog stoljeća i bazirana je na istinitim događajima. Glavni lik je novinar Gary Webb koji otkriva da je CIA imala značajnu ulogu u prenošenju kokaina u SAD, od čega su se finansirali pobunjenici u Nikaragvi, podržani od američkih vlasti (Oni koje ova tema zanima mogu da pogledaju i prošlogodišnji American made sa Tomom Cruiseom u glavnoj ulozi). Uprkos opasnosti koju priča nosi i upozorenjima da je ne radi, Webb slijedi novinarski instinkt, što mu donosi brojne probleme. Zapravo je najjači utisak filma to koliko daleko su političari, policija i tajne službe, spremni da odu u pokušajima da zaustave i diskredituju novinara koji se nije povinovao njihovim željama. Klevetanje i izvrtanje činjenica tako je Webba dovelo u situaciju da mora da pravda svoje postupke i integritet, pa i da se brine za bezbjednost – umjesto da jednostavno radi svoj posao. Zvuči poznato? Pogledajte pod: Rusija, Mađarska, Srbija…

14. Red Riding: The Year of Our Lord 1974

Na momente mučan i težak film zapravo je prvi dio Red Riding trilogije, nastale po knjigama engleskog pisca Davida Peacea. Dok preostala dva nastavka nemaju previše dodirnih tačaka sa novinarstvom, osim kroz spominjanje prošlosti, radnja ovog filma zasnovana je na novinaru početniku, Eddie Dunfordu, koji pokušava da riješi ubistva i nestanke djevojčica. Suočen sa zidom šutnje, korupcijom lokalnih moćnika i policije, pa i sa neodobravanjem vlastite redakcije, Dunford pokazuje upornost i naivnost kakve odlikuju (ili bi trebalo da odlikuju) mlade istraživačke novinare. Neke od okolnosti, poput nedodirljivih biznismena kojima se suprotstavlja tek poneki novinar koji pokušava da dokaže njihov kriminal, neodoljivo podsjećaju na našu, balkansku, novinarsku borbu sa vjetrenjačama. Film ima svoj kraj, ali cjelokupna priča se otkriva tek gledanjem čitave trilogije.

15. The Post

U pomami ekranizacija o novinarstvu, za šta je vjerovatno najviše zaslužan uspjeh filma Spotlight (o njemu nešto kasnije), The Post je jedan od posljednjih snimljenih. Pomalo novinarski neubjedljiv i napravljen holivudski, čini se prije svega da zabavi, The Post nema dubinu ni snagu Spotlighta, ali je ipak vrijedan gledanja, ako ni zbog čeg drugog, onda zbog teme oko koje se radnja odvija i koja prethodi aferi Watergate. Nakon što insajder uzbunjivač fotokopira povjerljivu dokumentaciju o američkoj umiješanosti u Vijetnamski rat, on je prosljeđuje novinarima New York Timesa. Film ipak ne prati taj dio priče (mnogi će reći i neopravdano), nego se fokusira na redakciju Washington Posta koja se ubrzo uključuje i dolazi do istih dokumenata – i to u trenutku dok se njihov list priprema na izlazak na berzu. Stoga je glavna dilema – objaviti informacije ili ne?

16. His Girl Friday

Iako je prevashodno riječ o romantičnoj komediji, His Girl Friday je film o novinarima. Uvrstio sam ga na listu iz tri razloga: jer se bavi temom koju obično svi zaobilaze – položajem novinarki u dominantno muškom okruženju (i to ne danas nego godinama unazad, kada je to bila uglavnom muška profesija – film je izašao 1940. godine), zato što pokazuje na šta su sve novinari spremni kako bi prvi došli do informacije pa i nauštrb etike, te zbog toga što odlično ilustruje koliko je to nepopravljivo zarazna profesija za one koji je zaista vole. Dijalozi su dinamični i na trenutke humoristični, ali sadrže i elemente koji bi danas sasvim sigurno bili označeni kao rasistički ili politički nekorektni.

17. Network

„I’m mad as hell and I’m not going to take this anymore!“ („Ljut sam kao pakao i više neću ovo da trpim!“) – rečenica je koju u eteru izgovara glavni junak nakon što doživljava nervni slom. U jednom trenutku prijeti i samoubistvom u programu. Ali rejtinzi rastu. Uprkos početnom negodovanju, menadžment televizije vrlo brzo uočava priliku za zaradu i zloupotrebljava čovjeka koji očigledno nije pri zdravom razumu. Jer rastom rejtinga raste i profit. I to je razlog zašto bi ovaj film trebalo pogledati, iako nije veoma prijatan. Možda ova priča, iako satirična, zapravo nagovještava momenat u kome svrha televizijskih programa prestaje da bude informisanje već zabava i u kome televizija postaje mašina za pravljenje novca. Sličnom temom, ali na mnogo blaži način, pošto je u prvom planu ljubavni trougao, bavi se i Broadcasting News.

