Procurili dokumenti pokazuju da Kina i Rusija dijele taktike cenzure i kontrole interneta

Ta sve veća saradnja između dvije zemlje prikazana je u dokumentima i snimcima sa sastanaka iza zatvorenih vrata 2017. i 2019. između zvaničnika Kineske uprave za cyber prostor (CAC), njenog glavnog regulatornog tijela za internet, i Roskomnadzora, vladine agencije zadužene za nadzor ruskog interneta. Ruski istraživački odjel RSE (poznat kao Systema) dobio je dokoumente od izvora koji je imao pristup materijalima. DDoSecrets, grupa koja objavljuje hakovane dokumente, obezbijedila je softver za pretraživanje datoteka.

Peking i Moskva su osnažili svoje veze u protekloj deceniji, a kontrola protoka informacija na internetu bila je centralna tačka te saradnje od Sijevog prvog putovanja u Rusiju kao lidera 2013. Tokom narednih godina ta saradnja se proširila brojnim sporazumima i sastancima u Kini i Rusiji između najviših zvaničnika vođenih zajedničkom vizijom o strogoj kontroli interneta.

Dokumenti daju pogled iza kulisa na neke od tih rasprava – čiji sadržaj nije ranije objavljivan – i nude uvid u praktičan nivo trenutne saradnje između Kine i Rusije kada je riječ o praćenju i ograničavanju interneta u tim zemljama.

Iz pregleda dokumenata, koja su katalogizovana putem bilješki sa sastanaka, audio snimaka, pisanih razmjena i e-mailova koje je verifikovao RSE, vidi se kako ruski zvaničnici traže savjete i praktično znanje od svojih kineskih kolega na niz tema, uključujući i to kako da ometu alate za zaobilaženje, kao što su VPN i Tor.

Također traže načine za „razbjianje“ šifrovanog internet saobraćaja, kao i savjete o iskustvima kineskih kolega u regulisanju platformi za razmjenu poruka.

S druge strane, kineski zvaničnici tražili su rusku ekspertizu za regulisanje medija i suočavanje s neistomišljenicima.

Godine 2019., zvaničnici CAC-a također su podnijeli zahtjeve Roskomnadzoru da blokira razne linkove na novinske članke i intervjue koji govore o Kini, za koje su smatrali da su „opasne prirode i štetni po javni interes“.

U drugom slučaju u julu 2017., Aleksandr Žarov, koji je bio šef Roskomnadzora do 2020., traži od kineske delegacije na čelu s Ren Sijanlingom, tadašnjim zamjenikom ministra zaduženim za CAC, da pomogne u organizovanju posjete ruskih stručnjaka Kini, gdje su mogli proučavati operacije Projekta Zlatni štit – sveobuhvatnog sistema cenzure i nadzora interneta koji pomaže u stvaranju onoga što je kolokvijalno poznato kao Kineski veliki zaštitni zid (Great Firewall).

Ishod te posjete nije naveden u dokoumentima koje je RSE primio, a Roskomnadzor i kinesko ministarstvo vanjskih poslova nisu odgovorili na pitanja o sadržaju materijala.

Odlučujući period

Zahtjev iz Moskve naglašava kako je Rusija nastojala oponašati Kinu u vršenju kontrole nad svojim građanima u doba društvenih medija, kaže Andrej Soldatov, ruski istraživački novinar i koautor knjige Crvena mreža koja se bavi skorašnjim nastojanjima Moskve da kontroliše internet.

„2017. je bilo ključno vrijeme koje je odredilo u kojem pravcu treba da se kreće ruski internet“, rekao je Soldatov za RSE. „Bio je to period kada je Rusija tražila kako da izgradi sofisticiraniji sistem koji sada ima i izgleda da su Rusi naučili nešto o tome kako to da urade od Kineza.“

Godinama je ruska vlada uspostavljala tehnološku i pravnu infrastrukturu za gušenje slobode govora na internetu. Mnoge od tih mjera posrnule su u praksi, uključujući nespretni pokušaj zabrane aplikacije za razmjenu poruka Telegram 2018., dok neke druge aplikacije, poput VPN-a i Tor-a, također uglavnom izmiču ruskim cenzorima.

