Američki mediji i propusti u izvještavanju o ukrajinskom ratu

Izvještavanje američkih medija o ruskom ratu protiv Ukrajine odražava neuobičajen konsenzus Washingtona u osudi ruske strane, demoniziranju predsjednika Vladimira Putina i stvaranju legende od predsjednika Volodimira Zelenskog.

Možda će neki smatrati da američki mediji rade sjajan posao u izvještavanju o ukrajinskom ratu s bojnog polja, ističući zastrašujuće ljudske gubitke, dok će, u isto vrijeme, drugi smatrati američke medije pristrasnim te kako prave propuste zbog velike simpatije prema ukrajinskom narodu, zbog čega gube dosta objektivnosti u svom medijskom pokrivanju.

Novinari u američkim medijima često se bave time “šta Ukrajinci žele” i ignoriraju “šta želi Rusija” ili “kako smo stigli do tačke da započne borba i invazija”.

Prije svega, sve istaknute američke medije predstavljaju brojni novinari u mnogim ukrajinskim gradovima, a većina ih se javlja iz glavnog grada Kijeva i grada Lavova, koji je privremeno postao poput alternativnog glavnog grada. Ponekad se pojedini dopisnici javljaju iz primorskog grada Odese i niza drugih gradova, međutim, rijetko se pojavljuju u regiji Donbas (istočna Ukrajina), što je jedna od zona borbenih operacija koje se vode na ukrajinskoj teritoriji.

Malo prostora antiratnim aktivistima

Mnogi američki novinari predstavljaju fotografije i izvještaje sa ratišta, oslanjajući se u velikoj mjeri na izjave civilnog stanovništva, s fokusom na prizore ljudske patnje; bilo da je riječ o uništavanju gradova i stambenih zgrada, ili o milionima izbjeglica koji putuju prema susjednim zemljama ili se nalaze u blizini graničnih punktova nakon što stignu do njih, ili o raseljenim ljudima koji se kreću unutar ukrajinske teritorije u potrazi za sigurnošću.

Američke informativne mreže posebno se oslanjaju na mišljenja analitičara i stručnjaka, od kojih mnogi imaju poslovne i finansijske veze sa američkom Nacionalnom sigurnosnom agencijom i kompanijama za proizvodnju oružja. Ove mreže rijetko pružaju prostor antiratnim aktivistima ili stručnjacima koji razumiju rusku tačku gledišta, kao što je poznati profesor međunarodnih odnosa John Mearsheimer sa Univerziteta u Chicagu. Američke novinske mreže gotovo sistematski izbjegavaju, ili su se možda složile u tome, da ne ugošćuju nikoga ko bi predstavljao ruski stav.

Američke mreže se oslanjaju na stavove desetaka, a moguće i stotina Ukrajinaca koji se protive invaziji, što je logično, ali uporno ignoriraju glasove Ukrajinaca koji podržavaju invaziju. Iako su oni manjina, i dalje su važan dio sad krize koja traje.

Čudno je da mreže ne ugošćuju nijednog lokalnog Rusa koji podržava predsjednika Vladimira Putina, niti dopuštaju da se pojave američki stručnjaci koji se ne slažu sa pristupom administracije Joea Bidena u upravljanju krizom i pružanju podrške Ukrajini.

Mnogi od ovih stručnjaka ne razumiju historijske detalje trenutne krize, pa je ne stavljaju u njen ispravan historijski kontekst, a nedostaju im i relevantna iskustva u Rusiji i Ukrajini. Govor mnogih eksperata i analitičara sličan je, usred ponavljanja konstanti u Washingtonovom stavu o krizi, sa nadmetanjem u izboru najsnažnijih izraza osude Rusije i njenog predsjednika Putina.

Kompletan tekst možete pročitati na sajtu Al džazire