18. Citizen Kane

Previše dobar da bi bio izostavljen. Orson Welles bio je režiser i igrao glavnu ulogu – Charles Foster Kanea – čiji je lik djelimično utemeljen na Williamu Randolphu Hearstu, vlasniku jedne od najvećih medijskih kompanija u SAD-u. Dolaskom na čelo lista New York Inquirer, Kane počinje eru žutog novinarstva i senzacionalističkog izvještavanja, praveći otklon od pukog prenošenja informacija („It would be fun to run a newspaper!“ – „Bilo bi zabavno voditi novinu!“). Veći dio filma zasnovan je na pokušajima novinara i urednika da rekonstruišu Kaneov život, pa osim što je sama tema novinarska, postoji i istraživačka nota kroz koju gledaoci mogu da posmatraju proces rada na priči.

19. The Pirates of Somalia

Film koji je prije svega interesantan jer je riječ o jednoj velikoj pustolovini, snimljenoj prema istinitoj priči. Ali ako se nešto može izvući kao pouka, to je da je nekada potrebno preuzeti rizik kako biste se nametnuli ili ispunili svoje snove. Pa čak i ako to podrazumijeva odlazak u Somaliju da biste bili prvi novinar koji je izvještavao o Somalijskim piratima. Neiskustvo i naivnost, ali i ogromna upornost, ono su što odlikuje mladog novinara Jaya Bahadura koji je karijeru započeo na vrlo neobičan način.

20. Spotlight

Iako spada u sami vrh ove liste, kako po kvalitetu glume, scenarija i režije, tako i po realnom prikazivanju istraživačkih metoda i tehnika, namjerno sam ovaj film ostavio za sami kraj, računajući da je i najpoznatiji. Spotlight je širokoj populaciji približio istraživačko novinarstvo, sa svim svojim pozitivnim i negativnim stranama, i to je prva stvar na kojoj mu mi novinari možemo biti zahvalni. Film je zasnovan na stvarnim događajima i prati istraživački tim lista Boston Globekoji radi na razotkrivanju sistemskog zlostavljanja djece od katoličkih svećenika i zataškavanja tog problema. Donošenje teških odluka o objavljivanju priče ili nastavku istraživanja, poteškoće u pronalasku dovoljnog broja kredibilnih izvora i danonoćan rad kako bi se priče dokazale, samo su neki od momenata koji su apsolutno preslikani iz stvarnog istraživačkog novinarstva. Neke od scena praktično su kao male lekcije – sjećam se da sam, kada sam ga prvi put gledao, u više navrata supruzi objašnjavao kako je nešto super prikazano, „baš tako kako mi radimo“. Ukoliko niste, obavezno pogledajte, čak i ako ne želite da se bavite novinarstvom.

Plus jedna serija: The Newsroom

Za kraj sam ostavio Newsroom – prema mom mišljenju najbolju seriju koju sam gledao a da joj je novinarstvo u prvom planu. Serija prati tim koji proizvodi jednosatnu emisiju News Night za televizijsku stanicu ACN. Iako su likovi i sama televizijska stanica izmišljeni, nerijetko su glavna tema stvarni događaji, poput ubistva Osame Bin Ladena ili bombaškog napada na Bostonskom maratonu. Svaka od 25 epizoda emitovanih u tri sezone može se posmatrati kao mali tutorijal o TV novinarstvu, ili o novinarstvu uopšte. Između ostalog, gledaoci mogu da posmatraju kako izgledaju pokušaji da se u što kraćem roku donese odluka o najboljem uglu priče, koja je krazlika u vođenju profesionalnih i neprofesionalnih intervjua, kako nastaju pogreške u izvještavanju itd. Pomalo navijački i iz vlastitog iskustva, jedna od meni najdražih scena je kada News Night tim odlučuje da ne objavi informaciju za koju ima potvrdu iz samo jednog izvora. Iako su tenzija i nezadovoljstvo bili veliki, jer su sve druge stanice informaciju objavile, na kraju se pokazalo da ona nije bila tačna i da su novinari ACN-a bili u pravu. Možda i najdragocjeniji element serije su priče o međuljudskim odnosima – profesionalnim, ljubavnim, prijateljskim, kolegijalnim – jer svako ko je ikada vodio neki tim reći će vam da su dobri odnosi i jak tim važniji od svih znanja i vještina.