Međutim, ti napori su 2019. dostigli vrhunac kada je na snagu stupio kontroverzni zakon o „suverenom internetu“ koji je Moskvi omogućio da pooštri kontrolu nad internetom u zemlji usmjeravanjem web saobraćaja kroz infrastrukturu pod državnom kontrolom i stvaranjem nacionalnog sistema naziva domena.

Iako su mnoge ruske mjere kontrole još uvijek daleko od onih unutar Kine, one su i dalje tehnološki naprednije i restriktivnije (u odnosu na većinu drugih zemalja), naročito otkako je Rusija napala Ukrajinu u februaru 2022.

Iza zatvorenih vrata

Prvi sastanak iza zatvorenih vrata s kojeg je RSE dobio zapisnik bio je 4. jula 2017. u Moskvi, gdje se ruska delegacija predvođena Žarovim sastala s kineskom grupom koju je predvodio Ren. Aleksandar Smirnov, šef Kremljovog odjela za odnose s javnošću, koji u ime predsjednika nadzire informacijsku politiku, pozvao je Žarova na rusko-kineski medijski forum koji se održao u sklopu zvanične posjete Sija.

Osim što je prisustvovao službenom dijelu događaja, Smirnov je u pismu rekao šefu Roskomnadzora da se sastane s CAC-om kako bi „razmijenili iskustva u regulisanju internet sfere“. Do razgovora je, prema pismu, došlo nakon što su to Kinezi zatražili.

Prema dokumentima i audio snimcima koje je ispitao RSE, razgovori su trajali više od dva sata a u njima su učestvovali Žarov s dva zamjenika i jednim pomoćnikom, te Ren i tri službenika CAC-a, plus prevodioci za svaku stranu.

Rasprave su se brzo okrenule praktičnim zahtjevima za stručnošću, a Žarov je postavljao pitanja o kineskim „mehanizmima za dopuštanje i kontrolu“ masovnih medija, internetskih medija i „pojedinačnih blogera“, kao i o kineskom iskustvu u regulisanju aplikacija za slanje poruka, usluge šifrovanja i VPN-ova.

Žarov je dalje predložio da CAC pošalje tim stručnjaka u Rusiju kako bi proučili tehničke aspekte ruskog sistema za blokiranje sadržaja na internetu, za koji je rekao da se odvija s „visokom efikasnošću“ unutar zemlje. Šef Roskomnadzora potom je zatražio da im se dozvoli da pošalju tim u Kinu kako bi proučio rad ogromnog kineskog sistema cenzure i nadzora interneta, takozvanog Velikog zaštitnog zida, jer je „više od 95 posto“ zabranjenog sadržaja u Rusiji „strane proizvodnje“.

Kineska strana zatražila je više detalja o vrstama informacija koje su blokirane u Rusiji te o tome kako nadzire online rasprave i obrađuje lične podatke. Ren je također tražio informacije o metodama koje koristi Rusija za „formiranje pozitivnog imidža“ na internetu unutar i van zemlje. Žarov je odgovorio da je kontrola imidža van nadležnosti Roskomnadzora i da bi to trebalo raspraviti s Putinovom administracijom.

Kineska delegacija se također raspitivala o protestima koje je nekoliko mjeseci prije, u martu 2017., organizovao opozicionar Aleksej Navaljni, a koji su se poklopili s objavljivanjem dokumentarca u kojem je detaljno opisana navodna korupcija tadašnjeg premijera Dmitrija Medvedeva. Kineska delegacija je željela da zna koje alate je Roskomnadzor koristio za regulisanje medijskog izvještavanja o skupovima širom zemlje.

„Te razmjene na visokom nivou traju već neko vrijeme i uvijek su bile usmjerene na razumijevanje šta druga strana radi u jednom području, gdje vide da druga strana ne uspijeva i šta bi mogle naučiti jedna od druge“, rekao je za RSE Endrju Smol (Andrew Small), viši saradnik u Njemačkom Maršal fondu (German Marshall Fund). „Cenzura interneta bila je veliki dio toga jer se odnosi na političku stabilnost kod kuće i zajednički stav da se vanjske sile miješaju iz inostranstva.“

Žarov je rekao da su protesti u nekim gradovima održani uz odgovarajuće dozvole vlasti, tako da informacije o njima nisu bile ograničene na internetu, kao i da je odluka da se održe donesena jer se smatralo da su relativno mali i da će entuzijazam za njih nestati u roku od „nekoliko dana“. Dodao je da je na odluku da se protesti održe uticao „vrlo visok nivo“ podrške javnosti Putinu, za koju je rekao da „varira oko 89 posto“.

