Novinarka iz Gaze: Kamere ne mogu pokazati ono što vidimo na terenu

No Roshdi Sarraj, koji je bio osnivač lokalne produkcijske kuće Ain Media, uspio je napraviti samo nekoliko izvještaja prije nego što je poginuo 22. oktobra u izraelskom vazdušnom napadu.

Shrouq Al Aila je nakon njegovog ubistva preuzela vođenje Ain Medije, medija koja pokriva rat i raseljavanje stanovnika Gaze.

Ona je prošle sedmice dala intervju za Komitet za zaštitu novinara (CPJ) putem audio poruka na WhatsAppu. Intervju je dala iz grada Rafah, koji je kasnije zbog bombardovanja napustila i trenutno se nalazi u šatoru sa kćerkom u gradu Deir al-Balah.

U intervjuu za CPJ opisala je način na koji je njen suprug ubijen, te ispričala da je na dan kada je poginuo imao zadatak da snimi bolničare i njihove operacije prve pomoći. Ona mu je tog jutra rekla da je zabrinuta zbog tog zadatka i da ne želi da se vozi u kolima hitne pomoći da snima, jer gađaju i kola hitne pomoći.

Kako je rekla za CPJ, on joj je kazao: „Ko će snimati ako neću ja? Neko bi trebao prenijeti poruku”.

Prije nego što je otišao na zadatak njihova kuća je bombardovana tokom čega je pogođen i njen suprug. Kola hitne pomoći nisu mogla doći do njih zbog snažnog bombardovanja, a u bolnici u koju su ga oni sami doveli nije bilo dostupnih ljekara koji su bili potrebni njemu.

We are devastated to announce the loss of our leader, the filmmaker and journalist Roshdi Sarraj. Roshdi taught us how to be a bond in the team, a fist that always hit the mark. pic.twitter.com/ovO65wCCpx

— Ain Media عين ميديا (@AinMedia) October 26, 2023

Nakon što je muž ubijen, počela je da vodi Ain Media. Kaže da su okolnosti strašne i da cijeli Ain Media sada ovisi o jednoj kameri. Njen medij je izgubio više članova tokom rata i prije. Fotograf Ibrahim Lafi je ubijen, dok je drugi fotograf Nidal Al-Wahidi nestao. Suosnivača Ain Media Yasera Murtaja su ubili izraelski snajperisti 2018.

„Ne možemo da nađemo opremu pa smo pokušali da je kupimo od ljudi kojima nije potrebna, ali neki, uključujući i novinare, iskorištavaju situaciju i dižu cijene. Dakle, ako mikrofon obično košta 400 dolara, sada je 1.000“, ispričala je.

Najteži im je problem, kako je kazala, loš internet.

Kaže da ukoliko želite da pošaljete jedan gigabajt materijala, to košta četiri dolara, a ako snimi 100 gigabajta materijala, što je veličina dokumentarca koji su producirali za Al Jazeeru, košta 400 dolara samo da ga pošalje.

Naglasila je da je potreban dodatni novac za opremu, postavljanje sadržaja, transport i punjenje uređaja.

No, kako je dodala, nema luksuz, vremena i prostora da tuguje.

„Ne znam šta donosi sljedeća minuta, da li ću živjeti ili umrijeti, tako da ne mogu ni razmišljati o budućnosti. U ratu dolazite do stanja u kojem osjećate da bi vam svaka sekunda mogla biti posljednja“, istakla je.

U intervjuu za CPJ je govorila i o tome koliko medijska slika odražava pravo stanje na terenu te je istakla da ono što kamera ne može pokazati jeste miris ruševina.

„To je nešto što nikada ne možemo pokazati u našim izvještajima. Publika nikada neće saznati kako miriše ili na šta mirišu tijela“, izjavila je.

Istakla je takođe da su mnogi ljudi još pod ruševinama, a da civilna odbrana nije u mogućnosti da izvuče sva tijela jer nemaju kamiona niti gorivo. Njihov prioritet su, kako je dodala, ljudi koji su još živi ili područja do kojih zaista mogu doći.

Uputila je i poruku novinarskoj zajednici:

„Mi kao novinari smo pričali o svemu. Sve smo snimili. Sada je vrijeme da strani dopisnici dođu i izvještavaju o ratu. Nemamo više riječi. Nema više šta da se kaže ili snimi. Možete sve vidjeti na svom ekranu ali još niko nije reagovao. Kao da smo u bunaru i vrištimo i čujemo samo eho. Trebaju nam stranci da dođu i izvijeste, možda imaju šta da kažu, možda će njima neko vjerovati, ali mi smo umorni i iscrpljeni i učinili smo sve što je u našoj moći da ispričamo priču“.

Kompletan intervju je dostupan na ovom linku.