Šef Roskomnadzora možda je pogrešno predstavio podršku javnosti Putinu u to vrijeme i svojim kineskim kolegama umanjio nivo interesa unutar Rusije za Navaljnov dokumentarac. Prema anketi koju je u to vrijeme proveo Ruski centar za istraživanje javnog mnijenja u državnom vlasništvu, povjerenje u Putina palo je na 49,9 posto, dok je oko 81 posto ispitanika odobravalo kako Putin obavlja funkciju. Također, prema prethodnoj istrazi RSE, Glavni radio-frekvencijski centar (GRFC), specijalizovana jedinica unutar Roskomnadzora, pratila online interes i raspravu o Navaljnovom dokumentarnom filmu, a njena interna metrika pokazuje da je interes za film na ruskom internetu počeo opadati tek od jula, gotovo četiri mjeseca nakon što je objavljen.

U dokumentima koje je dobio RSE iznijeto je malo dodatnih detalja o zahtjevima i upitima postavljenim na sastanku, ali je Roskomnadzor sastavio i podijelio sažetak razgovora s FSB-om, glavnom ruskom domaćom obavještajnom agencijom. U tom dokumentu Žarov daje pozitivnu notu i poziva na ubrzavanje zajedničkih napora s Kinom kako bi se poboljšalo blokiranje informacija i potrebu za „razmjenom iskustva na nivou tehničkih stručnjaka“ između dvije zemalja.

Podsticaji za dublju saradnju

Sastanak 2017. uslijedio je nakon šireg podsticaja u prethodnim godinama za dubljom saradnjom između Pekinga i Moskve kada je riječ o praćenju i kontroli informacija na internetu i kada je došlo do novih sporazuma o povećanju saradnje koje su potpisali Si i Putin.

Proboj je postignut u aprilu 2016., kada je Liga za siguran internet, lobistička grupa za cenzuru koju finansira Konstantin Malofejev, konzervativni ruski oligarh s bliskim vezama s Kremljom i Ruskom pravoslavnom crkvom, organizovala konferenciju u Moskvi na kojoj je učestvovala velika kineska delegacija na čelu s Lu Veijem, koji je u to vrijeme bio šef CAC-a, i Fang Binsingom, arhitektom Velikog zaštitnog zida.

Denis Davidov, izvršni direktor Lige za siguran internet, rekao je za Gardijan (The Guardian) 2016. da je dogovor o održavanju konferencije postignut u decembru 2015. u Pekingu. Dogovor su postigli Fang i Igor Ščogolev, Putinov prijatelj s fakulteta i bivši ministar komunikacija koji je ujedni i pomoćnik Kremlja za pitanja interneta.

Malofejev i Liga za siguran internet bili su dio grupe koja se zalagala za bližu saradnju kako bi naučili od Kine kako da bolje ukrote web i ograniče zapadni digitalni uticaj. Ščogolev je također odigrao ključnu ulogu, a Soldatov kaže da je on bio jedna od glavnih ličnosti koje su se zalagale za okret prema Kini u vrijeme kada su neki elementi obavještajnih službi još uvijek bili sumnjičavi u vezi s bližim uključivanjem Kineza u ruske unutrašnje poslove.

Nakon sastanka u julu 2017., zvaničnici Roskomnadzora i CAC-a nastavili su da se sastaju i razmjenjuju ekspertizu.

Do 2019. Rusija je uvela vlastiti „zakon o suverenom internetu“ i Putin je počeo ubrzavati korake kako bi pritisnuo strane tehnološke kompanije poput Googlea, Facebooka i Twittera nametanjem novčanih kazni i uvođenjem zakona koji zahtijevaju od korporacija da zadrže zaposlenike u Rusiji koji su time izloženi potencijalnom hapšenju.

Tokom sastanka u Moskvi u junu 2019., Si i Putin najavili su unaprjeđenje svojih veza sa „sveobuhvatnim strateškim partnerstvom“, uz saradnju na području informacija i upravljanja internetom u prvom planu. Dvojica lidera rekli su da dijele potrebu za „mirom i sigurnošću u cyber prostoru na osnovu jednakog učešća svih zemalja“ i obećali da će „promovisati izgradnju globalnog poretka za upravljanje informacijama i cyber prostorom“.

Više praktične saradnje

Mjesec dana kasnije, Žarov i tim iz Roskomnadzora sastali su se s kineskom delegacijom u Moskvi koju je predvodio Žuang Rongven, koji je imenovan za šefa CAC-a 2018.

Prema saopštenju i snimkama sa sastanka od 17. jula 2019., predstavnici Roskomnadzora pitali su o kineskoj ekspertizi u vezi s mogućnostima da se spriječe pokušaji zaobilažnje blokada, a Žarov je kao primjer naveo neuspjele pokušaje agencije da blokira Telegram 2018.

Ruska strana također je rekla da želi saznati kako Kina koristi vještačku inteligenciju za prepoznavanje i blokiranje „zabranjenog sadržaja“. Odgovor kineske delegacije nije u dokumentima, ali je istraga RSE-a iz 2023. otkrila da je Roskomnadzor počeo koristiti vještačke neuronske mreže za praćenje Rusa na internetu, posebno tražeći postove koji vrijeđaju Putina ili pozivaju na proteste.

Na marginama Svjetske internetske konferencije u Vuženu u Kini u oktobru 2019. Roskomnadzor i CAC potpisali su sporazum o saradnji na suzbijanju širenja „zabranjenih informacija“, a dobiveni dokumenti pokazuju odabrane zahtjeve CAC-a u decembru 2019. za blokiranje informacija unutar Rusije pod krinkom tog dogovora.

Među tim zahtjevima, koji su izneseni u tri odvojena pisma koja sadrže poveznice na članke i stranice, kineski zvaničnici su tražili da se cenzuriše priča na BBC-iju na kineskom jeziku o kineskoj „toalet revoluciji“, vladinoj kampanji pokrenutoj 2015. za poboljšanje sanitarnih uslova u zemlji; post na blogu koji govori o glasinama da Si ima ozljedu leđa koji je imao manje od 4.000 pregleda; i poveznice na GitHubu, web stranici za razvoj softvera, koje opisuju načine zaobilaženja Velikog kineskog zaštitnog zida unutar zemlje.

Ostali zahtjevi uključuju početnu stranicu Epoh tajmsa (The Epoch Timesa), lista povezanog s vjerskim pokretom Falun Gong koji je progonjen u Kini, i poveznice na profile na ruskoj stranici društvenih medija VKontakte. U jednom slučaju, korisnik je podijelio video na kojem pleše navodni etnički ujgurski par pod nazivom „Rustam i Zumrad (ujgurski rock)“. Peking je pokrenuo opsežnu akciju slamanja i smještanja Ujgura i drugih muslimanskih manjina u kampove u Sinđijangu, što su Ujedinjene nacije opisale kao „ozbiljna kršenja ljudskih prava“, a neke zapadne zemlje označile kao genocid.

Drugi zahtjev vezan je za profil kineskog studenta na VKontakte koji je prenio video link intervjua bivšeg kineskog predsjednika Jiang Zemina 2000. emitovan u emisiji ‘60 minuta’ američke televizije CBS, koji je arhiviran na neprofitnoj američkoj mreži C-SPAN. Intervju se dotiče pitanja ljudskih prava, odnosa SAD i Kine i vjerskih sloboda u Kini.

„Obim ovih zahtjeva prilično je širok i zanimljivo je da se proteže izvan klasičnog skupa pitanja Pekinga poput Sinđjanga, Tajvana ili Tibeta“, rekao je Smol.
RSE ne zna kakav je Roskomnadzorov odgovor na kineske zahtjeve, ali u vrijeme objave ovog teksta poveznice su još uvijek bile dostupne unutar Rusije.

„To je širok pristup upravljanju imidžom i zanimljivo je da Peking misli da može uputiti tako široke zahtjeve Rusiji“, rekao je Smol. „To je eksternalizacija načina na koji se ova pitanja rješavaju unutar Kine i možda nagovještaj kamo ova saradnja vodi.“